Osobe čiji mozak luči više hormona oksitocina druželjubivije su od ostalih i zadovoljnije svojim životima, pokazali su rezultati novog američkog istraživanja.

Lučenje oksitocina povećava se s godinama kod mnogih osoba, napisali su istraživači u znanstvenom časopisu Frontiers in Behavioral Neuroscience.

Oksitocin, koji se naziva i “hormonom ljubavi”, neuroprijenosnik je koji nastaje u mozgu i, među ostalim, igra važnu ulogu u odnosima parova i povezivanju majke s djetetom.

Međutim, utječe i na društvene interakcije sa svim ljudima u okolini, a njegovo lučenje može biti izazvano aktivnostima poput dodira, slušanja glazbe ili vježbanja.

Više oksitocina, više humanitarnosti

Skupina istraživača, predvođena neuroekonomistom Paulom Zakom sa Sveučilišta Claremont Graduate, u svojem je istraživanju promatrala 103 sudionika u dobi između 18 i 99 godina.

Sudionicima je prikazan videozapis o dječaku koji se borio s rakom. Ranije je ustanovljeno da video kod njih potiče lučenje oksitocina u mozgu.

Prije i nakon videa sudionicima je vađena krv da bi se izmjerila promjena u razini oksitocina u organizmu. Glavni autor studije Zak je rekao:

Sudionici našeg istraživanja kod kojih je zamijećeno lučenje najviše oksitocina bili su darežljiviji u donacijama u humanitarne svrhe kada su bili u prilici te su pomagali na razne druge načine.

Prikupljani su i podaci o emocionalnom stanju sudionika s ciljem procjene njihova zadovoljstva životom. Da bi se testiralo društveno korisno ponašanje, znanstvenici su sudionike pitali jesu li donirali novac ili volontirali u proteklih godinu dana:

Otkrili smo i da se lučenje oksitocina povećava s godinama te da postoji pozitivna korelacija sa životnim zadovoljstvom.

Istraživanjem je utvrđeno da stariji ljudi imaju više razine oksitocina, da su općenito spremniji pomoći drugima i da su zadovoljniji od mladih ljudi.

Neki faktori nisu uzeti u obzir, ali oksitocin ima značajnu ulogu

Međutim, istraživanje nije pokazalo je li oksitocin ishod ili uzrok promatranih oblika ponašanja. Sami su autori naglasili da ne mogu utvrditi uzročno-posljedičnu vezu između oksitocina, društveno korisnog ponašanja i subjektivnih stavova.

Istraživači su napisali:

Vrlo vjerojatno postoje dodatni faktori, osim lučenja oksitocina, koji utječu na činjenicu da ljudi dijele novac drugima, doniraju u humanitarne svrhe, sudjeluju u religijskim aktivnostima i imaju visoku razinu zadovoljstva životom, a koje ne možemo mjeriti i koji bi trebali biti istraženi u budućim istraživanjima.

Autori studije nisu uzeli u obzir ni to da stariji ljudi u nekim slučajevima imaju više vremena i novca na raspolaganju od mlađih ljudi.

Točan način na koji oksitocin funkcionira je znanstveno dvojben. Dokazano je da hormon igra važnu ulogu u odnosu između majke i djeteta: oksitocin potiče trudove, stimulira proizvodnju mlijeka i jača vezu s dojenčetom.

Oksitocin također može smanjiti stres i tjeskobu, čini ljude suosjećajnijima, važan je za seksualno uzbuđenje i može potaknuti povezivanje parova i povjerenje među ljudima.

Dvojbenost “hormona ljubavi”

Da oksitocin pridonosi povjerenju među ljudima eksperimentom su dokazali ekonomist Michael Kosfeld i psiholog Markus Heinrichs. Sudionici eksperimenta kojima je kroz nos ubrizgan oksitocin pokazali su znatno više povjerenja u druge ljude od onih kojima je dan placebo.

Studija objavljena 2005. godine u časopisu Nature, u kojoj je sudjelovao i Zak, potaknula je nova istraživanja o spomenutom hormonu.

No, uskoro je postalo jasno da način djelovanja ovog kemijskog spoja ima više nijansi nego što se prvobitno pretpostavljalo i da naziv “hormon ljubavi” ne pojašnjava u potpunosti njegovu stvarnu ulogu u našem društvenom ponašanju.

Na primjer, istraživanja su pokazala da pod određenim okolnostima i u određenim situacijama oksitocin neke ljude može učiniti sumnjičavijima i zlobnijima.

Pročitajte i članak “Hormon sreće – kako prirodno povisiti hormone i neuroprijenosnike?”.

Tekst Dana

Za vas izdvajamo

Nema izgovora za pekaru ili dostavu

Brzi ručak za 15 minuta: Nutricionistica donosi recepte za dane kada ste u žurbi

• Zrinka Babić
• 4 min čitanja