Mentalna retardacija – stupnjevi, dijagnoza i liječenje
- Budite prvi i komentirajte!
- 6 min čitanja
![mentalna-retardacija](https://krenizdravo.dnevnik.hr/wp-content/uploads/2017/11/mentalna-retardacija.jpg?x60603)
Mentalna retardacija označava ispodprosječnu intelektualnu sposobnost prisutnu od rođenja ili ranog djetinjstva. U pitanju nije bolest niti specifični poremećaj, nego naziv za različita genetska, socijalna i medicinska stanja koja rezultiraju ispodprosječnim intelektualnim funkcioniranjem.
![mentalna-retardacija-karakteristike](https://krenizdravo.dnevnik.hr/wp-content/uploads/2017/11/uzroci-mentalne-retardacije.jpg?x60603)
Mentalna retardacija – karakteristike
Prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti i srodnih zdravstvenih problema (10. revizija), mentalna retardacija je stanje zaostalog ili nepotpunog razvoja uma, posebno karakterizirano oštećenjem sposobnosti koje pridonose cjelokupnom stupnju razvoja inteligencije (mišljenje, govor, motorika i sposobnosti ostvarivanja društvenog kontakta). Smatra se da oko 3% opće populacije ima neki oblik mentalne retardacije.
U starijoj literaturi, mentalna retardacija se nazivala imenima kao što su oligofrenija, slaboumnost, psihička zaostalost itd. Noviji klasifikacijski termini mijenjaju naziv ‘osoba oboljelih od mentalne retardacije’ u ‘osobe s intelektualnim poteškoćama’, čime se nastoji dodatno zaštititi dostojanstvo i vrijednost ljudske osobe izostavljajući diskriminirajuće aspekte koje u svom nazivu sadrži pojam mentalne retardacije kao poremećaja. Međutim, zbog nedovoljne upoznatosti šire populacije s navedenim izmjenama, koristimo pojmove na temelju međunarodne stručne klasifikacije koja još uvijek zadržava isti pojam.
Mentalna retardacija – stupljevi
Mentalna retardacija ima četiri stupnja koja pokazuju mjeru oštećenja intelektualnog funkcioniranja. Stupnjevi su određeni prema kvocijentu inteligencije kojeg osoba ostvaruje prilikom testiranja inteligencije (IQ).
stupanj mentalne retardacije | kvocijent inteligencije | mentalna dob osobe |
laka | 50 – 69 | 9 – 12 godina |
umjerena | 35 – 49 | 6 – 9 godina |
teška | 20 – 34 | 3 – 6 godina |
duboka | < 20 | < 3 godine |
Laka mentalna retardacija
Laka mentalna retardacija uspostavlja se kod osoba koje imaju približni kvocijent inteligencije između 50 i 69. Taj kvocijent inteligencije odgovara mentalnoj dobi osobe između 9 i 12 godina. Glavne karakteristike ovog stupnja retardacije su teškoće pri učenju i usvajanju novih informacija.
Laka mentalna retardacija u školi uglavnom nije previše izražena te se djeca mogu stopiti s prosječnim učenicima iz razreda u raznim aktivnostima i druženjima. Međutim, kod procesa učenja i pamćenja te obrade informacija koje se usvajaju u školi dolazi do uočljivih poteškoća.
Međutim, laka mentalna retardacija kod odraslih podrazumijeva da su takvi pojedinci sposobni za rad i ostvarivanje socijalnih kontakata.
Umjerena mentalna retardacija
Umjerena mentalna retardacija uspostavlja se kod osoba koje imaju približni kvocijent inteligencije između 35 i 49, a to odgovara mentalnoj dobi između 6 i 9 godina.
Smatra se da većina osoba s umjerenom mentalnom retardacijom može voditi brigu o sebi te imati neki stupanj neovisnosti. Međutim, ipak im je potrebna neka vrsta pomoći i potpore za život i rad.
Teška mentalna retardacija
Teška mentalna retardacija uspostavlja se kod osoba koje imaju približni kvocijent inteligencije između 20 i 34 što odgovara mentalnoj dobi između 3 i 6 godina.
