Da li konzumiranje vode čini našu djecu bar malo pametnijom?

Mozak je premoćna mašina koja traži specijalne uvjete rada. Ne biste vjerovali koliko je koristan ako ga upotrebljavamo na pravi način, ali i koliku štetu može izazvati ako nam pošalje krivu odluku!

On je poseban slučaj: prevažan je za naše svakodnevne odluke i potpuno je uronjen u tekućinu.

Održati sastav, temperaturu i VOLUMEN ove tekućine pravo je mini majstorsko djelo i zahtjeva stalnu, ali zaista stalnu brigu, a štedi vrijeme, novac i zdravlje te se zaista isplati jer je održavanje poprilično jednostavno, kratko i jeftino!

Svi smo ponekad osjetili “da nam mozak zakuha!” i kakav je to nezgodan osjećaj. No, da li mozak zaista zakuha i kad zakuha, kako ga “od-kuhati”?

Naši najdraži mališani pravi su primjer za to. Pomno ih gledajte i puno ćete naučiti o funkcioniranju našeg tijela.

Što vrijedi za njih vrijedi i za nas samo su tvari i doze za nas drugačije, odnosno veće!

Zašto? Pa zato što su baš oni izuzetno osjetljivi na promjene u volumenu i sastavu vode i općenito tekućina u tijelu jer žive u istoj okolini kao i mi, ALI s 10 puta manjim tijelima i zalihama vode i svega ostalog osim mladosti. Nju imaju na pretek!

Većina djece ne pije vodu od kada se probude do vremena kad idu u školu. Intervencijska ispitivanja (čitaj: Ispitivanja prije i nakon neke intervencije u prehrani ili nečem drugom) pokazuju da blago stanje manjka vode (dehidracije) može negativno utjecati na kvalitetno obavljanje zadataka u školi (čitaj: misaonih zadataka).

Kakav je status hidracije – zaliha vode – zdrave djece?

Procesi koji su vezani na razinu vode su hormonski, imunološki, neurološki, kardiovaskularni (srčano-žilni), želučano-crijevni (gastrointestinalne), procesi u mišićima i kostima.

Zašto je važna voda u tijelu?

Pa zato što hormoni ne lete po tijelu sami. Primjerice, da bi stigli iz mozga do bubrega potrebno je da nekako tamo i dospiju, potreban je medij.

Pa kako? Pa vodom! Recimo to ovako, oni lijepo sjednu na čamac u krvi i “doveslaju” do bubrega. Tamo mu narede da propusti sol, a zadrži vodu ili da stegne neke krvne žile i time poveća tlak i slično, već po potrebi organizma i vanjskim prilikama, tlaku, stresu, tjelesnoj aktivnosti.

Drugim riječima gotovo svi procesi u tijelu ovise o vodi!

Sprječavanje stanične dehidracije – smanjenje volumena vode – važan postupak u čuvanju zdravlja!

Dakle, znanstvenici su uzeli uzorke urina iz dobne skupine od 9 do 11 godina tamo negdje u Americi, na putu do škole da vide kakva im je hidracija, odnosno koliko su napunjeni vodom.

Navodno je djeci ponuđen i novac da daju urin – nije loše za takvu vrstu posla. Istraživanje je motivirano nekim istraživanjima u Palestini. A zašto baš tamo?

Pa ta zemlja je usred pustinje i čini se da djeca nisu dovoljno hidrirana. Tako su htjeli ponoviti istraživanje na nešto hladnijoj i manje sušnoj Američkoj klimi.

I gle čuda! Djeca iz oba klimatska područja, iz pustinjskog i vlažnijeg područja, su pokazala isti loš stupanj hidriranosti – smanjene razine vode.

Urin od gotovo 2/3 tih klinaca bio je previše koncentriran, a to je dobar pokazatelj da su dehidrirani. Zašto? U oba slučaja nisu pili dovoljno vode.

Tri četvrtine djece ne piju vodu između vremenskog razdoblja kada su se probudili i kad su otišli u školu. No, većina tih klinaca je konzumirala neku vrstu tekućine uz doručak.

Problem je u tome što ta “vrsta tekućine” često nije voda! Razine natrija, šećera i aminokiselina u mlijeku i soku mogu “smanjiti” stanice, odnosno dehidrirati ih istiskujući vodu iz stanica i tako potaknuti oslobađanje hormona koji signalizira dehidraciju.

