Agnozija – vrste, dijagnoza i liječenje

Budite prvi i komentirajte!
3 min čitanja

Marija Šimunić

mag. psych.

Agnozija (grč. a – ne, nedostatak i gnosis – spoznaja, znanje) je poremećaj u percipiranju osjetnih informacija (nesposobnost prepoznavanja određenog objekta koristeći pri tome više osjetila).

Često je posljedica moždanih lezija, odnosno oštećenja (moždani udar, traume, tumori) ili degeneracije područja mozga koja su odgovorna za percepciju, pamćenje i prepoznavanje.

Manja oštećenja mozga mogu uzrokovati različite oblike agnozije, koji mogu zahvatiti bilo koje osjetilo. Obično je zahvaćeno jedno osjetilo, dok su ostala očuvana.

Najpoznatije su vizualne agnozije kod kojih osobe imaju normalne osjete o onome što se nalazi ispred njih, ali ne mogu prepoznati što vide.

Postoje još i slušna, okusna, mirisna i taktilna agnozija, a ime agnozije govori o osjetilu koje je zahvaćeno nekim moždanim oštećenjima.

Vrste agnozije

Postoji nekoliko vrsta agnozije, a one se određuju prema osjetilu koje je zahvaćeno oštećenjem mozga. Najzastupljenije vrste agnozije su:

vizualna agnozija (“duševna sljepoća”) – nemogućnost prepoznavanja predmeta pomoću vida,
slušna agnozija (“verbalna gluhoća”) – nemogućnost prepoznavanja predmeta pomoću zvuka,
okusna agnozija – nemogućnost prepoznavanja predmeta pomoću okusa,
mirisna agnozija – nemogućnost prepoznavanja predmeta pomoću njuha,
taktilna agnozija (stereoagnozija ili astereognozija) – nemogućnost prepoznavanja predmeta, njihovog oblika i veličine pomoću dodira.

Najjednostavniji primjer agnozije se može prikazati kroz vizualnu agnoziju.

Naime, jedan agnostički bolesnik vidjevši naočale najprije je zamijetio da postoji krug, zatim još jedan krug pa prečka. Konačno je zaključio da vidi bicikl koji stvarno ima dva kruga i prečku zato što predmet koji vidi ispred sebe (u ovom slučaju naočale) njemu ne znači ništa. Iako ga može vidjeti, ne može prepoznati što vidi te zbog toga predmet ne može niti imenovati.

Specifične vrste agnozije

Postoje i specifične vrste agnozije koje podrazumijevaju složene procese unutar jednog modaliteta osjeta. Neke od njih su:

prozopagnozija – poremećaj percepcije ljudskog lica; tj. nesposobnost prepoznavanja dobro poznatih lica (npr. roditelja ili prijatelja),
anozognozija – vrsta agnozije povezana s oštećenjem desnog parijetalnog (tjemenog) režnja, a karakterizira ju bolesnikovo negiranje vlastitog deficita (npr. bolesniku je potpuno oduzeta jedna strana tijela, a on tvrdi da taj dio tijela nije njegov),
simultagnozija – nemogućnost usmjeravanja pažnje na više od jednog predmeta,
okolišna agnozija (spacijalna agnozija) – nesposobnost prepoznavanja dobro poznatih mjesta i otežano snalaženje u svakodnevnom prostoru,
akromatopsija (sljepoća na boje) – nesposobnost prepoznavanja boja (okoliš se vidi u raznim nijansama sive boje, a noćni vid je bolji nego dnevni),
amuzija – nesposobnost prepoznavanja i reproduciranja glazbenih tonova.

Uzroci agnozije

Uzrok nastanka agnozije je moždano oštećenje izazvano moždanim udarom, tumorom ili traumom koji su utjecali na rad i funkciju percepcije i pamćenja. Također, degeneracija područja mozga koja su odgovorna za integraciju percepcije, pamćenja i prepoznavanja je odgovorna za spomenute poremećaje.

Simptomi agnozije

Prvi simptomi i znakovi ovog poremećaja prilično jasno ukazuju na agnoziju, a najlakše se mogu uočiti kroz čudno ponašanje osobe i nemogućnost prepoznavanja stvari i aktivnosti koje svakodnevno susreće.

Ubrzo nakon toga se tehnikama oslikavanja mozga može vidjeti i moždano oštećenje koje objašnjava znakove agnozije.

Dijagnoza agnozije

Kako bi se ustanovilo o čemu je riječ, od bolesnika se traži da imenuju dobro poznati predmet pomoću vida, sluha ili nekog drugog osjetila zahvaćenog moždanim oštećenjem.

To je obično vrsta neuropsihološkog testiranja koja može biti korisna kako bi se razlikovala bilo koja druga stanja od agnozije.

S obzirom na to da agnozija obuhvaća i percepciju i pamćenje, neuropsihološki testovi značajno doprinose eliminiranju ostalih poremećaja koji se mogu zamijeniti s agnozijom.

Potrebno je ispitati postoji li neurološki poremećaj samih osjetila i učenja kako bi se ta stanja razlikovala od agnozije.

Nakon neuropsihološkog testiranja slijedi pregled moždanih struktura i funkcija pomoću CT ili MR tehnike oslikavanja mozga. Ova vrsta pregleda prilično točno ukazuje koje osjetilo je oštećeno, a može otkriti i degenerativne bolesti mozga, tumore i druga stanja koja se mogu pojaviti uz agnoziju.

Liječenje agnozije

Nažalost, ne postoji specifičan lijek za agnoziju. Sve se temelji na radnoj terapiji i rehabilitaciji govora. Terapijama se nastoji pomoći bolesnicima kompenzirati njihove smetnje.

Veličina i lokalizacija oštećenja, stupanj smetnji kao i dob bolesnika utječu na brzinu i stupanj oporavka. Oporavak može trajati mjesecima, a smatra se da su prva tri mjeseca terapije najvažnija za uočavanje napretka i u tom periodu dolazi do najvećeg napretka u rehabilitaciji.