10 toksičnih laži o ADHD-u koje trebate ostaviti iza sebe
- Budite prvi i komentirajte!
- 3 min čitanja
Život s ADHD-om često uključuje snalaženje kroz mrežu zabluda koje društvo perpetuira. Ovi mitovi mogu pogoršati izazove s kojima se suočavaju osobe s ADHD-om, dok istovremeno zasjenjuju jedinstvene snage koje doprinose svijetu.
Kako svijest raste i istraživanja napreduju, ključno je razbiti ova štetna uvjerenja i prihvatiti istinu. U nastavku demantiramo 10 uobičajenih mitova o ADHD-u.
Mit 1: ADHD nije stvaran
Jedna od najštetnijih zabluda je tvrdnja da ADHD nije legitimno stanje. ADHD je neurološki razvojni poremećaj koji uključuje razlike u strukturi i funkciji mozga. Studije snimanja mozga dosljedno pokazuju smanjenu aktivnost u prefrontalnom korteksu, koji je odgovoran za izvršne funkcije poput planiranja i kontrole impulsa.
Mit 2: ADHD je rezultat lošeg roditeljstva
Godinama se ADHD nepravedno povezivao s roditeljskim stilovima. Ova zabluda zanemaruje genetske i neurološke uzroke poremećaja. Istraživanje koje je obuhvatilo 116 adolescenata s ADHD-om iz djetinjstva pokazalo je da je ADHD visoko nasljedan, a genetika čini oko 70 – 80 % slučajeva.
Iako podržavajuće obiteljsko okruženje može pomoći u upravljanju simptomima, ADHD nije uzrokovan roditeljstvom.
Mit 3: ADHD pogađa samo dječake
ADHD se često dijagnosticira dječacima, ali kod mnogih djevojaka i žena izostaje dijagnoza jer su njihovi simptomi suptilniji. Dječaci obično pokazuju hiperaktivnost i impulzivnost, dok djevojke često imaju probleme s nepažnjom i internaliziranim poteškoćama.
Ova rodna razlika znači da mnoge žene ne dobivaju dijagnozu do odrasle dobi, često nakon godina šutljivog nošenja sa simptomima.
Mit 4: ADHD se odnosi samo na hiperaktivnost
Hiperaktivnost se često smatra glavnim obilježjem ADHD-a, ali to nije cijela slika. Mnogi ljudi s ADHD-om primarno imaju problema s nepažnjom, neorganiziranošću i drugim poteškoćama u izvršnim funkcijama, poput upravljanja vremenom i reguliranja emocija.
Prezentacija “dominantne nepažnje“, osobito kod odraslih i žena, često se zanemaruje, ali može biti jednako iscrpljujuća kao i hiperaktivnost.
Mit 5: Osobe s ADHD-om su lijene
Ideja da ADHD proizlazi iz lijenosti je štetna i netočna. Mnogi ljudi s ADHD-om rade više od drugih kako bi prevladali svoje izazove. Ono što se često vidi kao lijenost zapravo je teškoća u započinjanju ili održavanju zadataka zbog razlika u regulaciji dopamina, koji utječe na motivaciju. Ovo nije karakterna mana, već neurološki problem.
Mit 6: ADHD je izgovor za loše ponašanje
Pogrešno je smatrati ADHD izgovorom za loše ponašanje jer to umanjuje stvarne borbe s kojima se suočavaju osobe s tim poremećajem. Simptomi ADHD-a poput impulzivnosti, zaboravljivosti i teškoća u upravljanju emocijama rezultat su neuroloških razlika, a ne manjka truda ili discipline.
Kada osoba s ADHD-om podijeli svoje iskustvo, zaslužuje susretanje s razumijevanjem, a ne osuđivanjem, kako bi se smanjila stigma i ohrabrila daljnja potražnja za podrškom.
Mit 7: Lijekovi su jedino rješenje
Iako lijekovi mogu značajno poboljšati simptome ADHD-a za mnoge osobe, nisu jedini mogući odgovor. Postoji mnogo drugih alata i strategija koje mogu pomoći.
Od bihevioralne terapije koja pomaže u oblikovanju korisnih navika, preko promjena u životnom stilu poput bolje kvalitete spavanja, vježbanja i prehrane, pa do aplikacija i tehnoloških alata koji pomažu u organizaciji – postoje mnogi načini za upravljanje ADHD-om.
Kombiniranje tih pristupa, uključujući lijekove, često daje najbolje rezultate. Ključno je pronaći ono što najbolje odgovara osobi, što je vrlo individualno.
Mit 8: ADHD nestaje u odrasloj dobi
ADHD nije nešto što ljudi “prerastu”. Iako se neki simptomi mogu smnajiti s godinama, mnogi se odrasli i dalje suočavaju s izazovima u vezi s pažnjom, organizacijom i impulzivnošću. Dokazano je da oko 60 % djece s ADHD-om nastavlja doživljavati simptome i u odrasloj dobi, što pokazuje da ADHD traje cijeli život.
Mit 9: Osobe s ADHD-om ne mogu biti uspješne
ADHD nije prepreka uspjehu. Naprotiv, može biti pokretač izvanrednih postignuća. Mnoge osobe s ADHD-om posjeduju izuzetnu kreativnost, otpornost i vještine rješavanja problema.
Istraživanje pokazuje da ljudi s ADHD-om često bolje od svojih neurotipičnih vršnjaka stvaraju nove ideje zbog razvijenih sposobnosti divergentnog mišljenja.
Istraživanje također pokazuje da čak 29 % poduzetnika ima ADHD, a osobe poput Richarda Bransona i Simone Biles koristile su svoje ADHD osobine kako bi postigle uspjeh. Ključ je naučiti iskoristiti jedinstvene snage ADHD-a.
Mit 10: ADHD znači da ste slomljeni
Možda najštetnija zabluda od svih je ideja da ADHD čini nekoga temeljno neispravnim. U stvarnosti ADHD predstavlja drugačiji način razmišljanja i obrade svijeta.
Kako kaže psihijatar Edward M. Hallowell: “ADHD nije invalidnost, to je drugačija sposobnost!“. Prihvaćanje neurodiverziteta znači prepoznavanje tih razlika kao snage koje obogaćuju ljudsku vrstu.
Pročitajte i ove članke:
- ADHD dijagnoza: Neki još misle da je riječ o mitu! Razgovarali smo sa psihologinjom koja je cijeli život posvetila ovom poremećaju
- 18 znakova upozorenja da vaše dijete možda ima ADHD
- ADHD lijek: Tema koju prate brojne kontroverze! Psihologinja otkriva koji su ADHD lijekovi u Hrvatskoj i jesu li sigurni.
Tekst Dana
Za vas izdvajamo
Ovaj jeftini lijek iz ljekarne ubrzava liječenje prehlade!
- Tomislav Stanić
- 2 min čitanja
- Kelley, A. (2025). 10 Toxic ADHD Lies to Leave Behind. Psychology Today.
- Hoogman, M. i sur. (2020). Creativity and ADHD: A review of behavioral studies, the effect of psychostimulants and neural underpinnings. Neuroscience & Biobehavioral Reviews, 119: 66–85.
- Castellanos, F. X. i Proal, E. (2012). Large-scale brain systems in ADHD: Beyond the prefrontal-striatal model. Trends in Cognitive Sciences, 16(1): 17–26.
- Faraone, S. V. i sur. (2005). Molecular genetics of attention-deficit/hyperactivity disorder. Biol. Psychiatry, 57(11): 1313–1323.