Cervikalni brisevi uzimaju se iz cervikalnog kanala sa ciljem pronalaska mikroorganizama. Uzimaju se prema potrebi, a kod zdravih žena rutinski tijekom trudnoće.

Ginekolog uzima bris tijekom ginekološkog pregleda i prosljeđuje uzorak citologu koji ga pregledava i izdaje nalaz. Ako nalaz nije uredan, ginekolog ordinira daljnje liječenje.

Indikacije za uzimanje cervikalnih briseva

Mikrobiološka analiza uzoraka s vrata maternice radi se:

• kod abnormalnog PAPA testa
• pri sumnji na spolno prenosive infekcije
• rutinski kod trudnica, posebno mlađih od 25 i starijih od 35 godina sa anamnestičkim podacima o rizičnom spolnom odnosu, sistemnim bolestima, ovisnosti o alkoholu i drogama, prethodnim pobačajima i prijevremenim porodima
• u sklopu obrade neplodnosti
• rutinski prije ginekoloških intervencija (operacije, carski rez, stavljanje spirale…)

Postupak uzimanja cervikalnih briseva

Sam postupak uzimanja cervikalnih briseva je bezbolan. Uzima se tijekom ginekološkog pregleda, nakon postavljanja spekuluma, najčešće vatiranim štapićem, koji se potom stavlja u sterilnu epruvetu sa hranjivim podlogama do transporta u odgovarajući citološki laboratorij gdje se provodi daljnja analiza.

Ovaj način uzimanja briseva podrazumijeva primjenu posebne tehnike kako ne bi došlo do kontaminacije (zagađenja) uzoraka.

Uobičajeno se rade sljedeći cervikalni brisevi:

• obrisak na aerobe i anaerobe (E. Coli, Klebsiella, Proteus, streptokoki i enterokoki),
• CUM obrisak – Chlamydia trachomatis, Ureaplasma urealyticum i Mycoplasma hominis,
• HPV tipizacija na temelju PAPA testa.

Cervikalni brisevi mogu otkriti i sljedeće spolno prenosive bolesti i njihove uzročnike:

• Neisseria gonorrhoeae,
• Gardnerella vaginalis,
• Trichomonas vaginalis,
• Herpes simplex,
• Candida albicans,
• Treponema pallidum.

U citološkom laboratoriju citolog nanosi uzorak direktno na predmetno stakalce (tzv. nativni preparat), nakon čega ga očitava pod mikroskopom, ili pak prije očitavanja primjenjuje različite metode bojanja preparata (npr. Trichomonas vaginalis).

Nalazi su najčešće gotovi za dva do tri tjedna. U slučaju patoloških nalaza, ginekolog u dogovoru s pacijenticom propisuje odgovarajuću simptomatsku, antibiotsku ili antimikotsku terapiju. Potrebno je liječiti i spolnog partnera. U daljnjem tekstu je navedeno liječenje najčešćih uzročnika upale vagine i cerviksa.

Liječenje bakterijske vaginoze

Bakterijska vaginoza liječi se kao anaerobna upala. Zato je najbolje liječenje metronidazolom kroz 7 dana, koje daje bolje rezultate od jednodnevnog liječenja ( 75 – 95% izlječenja ). Drugi lijek izbora je klindamicin ili ampicilin.

Liječenje klamidije

Najčešće se koriste tetraciklini, ciprofloksacin i klaritromicin tijekom 10 – 14 dana te azitromicin (Sumamed) u jednokratnoj dozi.

Liječenje ureaplasme urealyticum

Budući da se radi o bakteriji koja nema staničnu stijenku, a većina antibiotika kao primjerice penicilini i cefalosporini djeluju upravo na tu komponentu, navedeni antibiotici nemaju primjenu u liječenju ureaplazmom. Najčešće se od antibiotika koriste tetraciklini, eritromicin i flourokinoloni.

Liječenje mycoplasme hominis

Budući da se radi o bakteriji koja nema staničnu stijenku, a većina antibiotika kao primjerice penicilini i cefalosporini djeluju upravo na tu komponentu, navedeni antibiotici nemaju primjenu u liječenju ureaplazmom. Najčešće se od antibiotika koriste tetraciklini, eritromicin i flourokinoloni.

Liječenje trichonmonas vaginalis

Budući da se radi o bakteriji koja nema staničnu stijenku, a većina antibiotika kao primjerice penicilini i cefalosporini djeluju upravo na tu komponentu, navedeni antibiotici nemaju primjenu u liječenju ureaplazmom. Najčešće se od antibiotika koriste tetraciklini, eritromicin i flourokinoloni.

Liječenje kandidijaze

Liječenje vulvovaginalne kandidijaze može biti sistemno ili lokalno, a često i kombinirano. Smatra se da se liječenjem simptomi rješavaju u 90% slučajeva.U liječenju se primjenjuju lokalni i sisitemski antimikotici: za lokalno liječenje najčešće nistatin, klotrimazol, mikonazol, ekonazol, a za sistemno liječenje flukonazol i itrakonazol.

Nakon liječenja rade se kontrolna mikrobiološka testiranja i urednim kontrolnim nalazima potvrđeno je izlječenje genitalne infekcije. Ako se u kontrolnim nalazima ponovi nalaz infektivnog agensa (istog ili nekog drugog), liječenje se ponavlja. Iza liječenja ženama se preporuča korištenje probiotika za očuvanje vaginalne mikroflore zdravom, kao i sredstvo za intimnu higijenu a također se probiotik za očuvanje vaginalne mikroflore zdravom preporuča i preventivno, u nastojanju da do genitalne infekcije ni ne dođe.

Pročitajte više: Cervikalni brisevi – zašto su važni i koje spolno prenosive bolesti otkrivaju?

• cervikalni bris