Razvoj tehnologije je promijenio svijet oko nas, ali i svijet u nama. Internet je počeo oblikovati naš razvoj, ponašanje i društvene norme do te mjere da se osnovalo i posebno područje unutar psihologije koje se naziva cyberpsihologija, a obuhvaća sve psihološke fenomene koji su povezani s tehnologijom i ljudskim ponašanjem u virtualnoj stvarnosti koja se odvija na internetu.

Kako tehnologija utječe na naš svakodnevni život te koliko smo zapravo svjesni njezinih potencijalnih opasnosti, saznajte u nastavku teksta.

Utjecaj tehnologije na ponašanje

Internet je potpuno promijenio svijet oko nas, oblikovao našu percepciju svijeta, usmjerio našu pažnju u određenom smjeru i potaknuo određena ponašanja. Umjesto odlazaka u dućan, ljudi se sve češće odlučuju na kupovinu preko interneta iz udobnosti vlastitog doma. Kada malo bolje pogledate, što je u tome uopće loše?

Nakon nekog vremena, čovjek shvati da mu vrijeme sve brže ide, da već mjesecima nije vidio prijatelja s kojim je prije išao svaki tjedan na kavu, da već tjednima nije progovorio riječ s kolegom koji sjedi u uredu pored njega i da već danima nije primijetio novi park pored svoje zgrade.

Svatko normalan bi mogao pronaći uzrok tim brigama, a on je upravo u robovanju tehnologiji i zamkama virtualnog svijeta. Da morate pronaći čovjeka koji danas ne drži u ruci mobitel dok hoda, vozi, trči ili šeta, vjerojatno biste trebali dosta vremena da ga pronađete. Naš mozak je postao preopterećen tehnološkim izumima i sve se teže nosi s izazovima virtualnog svijeta.

Društvene mreže (Facebook, Snapchat, Instagram, Twitter itd.) oduzimaju veliki dio vremena mnogih ljudi, posebice mladih odraslih osoba i adolescenata koji bez imalo straha javno dijele svoje podatke i fotografije. No, čini se da se dobna granica spušta još i niže. Koliko ste puta u zadnjih nekoliko godina vidjeli bebu u kolicima kako drži pametni telefon?

Tehnologija u dječjem svijetu

Američka pedijatrijska akademija savjetuje roditeljima da dijete mlađe od dvije godine ne bi smjelo imati nikakav doticaj s ekranima televizora, mobitela, tableta itd. Brojni drugi stručnjaci preporučuju i da prije treće godine života dijete nema potrebe provoditi bilo kakvo vrijeme ispred ekrana.

Postoji suvremena percepcija, odnosno zabluda, da mala djeca moraju stalno biti nečim okupirana i zauzeta. Iz nekog nepoznatog razloga, ljudi su počeli pogrešno tumačiti neuroznanost te su tako naveli roditelje da vjeruju da je svaka stimulacija koju mogu dati djetetu ujedno dobra stimulacija.

Zbog toga pogrešnog vjerovanja da mladi mozak mora stalno biti angažiran i zabavljen, roditelji dopuštaju djeci apsolutno sve izvore zabave uključujući i pametne telefone, televizore, računala i tablete. Čini se kao da se roditelji boje da će njihovo dijete osjetiti dosadu pa zbog toga više ne znaju što je život bez ekrana, a nisu ni svjesni da je ponekad upravo dosada glavni izvor kreativnosti kod djece.

Život uz ekrane je promijenio ponašanje djece, a brojni učitelji diljem svijeta prijavljuju eskalaciju problema povezanih s raširenim korištenjem mobitela i tableta među djecom predškolske dobi.

Neki od problema su:

• razvojna kašnjenja u rasponu pažnje,
• poteškoće s održavanjem koncentracije,
• poteškoće s finom motoričkom sposobnosti,
• manjak spretnosti u motorici,
• kašnjenje u govorno-jezičnom razvoju,
• problemi sa socijalizacijom,
• povećanje agresivnih i antisocijalnih obrazaca ponašanja,
• porast pretilosti među djecom,
• umor i iscrpljenost.