Takve osobe trebaju pomoć okoline jer ne mogu biti neovisni i voditi brigu o sebi. Imaju poteškoća s učenjem, ostvarivanjem socijalnih kontakata i komunikacijom.
Duboka mentalna retardacija
Duboka mentalna retardacija uspostavlja se kod osoba čiji je kvocijent inteligencije ispod 20, a to karakterizira mentalnu dob ispod 3 godine.
Osobe s ovim stupnjem mentalne retardacije imaju ograničenja u svim područjima života, od komunikacije do pokretljivosti. Potrebna im je stalna pomoć i potpora u svakodnevnom životu.
Granična mentalna retardacija
Granični stupanj mentalne retardacije opisuje pojedince čiji je kvocijent inteligencije između 70 i 79 što odgovara mentalnoj dobi između 10 i 13 godina.
Iako pojedinci ne mogu postići adekvatnu socijalnu i profesionalnu adaptaciju, većina djece na graničnom stupnju može se normalno uklopiti u prosječnu populaciju, iako se kao odrasli uglavnom zadržavaju na nižem socioekonomskom statusu što pogoršava njihovu situaciju.
![stupnjevi-mentalne-retardacije](https://krenizdravo.dnevnik.hr/wp-content/uploads/2017/11/mentalna-retardacije-1.jpg?x60603)
Uzroci mentalne retardacije
Uzroci mentalne retardacije mogu biti biološki, psihosocijalni ili kombinirani. Smatra se da kod većine ljudi uzrok mentalne retardacije ostaje nepoznat usprkos napretku u dijagnostici.
Poznati su neki uzroci tijekom trudnoće koji mogu rezultirati mentalnom retardacijom, a to su uglavnom uzimanje lijekova, prekomjerno konzumiranje alkohola, virusne infekcije ili slaba prehrana.
Najčešći uzroci mentalne retardacije su:
- nasljednost – oko 5% (prirođene greške metabolizma i abnormalnosti gena),
- rana oštećenja u embrionalnom razvoju – oko 30% (kromosomske promjene poput Downova sindroma, oštećenja alkoholom, infekcije),
- trudnoća i perinatalni problemi – oko 10% (infekcije, traume, prerani porod, ozljeda glave pri porodu, niska razina kisika tijekom poroda, dob majke, zračenja),
- opće zdravstveno stanje u dojenačkoj dobi – oko 5%,
- utjecaj okoline – oko 15-20%.
Psihoemocionalni uzroci
Kasnije su ustanovljene i drugačije podjele uzroka, kao što su biološki i psihoemocionalni uzroci. Biološki su uglavnom isti navedenima, a psihoemocionalni imaju neke nove pretpostavke. Oni najviše govore o formiranju ličnosti osobe s poteškoćama u intelektualnom razvoju koja se stvara još u najranijoj dobi neodgovarajućim socijalnim odnosima i očekivanjima.
Najčešće se spominje deficit pažnje kod osoba s poteškoćama u intelektualnom razvoju kao i poremećeni odnosi između majke i djeteta čime se kod djeteta razvija nesigurna privrženost. Uz majku, važni su i drugi članovi obitelji koji imaju od djeteta različita očekivanja i prihvaćanja. S vremenom dolazi i širi krug osoba izvan obitelji koje utječu na dijete i njegov razvoj.
Najveći problem kod osoba s poteškoćama u intelektualnom razvoju je nemogućnost uspostavljanja dobre komunikacije s okolinom što rezultira psihološkom i socijalnom dezorganizacijom. Važno je biti dobro upućen u moguće uzroke mentalne retardacije te pratiti razvoj osoba koje pokazuju neke poteškoće u funkcioniranju upravo zato što kod nekih oblika postoji mogućnost intervencije i sprječavanja razvoja stupnja mentalne retardacije.