Pa što onda? Postoji li stvarno negativan utjecaj blage dehidracije na sposobnost funkcioniranja djece u školi?

Uspjeh djece u školi – usko povezan s količinom vode u tijelu – koliko vode toliko pameti! – do neke mjere!

Za taj odgovor potrebno je malko zagrebati u povijest gdje ćemo vidjeti sljedeće: povijesno gledano, većina istraživanja o hidrataciji i mentalnom funkcioniranju su rađene na odraslim osobama u ekstremnim uvjetima, primjerice, kada ljudi vježbaju na +30 stupnjeva ili dajući ljudima snažne diuretike i stavljajući ih na pokretnu traku za trčanje. Nekako je nemoralno i neetički raditi pokuse na djeci.

Dodatni problem u toj vrsti znanja je u tome što su većina istraživanja o hidrataciji i misaonim (kognitivnim) funkcijama, provedena još k tome i na vojnom osoblju za procjenu sposobnosti funkcija vojnika u ekstremnim okolnostima.

Lako je zamisliti da vojnik s teškim ruksakom i zaštitnim odijelom u pustinji mora biti fizički i mentalno sposoban za stresne napore. Zbog toga je, međutim, vrlo teško prevesti ovo znanje u svakodnevni život nas, običnih ljudi.

No, neke novija istraživanja su to promijenila.

Jedno od tih istraživanja je napravilo sljedeće.

Uzeli su skupinu školske djece i nasumično ih podijelili na 2 skupine. Prva skupina je popila čašu vode, a drugoj skupini nije dana ta kritična čaša vode.

Nakon toga, obje skupine su pisale isti užasni rigoroz (čitaj: starohrvatska riječ za test). I pogađate, pobjednik je… skupina “hidriranih”- vodom natankiranih učenika.

Zaključak: Rezultati ovog istraživanja pokazuju da djeca u stanju blage dehidracije, neizazvane namjernim lišavanjem vode ili bez toplinskog stresa i u hladnoj klimi, mogu imati koristi od pijenja više vode i poboljšati svoje misaone (kognitivne) performanse.

Ovo istraživanje o utjecaju hidracije provedena je na učenicima 2. i 3. razreda. Ali što je s našim prvačićima? Isti eksperiment proveden je na učenicima prvih razreda s jednom bitnom razlikom.

Ovaj put je djeci rečeno da piju koliko im treba ili koliko žele, ali i ovoga puta istraživanje je pokazalo značajno poboljšanje u obavljanju različitih zadataka, što je dovelo do istog sjajnog zaključka – čak i pod uvjetima blage dehidracije, misaone (kognitivne) funkcije u djece se mogu znatno poboljšati uz jednu jedinu čašu vode.

A neka su druga istraživanja pak pokazala direktnu vezu između pijenja vode i pamćenja brojeva.

Što su djeca bila hidriranija to je pamćenje bilo bolje.

I zbog toga će djeca koja su bolje hidrirana – napunjena vodom biti bar malo bolja u školi (pod uvjetom da su i nešto malo učili) ili će im se naporan dan u školi znatno ublažiti.

Neka istraživanja također ukazuju na podcijenjenost tog problema, odnosno ne pridodaje se dovoljna važnost hidriranosti djece. Probajte djeci koja su se jako oznojila dati malko vode i malo himalajske soli i gledajte kako će se smiriti.

Zamislite koliko bi farmaceutske tvrtke mogle zaraditi kad bi djeci davali obične, neškodljive prazne tablete punjene škrobom, a sve u nadi da će ih popiti s bar jednom jedinom tako važnom i prevažnom čašom vode?

I ovo shvatite zdravo i razumno. Razumna količina vode će imati povoljan efekt: pitajte svoje najdraže žele li vodu, odnosno podsjetite ih tu i tamo. Oni su ipak još zaigrani i nemaju iskustva pa zaboravljaju, ali i u žaru “igre” odgađaju mnoge fiziološke potrebe.

Prevelika količina vode ili još gore, gaziranih pića izazvat će gotovo jednake štete kao i nedostatak vode.

Pijte dovoljno vode, ni puno ni malo i krenite zdravo!

Pročitajte prvi i drugi dio teksta o dehidraciji.

• dehidracija
• mozak
• voda