Sedam najčešćih štetnih obrazaca razmišljanja kod djece
- Budite prvi i komentirajte!
- 2 min čitanja
Tijekom djetinjstva djeca često razvijaju štetne unutarnje narative koji oblikuju njihov pogled na svijet i na sebe same. Iako su ti narativi često nesvjesni, mogu snažno utjecati na emocionalno zdravlje, odnose i samopouzdanje u odrasloj dobi.
U nastavku donosimo najčešće štetne obrasce razmišljanja koji se formiraju u djetinjstvu te objašnjenja zašto i kako nastaju.
“Ja sam kriv/a za sve!”
Ova misao najčešće potječe iz dva izvora:
- prirodni dječji egocentrizam – prema razvojnoj teoriji Jeana Piageta, mala djeca svijet promatraju isključivo iz svoje perspektive i teško razumiju tuđe doživljaje; kad se dogodi nešto negativno, često pretpostavljaju da su oni uzrok
- potreba da roditelji budu savršeni – djeca si ne mogu dopustiti da vide roditelje kao nesavršene jer bi to ugrozilo njihov osjećaj sigurnosti; umjesto da prepoznaju da roditelj griješi, radije će okriviti sebe.
“Ja sam loše dijete!”, “Nisam vrijedan ljubavi!”
Ovaj narativ je vezan uz osjećaj srama, koji urušava djetetovo samopouzdanje.
“Bit ću odbačen/a!”, “Nitko me ne voli!”, “Sasvim sam sam/a!”
Kada se prekine povezanost s roditeljima – bilo zbog njihovog odsustva, posla ili problema poput ovisnosti – dijete to može doživjeti kao odbacivanje. Ako se osjećaj odbačenosti ponavlja i u odnosima s vršnjacima, razvija se uvjerenje da nije dovoljno dobro za druge.
“Ljutnja nije dopuštena!”
Slične misli su “Ne smijem se ljutiti!” i “Ako se naljutim, sve ću pokvariti!”. Ako dijete svjedoči roditeljskoj ljutnji koja se izražava na zastrašujući način (npr. vikanje, prijetnje), razvija uvjerenje da je ljutnja opasna emocija koju treba potiskivati – i kod sebe i kod drugih.
“Osjećaji su zastrašujući i preintenzivni!”
Djeca trebaju pomoć odraslih u razumijevanju i upravljanju osjećajima. Ako roditelji izbjegavaju emocije ili ih ne mogu podnijeti ni kod sebe ni kod djeteta, šalju poruku da su emocije opasne i nepoželjne.
Dijete tada pokušava potisnuti osjećaje, što dugoročno dovodi do emocionalne eksplozije i dodatnog straha od vlastitih emocija.
“Moje potrebe nisu važne!”
Slične misli su “Previše sam zahtjevan/na!” i “Ako izrazim svoje potrebe, odbacit će me!”. Ako dijete često osjeća da su njegove potrebe zanemarene – bilo zbog pažnje usmjerene na drugo dijete ili roditeljskih problema – može razviti uvjerenje da su njegove potrebe nevažne ili prezahtjevne za druge ljude.
“Ako sve kontroliram, neću se bojati!”
Slične misli su “Moram biti jak/a i nepokolebljiv/a!”. Budući da djeca često osjećaju nemoć zbog svoje fizičke i emocionalne ovisnosti o odraslima, mogu pokušati nadoknaditi taj osjećaj kroz pretjeranu potrebu za kontrolom. Time pokušavaju stvoriti iluziju sigurnosti, ali zapravo potiskuju stvarne osjećaje nesigurnosti i straha.
Pročitajte i ove članke:
- Ne postoje dobra i loša djeca, postoje samo naš ego i velika očekivanja
- Djeca čiji se roditelji ponašaju ovako teže se nose s emocijama i pate od socijalne anksioznosti!
- Toksični stres je posebno opasan za djecu! Ovo su simptomi.
Tekst Dana
Za vas izdvajamo
Posna jela za Veliki petak: Što jesti na nemrs i post?
- Zrinka Babić
- 6 min čitanja
- Shopper, E. (2025). How to Prevent Unhealthy Narratives in Your Child. Psychology Today.
- Shopper, E. (2025). The 7 Most Common Unhealthy Narratives in Children. Psychology Today.
- Childhood Narratives: How They Impact Kids for a Lifetime. (2024). Deep Dive Parenting.