Razmišljaju li bebe prije nego što progovore?

bebe mogu razmišljati prije nego progovore

Većini nas teško je zamisliti život bez riječi jer su naši umovi ispunjeni apstraktnim konstrukcijama koje se doimaju jednako stvarnima kao i fizički predmeti.

Većina ljudi uči svoj prvi jezik u djetinjstvu i ne sjeća se života prije tog razdoblja, budući da su sjećanja iz ranog djetinjstva rijetka do otprilike četvrte godine, kada djeca već dobro govore. Međutim, rijetki slučajevi odraslih koji prvi put uče jezik otkrivaju duboku podjelu između života prije i poslije stjecanja jezika.

Ipak, očito je da misao postoji i prije jezika. Roditelji često opisuju svoje bebe kao iznimno perceptivne. No, koliko točno bebe mogu razumjeti prije nego što počnu govoriti? Ovo pitanje ostaje otvoreno za raspravu.

Ova je tema važna ne samo za razumijevanje naše djece, već i zbog povezanosti s ključnim pitanjima o umu i jeziku, osobito u kontekstu umjetne inteligencije – što otvara rasprave o tome može li AI ikada postići svijest ili namjeru.

Ograničenja misli prije jezika

Postoje jasna ograničenja u onome što bebe mogu učiniti prije nego što usvoje jezik. Primjerice, većina beba ne prepoznaje sebe u ogledalu do otprilike 18. mjeseca. Slično tome, u klasičnom eksperimentu “A-ne-B” bebe mlađe od godinu dana teško shvaćaju da je igračka premještena s jedne lokacije na drugu, zbog čega je često traže na izvornom mjestu.

Ipak, bebe nas ponekad iznenade. Primjerice, mnogi jezici pokazuju zanimljivu povezanost između zvukova i oblika – riječi koje opisuju glatke, okrugle objekte često zvuče “mekano” (poput “kugla” ili “okruglo”), dok riječi za oštre predmete zvuče “oštrije” (poput “šiljak” ili “nož”).

Zanimljivo je da i prelingvalne bebe pokazuju ove asocijacije. Povezuju okrugle oblike sa zvukovima poput “bouba” i šiljate oblike sa zvukovima poput “kiki”, iako nemaju kulturno znanje o predmetima poput noževa ili kliješta.

Ovaj fenomen mogao bi proizlaziti iz povezanosti zvukova i pokreta usta te može biti urođen ili stečen vrlo rano.
bebe, čak i prije nego što nauče riječi, pokazuju znakove apstraktne gramatike
FOTO: Shutterstock

Kultura naspram biologije u spoznaji

Istraživanja o bebama otkrivaju koje su spoznajne sposobnosti biološke, a koje oblikovane kulturom. Nedavna istraživanja tima Jean-Rémyja Hochmanna u Lyonu pokazuju da bebe, čak i prije nego što nauče riječi, pokazuju znakove apstraktne gramatike.

U eksperimentima su kategorizirale slike ljudskih interakcija (npr. ljubljenje ili udaranje) tako što su dodijelili uloge poput “agenta” ili “primatelja” te su pokazale iznenađenje kada su te uloge bile zamijenjene. To je slično načinu na koji odrasli strukturiraju rečenice sa subjektima i objektima, što sugerira da su ti koncepti duboko ukorijenjeni u našim mozgovima.

Ovo otkriće podržava teoriju Noama Chomskog da je jezik eksteriorizacija urođenih kognitivnih struktura. Prema ovom gledištu, riječi jednostavno popunjavaju već postojeći mentalni okvir oblikovan genetikom i evolucijom, a ne kulturom.

Jezik kao alat za razmišljanje

Chomsky tvrdi da je primarna svrha jezika razmišljanje, a ne komunikacija – tvrdnja koju studenti često propituju tako što navodi primjere razmišljanja kod pasa ili beba.

Ovo istraživanje pomaže razjasniti razliku – postoji “jezik za komunikaciju” (gramatika + riječi za dijeljenje misli) i “Chomskyan language” (šira, apstraktna gramatika koja se koristi interno). Bebe možda nemaju prvi, ali posjeduju drugi.

Razumijevanje granice između ovih dvaju oblika jezika ključno je za neuroznanost. Ako se ispostavi da većina naše unutarnje spoznaje proizlazi iz bioloških faktora, poput fizičkog oblikovanja zvukova, umjetna inteligencija bi se, zbog nedostatka tog fizičkog temelja, pokazala inferiornom u odnosu na ljudske i životinjske umove.

S druge strane, ako našu percepciju stvarnosti uglavnom oblikuju riječi naučene kroz kulturu, umjetna inteligencija bi potencijalno mogla nadmašiti našu sposobnost konceptualnog razmišljanja.

Pročitajte i ove članke:

Članak objavljen:
  1. Kukushkin, N. (2024). What’s Going On in the Minds of Babies? Psychology Today.
  2. Papeo, L. i sur. (2024). Abstract thematic roles in infants’ representation of social events. Current Biology, 34(18): 4294–4300.

Ocijenite članak

0 / 5   0

Foto: Shutterstock

Napomena: Ovaj sadržaj je informativnog karaktera te nije prilagođen vašim osobnim potrebama. Sadržaj nije zamjena za stručni medicinski savjet.

Podijelite članak

Kopirajte adresu