Stručno odobrava
,
Paraziti u mozgu – simptomi i liječenje
- 4 komentara
- 5 min čitanja
Gotovo polovica svjetskog stanovništva zaražena je nekim oblikom parazita. Paraziti su sastavni dio svakog organizma i većina njih u tijelu odraslog čovjeka ne uzrokuje nikakve simptome.
Različite vrste parazita žive u različitim dijelovima tijela – jedni naseljuju jetru, jedni srce, a neki i mozak.
Ljudski mozak pun je raznih kemijskih tvari i kisika. Izgrađen je na takav način da imunitet ne može spriječiti početni stadij razvoja parazita u mozgu. To čini mozak “primamljivim” mjestom stanovanja za parazite.
Može proći i nekoliko tjedana ili mjeseci prije nego se pojave simptomi slični gripi, bolovima u mišićima ili natečenih limfnih čvorova.
Vrlo mali postotak ljudi može se žaliti na probleme s vidom, dok se u onih slabijeg imunološkog statusa može pojaviti gubitak koordinacije – tada se radi o opasnijim parazitima.
Kako paraziti dolaze do mozga?
Da bi stigli do mozga, paraziti moraju napraviti put iz probavnog sustava, odnosno crijeva, sve do mozga – a tamo dolaze krvotokom. Mozak ima svoju prirodnu zaštitu (moždanu barijeru) koja je napravljena od stanica koje odvajaju tekućine mozga od krvi i tako održavaju biokemijski sastav mozga stabilnim. Kada broj parazita u tijelu postane prevelik, tada paraziti imaju mogućnost prelaska preko te zaštitne barijere i dolaze do mozga.
Mačji parazit
Toksoplazmoza Gondi – jedna je od najopasnijih neuroloških parazita, kao i jedna od najčešćih bolesti koje prenose životinje. U ljudskom organizmu može se skrivati i više od desetljeća bez ikakve naznake, no kada napokon zahvati mozak može ekstremno promijeniti ponašanje svog vlasnika. Ova parazitska bolest u narodu je poznata i kao mačji parazit – zbog toga što se uglavnom prenosi putem mačjeg izmeta.
Toksoplazmozu možete dobiti, ako jedete nedovoljno termički obrađenu hranu, neredovito perete ruke te ponekad čak i putem transfuzije krvi.
Toksoplazmoza – simptomi
Parazit rijetko uzrokuje simptome kod osoba s ojačanim imunitetom. Ponekad se mogu javiti simptomi nalik gripi (opća slabost, bolovi u mišićima, grlobolja i glavobolja) te natečenost limfnih čvorova.
Neki od težih simptoma koji se javljaju kod rizičnih skupina (HIV pozitivne osobe i trudnice) su:
- visoka tjelesna temperatura,
- zatajenje srca,
- moguća pojava žutice,
- encefalitis ili hidrocefalus (upala mozga ili proširenje moždanih komora),
- retinokorioiditis (upala stražnjeg dijela oka),
- nastanak lezija u moždanom tkivu kod fetusa.
Kad dospije u mozak muškaraca tada može uzrokovati:
- smanjenu funkciju mozga,
- smanjenje psihomotornih funkcija,
- emocionalnu nestabilnost,
- shizofreniju.
Toksoplazmoza – dijagnostika i liječenje
Dijagnostika se provodi testiranjem krvi na protutijela odnosno serološkim testovima koji dijagnosticiraju bolest putem reakcije antigena i protutijela (otkrivanje protutijela specifičnih za T. gondii).
Liječenje toksoplazmoze obično se vrši kombinacijom lijekova – pirimetamina i sulfadiazina i spiramicinom.
Bolest spavanja
Bolest spavanja ili Afričku tripanosomijazu uzrokuju nametnici roda Trypanosoma brucei. Bolest je životinja i ljudi.
Pretežito se pojavljuje u subsaharskoj Africi čije je stanovništvo zbog neadekvatne higijene i medicinske pomoći najizloženije riziku od obolijevanja. Procjenjuje se da u svijetu oko 500.000 ljudi pati od bolesti spavanja, a otprilike ih do 9.000 svake godine umire.
Najpoznatiji prenositelj ove bolesti je ce – ce muha (ugrizom).
Bolest spavanja – simptomi
Prvi simptomi koji se javljaju do tri tjedna nakon ugriza su:
- učestale glavobolje,
- groznica,
- bol u zglobovima,
- svrbež,
- oticanje limfnih čvorova.
Nekoliko tjedana ili mjeseci kasnije najčešće započinje druga faza bolesti kada se pojavljuju simptomi poput: konfuzije (miješanje misli i situacija), slabe koordinacije, osjećaja utrnulosti i poremećaja sna.
Pacijenti su u toj fazi bolesti zbunjeni, naglo mršave i pate od jakih grčeva.
Tripanosomi uništavaju centralni živčani sustav te može dovesti do potpunog propadanja cijelog organizma. Bolest završava trajnim snom (zbog čega je bolest i dobila ime), a nakon nekoliko mjeseci ili godina nastupa smrt.
