Dva tipa tijela imaju veći rizik od raka debelog crijeva
- Budite prvi i komentirajte!
- 2 min čitanja
Ljudi koji su pretili ili imaju visoki postotak masnoće koncentrirane oko središnjeg dijela suočeni su s povećanim rizikom od raka debelog crijeva, bez obzira na njihovu genetsku podlogu.
Rak debelog crijeva, poznat i kao kolorektalni rak, obično nastaje u debelom crijevu ili rektumu. Često se razvija iz prekanceroznih polipa, koji se mogu otkriti i ukloniti tijekom rutinskih pregleda, čime se smanjuje rizik od progresije. Rano otkrivanje putem probira i usvajanje zdravog načina života mogu značajno poboljšati ishode za pojedince kojima je dijagnosticiran rak debelog crijeva.
Brojna su istraživanja utvrdila povezanost između pretilosti, visine i povećane vjerojatnosti raznih vrsta raka, pa tako i raka debelog crijeva. Primjerice, studija objavljena 2022. otkrila je da su osobe europskog podrijetla koje su visoke i centralno pretile, kao i one s općom pretilošću, sklonije razvoju raka debelog crijeva.
Nedavno istraživanje koje je proveo međunarodni tim istraživača pomno je ispitalo zdravstvene podatke 329.828 sudionika različitih predaka upisanih u U.K. Biobank. Studija, objavljena u Science Advances, potvrdila je da ova povezanost postoji među različitim etničkim skupinama.
Značajno veći rizik od raka
Istraživači su kategorizirali sudionike u četiri skupine na temelju njihovih oblika tijela određenih visinom i raspodjelom masti. Za klasifikaciju pojedinaca koristili su metrike poput indeksa tjelesne mase (BMI), visine, težine, omjera struka i bokova te opsega struka i bokova. Te su grupe uključivale:
- općenito pretile osobe
- visoke osobe s ravnomjernije raspoređenim salom
- visoke osobe sa središnjom pretilošću
- pojedinci s nižom visinom, velikom težinom i BMI-jem, ali s nižim mjerama kukova i struka.
Studija je pokazala da su pojedinci u općenito pretilim i centralno pretilim skupinama imali značajno veći rizik od raka debelog crijeva, pri čemu su žene u drugoj skupini bile suočene s 18 % povećanim rizikom.
Glavni autor studije, Heinz Freisling, naglasio je da konvencionalne mjere poput BMI-ja i opsega struka mogu podcijeniti rizik od raka povezan s nezdravom težinom budući da ne uspijevaju napraviti razliku između pojedinaca sa sličnim BMI-jem, ali različitim oblicima tijela.
Štoviše, istraživanje je proučavalo genetske čimbenike povezane s oblikom tijela, identificirajući tisuće genetskih varijanti povezanih s različitim tipovima tijela. Ove su varijante pokazale različitu ekspresiju u različitim tkivima, što ukazuje na potencijalne mehanizme koji leže u pozadini promatranog rizika od raka.
Potrebna su daljnja istraživanja
Dok su prijašnje studije istaknule utjecaj visine na rizik od raka, ovo istraživanje sugerira da je uloga visine možda prenaglašena bez razmatranja omjera struka i visine i središnje adipoznosti.
Međutim, potrebna su daljnja istraživanja kako bi se razlučilo može li se povećani rizik od raka debelog crijeva pripisati većem broju stanica, povećanoj masnoći ili oboje. Buduća istraživanja imaju za cilj razjasniti genetsku osnovu odnosa između oblika tijela i rizika od raka, pružajući uvid u temeljne mehanizme.
Pročitajte i ove članke:
- Pretilost: Najveći udio pretilih osoba u EU je baš u Hrvatskoj! Liječnik otkriva koje su posljedice na zdravlje, kako je izračunati i liječiti
- Visceralno masno tkivo: Mogu ga imati i oni koji nisu vidno pretili! Evo zašto je salo oko trbuha najopasnije za zdravlje
- Kako nastaje rak debelog crijeva? Liječnik otkriva što izaziva treći najčešći rak u svijetu.
Tekst Dana
Za vas izdvajamo
12 vježbi s vlastitom težinom za izgradnju mišića
- Tomislav Stanić
- 4 min čitanja
- Flynn, H. (2024). 2 body types may be linked to higher colorectal cancer risk. Medical News Today.
- Peruchet-Noray, L. i sur. (2024). Tissue-specific genetic variation suggests distinct molecular pathways between body shape phenotypes and colorectal cancer. Sci. Adv., 10: eadj1987.
- Sedlmeier, A. M. i sur. (2023). Body shape phenotypes of multiple anthropometric traits and cancer risk: a multi-national cohort study. Br. J. Cancer., 128: 594–605.