Zašto se bijeli šum naziva “bijelim”? Što bi mogao biti zvuk poput “narančaste” ili “ljubičaste” buke? Kao što je spisateljica Janet Fitch jednom primijetila: “Ne možete opisati boju bez sinestezije.”

Isto u velikoj mjeri vrijedi i za zvuk. Iako možemo opisati zvuk u smislu glasnoće ili visine, teže je prenijeti njegovu jedinstvenu kvalitetu – njegovu boju – bez crpljenja iz drugih osjetila. Naš jezik za zvuk često odražava naša kulturna uvjerenja i naglašava duboke odnose između osjetila.

Sinestezija

Sinestezija je sposobnost doživljavanja jednog osjetila kroz drugo. Kod onih sa sinestezijom, veza između osjeta koji izaziva i povezanog senzornog odgovora je automatska, jasna i izvan njihove kontrole.

Neurolog V. S. Ramachandran sugerira da sinesteti imaju očuvane neuronske veze između osjetilnih mreža koje obično blijede rano u razvoju većine ljudi. Sada se smatra da je sinestezija češća nego što se mislilo, pogađa oko jednu od 40 osoba. U tijeku je rasprava o tome je li sinestezija jedinstvena osobina ili jednostavno pojačana verzija senzorne obrade koja postoji kod svih ljudi.

Ljudi često metaforički opisuju jedan osjećaj koristeći drugi. U 19. stoljeću pjesnik Charles Baudelaire pisao je o “podudarnostima” između različitih osjetila, ideji koju znanstvenici sada istražuju. Iako manje od 2,5 % ljudi ima sinesteziju, većina nas doživljava “krosmodalne korespondencije”, uobičajene asocijacije između naizgled nepovezanih osjetila.

Istraživanje se prvenstveno usredotočuje na to kako mozak povezuje vid i zvuk, što otkriva da mnogi ljudi povezuju visoke zvukove s manjim objektima i većim visinama.

Karakteristike sinesteta

Nedavne studije pokazuju da sinesteti imaju snažnije međumodalne korespondencije, čak i izvan svojih uobičajenih senzornih parova. Primjerice, oni bliže usklađuju zvuk i oblik od onih koji nisu sinesteti, iako obje skupine rade slično kada povezuju visinu s visinom i veličinom. Potrebna su daljnja istraživanja kako bi se utvrdilo predstavlja li sinestezija poboljšani oblik senzorne integracije prisutan kod svih ljudi.

Iako je sinestezija urođena, međumodalne korespondencije mogu se djelomično naučiti. Primjerice, mnoge kulture povezuju visoke glasove s manjim veličinama tijela, iako to nije uvijek slučaj. Kulturalne varijacije također utječu na osjetilne asocijacije, poput toga kako bijela boja predstavlja žalost u istočnoj Aziji, dok crna služi toj svrsi u SAD-u.

Koncept bijelog šuma kao mekog, ambijentalnog zvuka vjerojatno proizlazi iz bioloških i kulturnih utjecaja. Tehnički, bijeli šum se definira kao zvuk jednakog intenziteta na svim frekvencijama. Izraz, populariziran tehnologijom i marketingom, odjekuje kod ljudi jer priziva tišinu snijegom prekrivenog krajolika.

Roman Bijeli šum Dona Delilla istražuje kulturne i tehnološke dimenzije ove sinestetičke metafore. Likovi romana bore se sa smrću i preopterećenošću informacijama, s bijelim šumom koji simbolizira i višak medija i prijeteću neizbježnost smrti. Kao što Delillo sugerira, bijeli šum može predstavljati i nedostatak i golemi višak – zvuka, informacija i života.

U današnjem svijetu, gdje smo više usklađeni s individualnim razlikama, vrijedi razmisliti o tome kako opisujemo osjetilna iskustva. Dok znanost otkriva neke univerzalne obrasce u tome kako povezujemo svoja osjetila, kultura također oblikuje te veze. Sinestetičke metafore, poput “bijelog šuma”, pomažu nam prenijeti složene emocije i ideje, što premošćuje jaz između naših raznolikih osjetilnih svjetova. 

Pročitajte i ove članke:

• Zašto vas filmovi tjeraju da navijate za psihopate?
• Mizofonija ili “mržnja prema zvukovima”: Oboljeli se često bore s provokacijama najbližih! Evo koji su okidači i kako se liječi
• Mozak vam radi “sto na sat” prije spavanja? Evo kako ga smiriti.

Tekst Dana

Za vas izdvajamo

Otkriva psihoterapeutkinja

15 znakova da ste imali mentalno nestabilnog roditelja

• Tomislav Stanić
• 2 min čitanja

• bijeli šum
• sinesteti
• sinestezija