Tripanosomijaza – dijagnostika i liječenje
Tripanosomijaza se dijagnosticira pomoću krvnih pretraga na prisutnost uzročnika.
Ponekad je potrebno obaviti i lumbalnu punkciju kako bi se utvrdila faza bolesti. Ako se otkrije prije neuroloških simptoma – bolest se lako liječi.
U prvoj fazi bolest se liječi: pentamidinom i suraminom, a u drugoj fazi eflornitinom ili kombinacijom drugih lijekova u slučaju zaraze podvrstom.
Amebijaza
Amebijaza ili tradicionalno nazvana ”ameba ludila” živi u slatkim vodama stajaćicama – pretežito na lišću vodenog bilja.
Amebijaza je infekcija koju uzrokuje Entamoeba histolytica.
Iznimno je otporna te može preživjeti hladne, tople i suhe uvjete.
Ameba se u ljudski organizam može unijeti ispijanjem vode upitne kvalitete, te kupanjem i ronjenjem u barama i jezerima. Njena glavna zadaća u ljudskom organizmu je doći preko središnjeg živčanog sustava u mozak gdje se može nesmetano hraniti moždanim stanicama.
Amebijaza – simptomi
Često je bez simptoma, no može doći do blagog proljeva pa sve do teške dizenterije (proljev).
Zaražene osobe prisustvo amebe počinju osjećati u roku od 15 dana – kada se počinju javljati prvi simptomi:
- izražene glavobolje (ukočenost vrata),
- povišena tjelesna temperatura,
- gubitak apetita,
- grčeviti bolovi u trbuhu,
moguća pojava anemije (slabokrvnosti), - promjene u okusu i mirisu,
- mučnine i povraćanje.
Do pojave težih simptoma dolazi kada ameba napadne kognitivne strukture mozga (mogu se javiti promjene ponašanja, razne halucinacije) otprilike 3 – 5 dana od pojave simptoma.
Zaraze ovom infekcijom su vrlo rijetke – ali su gotovo uvijek smrtonosne.
Amebijaza – dijagnostika i liječenje
Ameba se može dijagnosticirati ranije spomenutim serološkim testovima, kompjuterskom tomografijom (CT) ili magnetskom rezonancom (MR).
Najveći problem u liječenju je amebino progresivno uništavanje ljudskog organizma.
Najčešće se u liječenju koriste: odokinol, paromomicin, mebendazol i tinidazol.
Svinjska trakavica
Svinjska trakavica je zarazna crijevna bolest odraslom trakavicom Taenia solium do koje dolazi nakon prehrane zagađenom svinjetinom.
Zaraza svinjskom trakavicom najčešće se pojavljuje u SAD-u, Istočnoj Europi i Aziji.
Ljudi se trakavicom mogu zaraziti slučajnim gutanjem jajašaca T. solium te putem kontaminirane hrane i vode.
Nakon što se ciste progutaju – putuju kroz trbuh te se u zaustavljaju u tankom crijevu gdje se razvijaju u odrasle trakavice. Trakavica može narasti i do 3 metra. Ljudi su najčešće prijelazni domaćini, što znači da se u crijevima ne razvija odrasla trakavica, već larve (ličinke) nakon prodora kroz crijevne stijenke stvaraju ciste u unutarnjim organima i mišićima.
Svinjska trakavica – simptomi
Simptomi najviše ovise o tome gdje se ciste nalaze, a pojavljuju se mjesecima ili čak godinama kasnije.
Najčešći simptomi vezani uz ciste u mozgu su:
- konvulzija (epileptički napadaji),
- glavobolja,
- promijenjeno psihičko stanje (zbunjenost),
- poremećaji pažnje,
- aseptični meningitis (upala meningealnih ovojnica),
- gubitak ravnoteže,
- hidrocefalus (višak tekućine oko mozga).
Svinjska trakavica – dijagnostika i liječenje
Zaraza se može dijagnosticirati kompjuterskom tomografijom ili magnetskom rezonancom. Također, uzima se uzorak stolice.
Za liječenje se primjenjuju kortikosteroidi i antikonvulzivi, kako bi se smanjila upala i ublažili simptomi.
Najbolje ćete se od trakavice zaštiti pravilnim tretiranjem hrane koju unosite u organizam. Budući da je u Hrvatskoj kolinje dio nezaobilazne tradicije – iznimno je bitno napraviti analizu mesa.
Prevencija je najbolji lijek
Najbolji način da se obranite od ovih parazita je održavanje osobne higijene i pridržavanje sanitetskih pravila. Nametnici se mogu prenositi s osobe na osobu stoga je važno testirati se barem jednom godišnje. Farmaceutski pripravci uznapredovali su dovoljno da mogu ubiti nametnike, ali je čak i za taj olakšavajući faktor potrebna pravovremena reakcija.
Tekst Dana
Za vas izdvajamo
12 vježbi s vlastitom težinom za izgradnju mišića
- Tomislav Stanić
- 4 min čitanja