![dijagnoza-mentalne-retardacije](https://krenizdravo.dnevnik.hr/wp-content/uploads/2017/11/dijagnoza-mentalne-retardacije.jpg?x60603)
Dijagnoza mentalne retardacije
U mnogim zemljama dijagnoza mentalne retardacije postavlja se samo u slučajevima kada je takvoj osobi potrebna pomoć društva tijekom njezinog života. Nadalje, jednom postavljena dijagnoza ne mora biti stalna tijekom cijeloga života. Naime, mentalni razvoj može biti usporen u pojedinim fazama, ali može biti i produljen.
Kod nekih osoba se mentalna retardacija tek kasnije prepoznaje što baš i nije dobro. Rano prepoznavanje i otkrivanje mentalne retardacije uvelike pridonosi kvaliteti života djece štiteći ga od brojnih frustracija i nerealnih očekivanja okoline.
Tako dolazi do brojnih problema zato što dijete stvara lošu sliku o sebi, ima manjak samopouzdanja i teško se prilagođava na situacije u kojima se nalazi.
Liječenje mentalne retardacije
Osobe s intelektualnim teškoćama diljem Europe i svijeta stigmatizirane su i suočavaju se sa značajnim preprekama u ostvarivanju svojih temeljnih prava. Najvažnije što im možemo pružiti kako bi se njihovo liječenje moglo adekvatno provoditi je emocionalna potpora i socijalna uključenost.
Na samom početku liječenja, liječnik se savjetuje sa specijalistima kako bi se odredio stupanj mentalne retardacije te razvio cjelovit i individualiziran pristup liječenja za osobu s retardacijom. Kod djece sa zaostajanjem u razvoju treba uzeti u obzir i edukacijski program odmah po postavljanju dijagnoze.
Važno je da dijete boravi u podržavajućoj okolini, a to znači da će najbolje napredovati ako živi kod kuće i pohađa uobičajene predškolske ustanove. Ponekad je osobu potrebno smjestiti u zdravstvenu ustanovu i tamo provoditi liječenje. Međutim, takva odluka se ne donosi baš lako, nego tek nakon opširnih razgovora između obitelji, liječnika i specijalista.
Obitelji bi trebalo pružiti psihološku pomoć kako bi se znala nositi sa svakodnevnim poteškoćama, ali i njegom osoba s mentalnom retardacijom koja se pruža kroz patronažnu njegu, privremene udomitelje i asistente te kroz dnevne bolnice. Očekivano trajanje života djece s mentalnom retardacijom može biti skraćeno, ovisno o uzroku i težini. Što je veći stupanj retardacije, kraće je očekivano trajanje života.
![liječenje-mentalne retardacije](https://krenizdravo.dnevnik.hr/wp-content/uploads/2017/11/lijecenje-mentalne-retardacije.jpg?x60603)
Mentalna retardacija u Hrvatskoj
Diskriminacija osoba s poteškoćama u intelektualnom razvoju ponekad je vrlo vidljiva u Hrvatskoj, ali i u ostatku svijeta. Djeca i odrasli s mentalnom retardacijom se najčešće obrazuju odvojeno od ostale djece te se uglavnom samo djeca s lakom mentalnom retardacijom školuju u redovitim uvjetima. Postoje podijeljena mišljenja o takvom pristupu, ali najčešće takvi uvjeti ne mogu pripremiti osobe s poteškoćama u intelektualnom razvoju za bilo kakav posao ili samostalnost.
Nadalje, poslodavci često ne žele zaposliti osobe s intelektualnim teškoćama što još više otežava njihovu svakodnevicu. Stoga je potrebno razviti socijalne modele skrbi u zajednici koji će uključiti osobe s ovim poteškoćama u društvenu dimenziju koja je jako važna za njihovu prilagodbu.
Tekst Dana
Za vas izdvajamo
![ljetni obrok za laganu probavu](https://krenizdravo.dnevnik.hr/wp-content/uploads/2024/06/ljetni-obrok-za-laganu-probavu-360x220.jpg?x60603)
Pobijedite nadutost: Lagani i osvježavajući ljetni obroci za zdravu probavu
- Nova Studio
- 4 min čitanja