Socijalna psihologija je pokušala na različite načine opisati kako naša vlastita očekivanja, kao i očekivanja drugih ljudi, utječu na naše ponašanje i postupke prema drugim ljudima. Tako se sredinom prošlog stoljeća pojavio i termin “samoispunjavajuće proročanstvo” koje se vrti oko činjenice da naša vlastita uvjerenja o nekoj osobi utječu direktno na naše ponašanje prema toj osobi.

Ovaj fenomen se također naziva i Pigmalion efekt, a ako vas zanima zašto, nastavite čitati članak.

Samoispunjavajuće proročanstvo – psihologija

Teorije o samoispunjavajućem proročanstvu pojavile su se još sredinom prošlog stoljeća, a naglašavaju pretpostavku da čovjek, trudeći se svoje ponašanje uskladiti s vlastitim vjerovanjima, stvara očekivanja o drugim ljudima koja usmjeravaju njegovo ponašanje. Naravno, u većini situacija takva su očekivanja nerealna, a često i lažna.

Socijalna psihologija samoispunjavajuće proročanstvo definira kao proces putem kojeg pronalazimo potvrdu i dokaz za naše stereotipe tako što vlastitim, nesvjesnim postupcima prema pripadnicima neke vanjske grupe uzrokujemo njihovo stereotipno ponašanje. Drugim riječima, svojim načinom ponašanja prema drugima nehotično učinimo da se naše pretpostavke o njima pokažu točnima.

Zašto Pigmalion efekt?

U grčkoj je mitologiji postojao jedan poznati i vješti kipar Pigmalion koji je, tražeći idealnu djevojku za ženidbu, došao do zaključka da ne može pronaći onu koja će imati sve kvalitete kakve si je zamislio.

Shvativši da si ne može pronaći ženu svojeg života, odlučio ju je isklesati te prikazati točno onakvom kakvom ju je zamišljao. Nakon nekog vremena truda i rada Pigmalion je zaista uspio isklesati predivnu ženu koja je, prema njegovom mišljenju, bila jedina i idealna za njega.

Gledajući je u takvoj ljepoti, Pigmalion se zaljubio te se počeo moliti bogovima da ožive njegovu ljepoticu. Želja mu se ostvarila te je njegova ljepotica na kraju i oživjela.

Zašto se javlja samoispunjavajuće proročanstvo?

Samoispunjavajuće proročanstvo je proces, a definira se kroz četiri koraka:

• imamo određeno očekivanje o tome kakva je druga osoba
• to očekivanje utječe na ponašanje prema toj osobi
• takvo ponašanje izaziva da se ta osoba ponaša u skladu s našim početnim očekivanjima
• u konačnici sve dovodi do toga da se prvotna očekivanja pokažu istinitima.

Ako malo bolje pogledate korake postupka, sve se vrti oko toga da prvotno očekivanje dokažemo kao istinito, iako ono u startu većinom bude lažno. Odnosno, malo tko od nas toliko dobro može na temelju nekakvog prvog dojma realno procijeniti osobu te stvoriti određeni odnos s njom.

Većinom dolazi do toga da mi na temelju neke karakteristike osobe procjenjujemo kao dobre, pouzdane, povjerljive ili pak sve suprotno od toga, pa se na temelju vlastite subjektivne procjene trudimo samima sebi dokazati da se ipak nismo prevarili.

Poznati istraživači Robert Rosenthal i Lenore Jacobson su još 1968. godine proveli istraživanje te primijenili test inteligencije na svim učenicima jedne osnovne škole.

Rekli su nastavnicima da su neki učenici imali tako dobre rezultate da su sigurni da će akademski procvjetati u sljedećoj godini. Međutim, ti učenici su bili slučajno odabrani od istraživača. Dakle, to nisu morali biti njihovi pravi rezultati.

Na kraju godine, Rosenthal i Jacobson su ponovno testirali djecu i pokazalo se da su “obećavajući” učenici postigli značajno veći porast u kvocijentu inteligencije od drugih učenika. Objašnjenje leži u ponašanju nastavnika koji su, očekujući od te djece bolji akademski uspjeh, nesvjesno više trudili oko njih opravdavajući sebi početno očekivanje.

Samoispunjavajuće proročanstvo – primjer

Iako sve skupa zvuči dosta bezazleno, stvari i nisu baš tako jednostavne. Ponašanje u skladu s nekim neprovjerenim i neistinitim očekivanjem, samo kako bi se isto obistinilo, u većini situacija znači da drugoj osobi nećete dopustiti da sama pokaže svoje vrline i mane, već ćete joj ih sami “prišiti” na samom početku. Nažalost, na kraju ćete misliti da ste u pravu, a zapravo ste svojim ponašanjem prema toj osobi nju doveli u poziciju da se zaista tako i ponaša.

Ovaj fenomen je najopasniji u odgojnim procesima i roditeljstvu. Često se dogodi da se roditelji prema određenom djetetu ponašaju kao da je za neke stvari nesposobno. Krajnji zaključak je da će svojim ponašanjem prema tom djetetu od njega zaista stvoriti nesposobnog pojedinca koji bi vrlo vjerojatno drugačije postupao da mu se na samom početku pristupilo s malo više povjerenja.

To se posebno odnosi i na partnerske odnose. Ako očekujete da će vas partner prevariti, vrlo vjerojatno ćete svim silama pokušati pronaći nekakav iracionalni dokaz kojim ćete si takvo uvjerenje opravdati. Što je najgore, ponašat ćete se u skladu s time, a tako ćete vjerojatno i izluditi drugu osobu koja možda ipak nije ništa napravila.

Također, ne dopustite drugima da vam stvore sliku o osobi koju još niste upoznali. Svatko od nas ima drugačije iskustvo s određenim ljudima te je nadasve nerazumno stvarati mišljenje o nekome na temelju iskustva druge osobe.

Dajte svakome priliku te dopustite ljudima da vam svojim postupcima i djelima pokažu svoje pravo lice. Budite svjesni činjenice da su ljudi često loši u procjenjivanju drugih ljudi te da uglavnom griješe jer nemaju dovoljno kvalitetnih dokaza pomoću kojih će stvoriti sliku o nekome. Stoga, dajte ljudima vremena i prostora da vam svojim ponašanjem predstave vlastitu ličnost.

Pročitajte i ove članke:

• Sindrom dobrog djeteta: Nije vezan samo uz djetinjstvo, nego se prenosi i u odraslu dob! Psihologinja otkriva značenje ove fraze
• Gaslighting: Psihologinja otkriva kako prepoznati i kako odgovoriti na ovaj oblik emocionalnog zlostavljanja
• Pasivna agresija: Nije nešto što samo tako nestaje! Psihologinja otkriva koji su joj okidači i strategije za suočavanje.

Tekst Dana

Za vas izdvajamo

Ne trebaju vam utezi!

12 vježbi s vlastitom težinom za izgradnju mišića

• Tomislav Stanić
• 4 min čitanja

• pigmalion efekt
• primjeri
• samoispunjavajuće proročanstvo
• uvjerenja