Antonov sindrom ili Anton-Babinskijev sindrom, također poznat kao vizualna agnozija, je rijetki simptom oštećenja mozga koje zahvaća okcipitalni režanj.

Ono što je posebno zanimljivo kod ovog sindroma je to što bolesnici koji pate od vizualne agnozije tvrde da su sposobni vidjeti, iako su slijepi. Najveći problem je neprihvaćanje sljepoće zbog čega bolesnici izmišljaju priče da vide kako bi nadomjestili osjetilne podražaje.

Antonov sindrom – obilježja

Antonov sindrom se najčešće uočava nakon moždanog udara, ali se može vidjeti i nakon ozljeda glave zahvaljujući tehnikama oslikavanja mozga koje ukazuju na neke deficite u okcipitalnom (zatiljnom) režnju.

S obzirom na to da bolesnici ne priznaju da ne vide, uočavanje prisutnosti ovog sindroma je najčešće slučajno. Naime, bolesnik priča kao da vidi te izmišlja priče koje je teško shvatiti kao lažne sve dok ne uočite njegovo sudaranje s predmetima i komadima namještaja, ali i izmišljanje ljudi i stvari oko njega koje uopće ne postoje.

Antonov sindrom – uzroci

Mnogi stručnjaci su pokušali shvatiti zašto bolesnici s ovim sindromom poriču svoju sljepoću, ali nisu našli jedan konkretan odgovor. Naime, postoji mnogo teorija i hipoteza o tome, a jedna od njih govori da je oštećenje na vizualnom korteksu rezultiralo nemogućnošću komuniciranja govornog područja i područja mozga.

Nadalje, smatra se da su neke složenije imunološke bolesti i cerebralne vaskularne bolesti mogući uzroci Antonovog sindroma. Međutim, to su sve nagađanja koja su nastala na temelju slučajeva pacijenata koji su se suočili s takvim bolestima i na kraju oboljeli od Antonovog sindroma.

Bolesnici su izvještavali da vide, ali su oftalmološki testovi pokazali da su potpuno slijepi. Tek nakon nekoliko detaljnih pretraga su stručnjaci shvatili da je u pitanju pojava Antonovog sindroma.

No, na temelju ovih podataka je teško zaključiti koji je točno uzrok Antonovog sindroma. Iako se ne pojavljuje tako često u populaciji, očito je da bi vjerojatno trebao postojati neki konkretan uzrok.

Istraživanja stručnjaka su još uvijek u tijeku, a u budućnosti se očekuju točne i precizne informacije kako bi se moglo razumjeti i poboljšati stanje oboljelih od Antonovog sindroma.

Antonov sindrom – simptomi

Na temelju dosadašnjih slučajeva oboljelih od Antonovog sindroma, neki od simptoma su:

• jaka glavobolja,
• nijekanje sljepoće,
• abnormalni i neobični pokreti očiju,
• bolovi u očima,
• opisivanje predmeta i ljudi koji ne postoje,
• sudaranje s predmetima u dobro poznatoj okolini,
• nereagiranje na vidne podražaje.

Dijagnoza i liječenje Antonovog sindroma

Antonov sindrom nije tako teško dijagnosticirati, ali ga je ponekad teško uočiti zato što bolesnici neprestano izmišljaju priče kako bi druge uvjerili u svoj izvanredan vid. Međutim, kad se jedanput posumnja na sljepoću, dijagnoza Antonovog sindroma je prilično jednostavna putem oftalmoloških testova i pregleda očiju.

Liječenje Antonovog sindroma je nejasno i ne postoje konkretne informacije o samom postupku liječenja. Očito je da jako važnu ulogu ima i psihološki pristup koji pokušava pacijentu posvijestiti njegovo pravo stanje.

Dodatne pretrage mozga mogu pokazati koliko je ozbiljno stanje pacijenta, te može li se ono poboljšati, a suočavanje sa sljepoćom na ispravan način može pomoći pacijentu kako se nositi s Antonovim sindromom.

Antonov sindrom –  popularnost

Antonov sindrom je mnogima jako zagonetan i zanimljiv pojam. Upravo zbog toga je često prisutan u medijima zbog čega ga i neki filmovi, kao što je Dogville, stavljaju u glavnu ulogu.

Antonov sindrom je i glavna tema malezijskog filma Desolasi (Pustoš), gdje pacijenti žive u svom svijetu mašte, a nisu u stanju vidjeti stvarni svijet.

Novela Uvreda od Ruperta Thomsona također ističe Antonov sindrom kao misterioznu bolest, a znanstveno-fantastični roman Blindsight od Petera Wattsa mu također daje jednu od glavnih uloga.

• Anton-Babinskijev sindrom
• mozak
• nijekanje sljepoće
• okcipitalni režanj
• oštećenje mozga
• sljepoća
• vizualna agnozija