Kada bi vas netko pitao koji vam je omiljeni filmski lik svih vremena, tko bi vam pao na pamet? Mogli biste instinktivno pomisliti na junake poput Katniss Everdeen iz Igara gladi ili Lukea Skywalkera iz Ratova zvijezda. Likovi poput Voldemorta iz Harryja Pottera ili Annie Wilkes iz Misery vjerojatno ne bi bili na vrhu vašeg popisa.

Unutar područja izmišljenih priča možemo istražiti nijanse moralne dvosmislenosti i pronaći sebe u vezi s likovima kojih bismo se klonili u stvarnom životu.

Zašto navijamo za psihopate?

Ovaj bi fenomen mogao razjasniti ogromnu popularnost TV serija poput Succession, koja je stekla značajna priznanja na dodjeli Zlatnog globusa 2024. Unatoč njihovim očiglednim manama i nedostatku iskupiteljskih kvaliteta, ne možemo a da ne razvijemo naklonost prema tim moralno manjkavim pojedincima, čak i navijajući za likove koji graniče sa psihopatijom.

Pročitajte članak “Kako prepoznati psihopata? Nemaju nužno nasilnu narav i lako se uklapaju u društvo! Evo koji simptomi upućuju na njih i kako im pristupiti“.

Razmotrite remek-djelo Alfreda Hitchcocka iz 1960. – Psiho – koje se naširoko smatra jednim od najboljih psiholoških trilera. Hitchcock vješto manipulira perspektivom publike, isprva usklađujući naše simpatije s Marion, likom koji bježi nakon krađe velike svote novca. Međutim, naša odanost brzo prelazi na njezinog ubojicu, Normana Batesa, kako se priča razvija.

Hitchcockova briljantnost leži u njegovoj sposobnosti da uvuče publiku u Batesove postupke. Ključna scena koja uključuje odlaganje Marionina tijela izaziva visceralni odgovor, učinkovito čineći gledatelje suučesnicima u zločinu.

Kada smo zadubljeni u priču, naš fokus se pomiče s osobnih briga na kompliciranu dinamiku pripovijesti. Prisiljeni smo nastaniti se u umovima likova, čak i onih moralno odvratnih, i usvojiti njihove ciljeve i motivacije.

U jednom je istraživanju primijećen sličan fenomen među sudionicima koji su gledali zadivljujući Hitchcockov kratki film. Isprva fokusirani na jednostavan cilj, sudionici su postali toliko zaokupljeni neizvjesnošću priče da su zaboravili svoj cilj, umjesto toga dajući prioritet misiji protagonista.

Ova sklonost uživljavanju u naraciju proizlazi iz naše urođene predispozicije za pripovijedanje, ukorijenjene od djetinjstva kroz izlaganje narativima u različitim oblicima. Priče nas očaravaju, prenose nas u alternativne stvarnosti u kojima gubimo pojam o našem okruženju.

Fenomen se proteže i kroz književnost

Ne ograničavajući se samo na područje kinematografije, književnost također olakšava emocionalne veze s likovima, potičući empatiju. Studije su pokazale da čitatelji beletristike pokazuju višu razinu empatije, što sugerira da izloženost različitim narativima obogaćuje naše razumijevanje ljudskih iskustava.

Izmišljene priče nude jedinstven put za istraživanje nepoznatih perspektiva i ideja, šireći naše kognitivne horizonte. Izloženost složenim zapletima i različitim likovima u književnoj fikciji njeguje nijansirani svjetonazor, potičući prijemljivost za različita gledišta.

Bilo kroz film, televiziju ili književnost, priče nas tjeraju da proširujemo svoje imaginativne granice, potičući toleranciju prema konkurentskim narativima.

Pročitajte i ove članke:

• A-bu! 5 filmskih krimića dostojnih napetih knjiga prema kojima su nastali
• Pouka bajke i dječji razvoj: Psihologinja otkriva kako bajke utječu na djecu i kada je najbolje krenuti s čitanjem djetetu
• Kako čitati više knjiga? Lakše je nego što mislite! Ovih 14 savjeta pomoći će vam da se motivirate i ne odustanete od cilja.

Tekst Dana

Za vas izdvajamo

Pokrovitelj Poliklinika Aviva

Poslušajte Momčila Otaševića i stručnjake te besplatno izmjerite PSA

• Nova Studio
• 1 min čitanja

• psihopati u filmovima
• zašto navijamo za psihopate u filmovima