Rješenje za ove probleme je vrlo jednostavno – uklonite tehnologiju iz dječjih života i osigurajte djeci djetinjstvo bez ekrana.

Prijateljstva u virtualnom svijetu

Broj prijatelja u virtualnom svijetu značajno premašuje poznati Dunbarov broj – teorijsku kognitivnu granicu broja ljudi s kojima pojedinac može održati stabilne prijateljske odnose.

Tijekom cijele ljudske povijesti pokazalo se da Dunbarov broj iznosi 150, odnosno toliko društvenih kontakata i odnosa pojedinac može podnijeti i održavati stabilnim. Sve što je iznad Dunbarovog broja je previše komplicirano za obradu na optimalnoj razini.

Ono što sada postaje zabrinjavajuće je sljedeća situacija – zamislite dijete koje koristi Facebook, Instagram, Snapchat i WhatsApp društvenu mrežu. Recimo da je takve djece jedan značajan postotak u Hrvatskoj. Takvo dijete koje je često online i provodi vrijeme na društvenim mrežama može imati preko tisuće kontakata. Tko su ti ljudi? To nisu prijatelji ni u kakvom svijetu, a kamoli u stvarnom.

Virtualno nasilje

Iza imena kontakata u virtualnom svijetu može se kriti bilo tko te ne mora značiti da su njihov identitet i dob istiniti. Zbog takvih stvari djeca, adolescenti i odrasli ulaze u opasna područja virtualnog svijeta koja mogu doći do razine virtualnog nasilja.

Najveći problem takve vrste nasilja je činjenica da nikad ne možete biti potpuno sigurni tko je nasilnik zato što je njegov identitet prikriven na društvenim mrežama, a vrlo ga je lako i izbrisati i promijeniti u neki drugi naziv.

Za razliku od fizičkog nasilja, virtualno nasilje traje 0 – 24 sata. Ljudi su cijelo vrijeme dostupni online, a zbog toga ste i nasilju konstantno izloženi. Ono što je posebno teško osvijestiti je i činjenica da istovremeno možete biti virtualno zlostavljani od strane većeg broja nasilnika, što bi značilo da je publika mnogobrojna.

Virtualnom nasilju nisu samo izložena djeca, već sve dobne skupine. Prije upadanja u ovakve situacije bilo bi dobro informirati se o ovakvim temama te educirati o tome kako se zaštititi u virtualnom svijetu. Morate biti svjesni da jednom kada podijelite nešto o sebi na internetu, veliki broj ljudi će to vidjeti i teško ćete takvo nešto moći ikada potpuno izbrisati i maknuti s interneta. Stoga budite oprezni jer nikada ne znate tko se nalazi s druge strane ekrana.

Ovisnost o internetu

Svjesni smo da djeca koja se rađaju zadnjih nekoliko godina znatno drugačije odrastaju nego njihovi roditelji. Znaju puno više o tehnologiji, vrlo rano se priključe na internet i puno su spretniji u korištenju tehnoloških uređaja. Zbog toga roditeljska uloga postaje još složenija nego što je bila dosad, a odgajanje novih generacija nerijetko stvara frustracije zbog nemogućnosti nošenja s novim izazovima.

Jedanput kada se priključe na internet, ljudi ulaze u veliki rizik stvaranja ovisnosti o internetu. Iako ovakva vrsta ovisnosti još uvijek nema službenu dijagnozu, dosadašnja istraživanja su pokazala da postoji veliki broj ljudi koji pokazuju slične elemente ponašanja koji su zajednički ponašanju ljudi ovisnih o tvarima.

Najčešće se posljedice očituju u radnom, obiteljskom i socijalnom životu osobe, a riječ je o:

• socijalnoj izolaciji,
• gubitku prijatelja,
• pojavi otuđenosti,
• zaokupljenosti internetom,
• prekomjernom korištenju interneta,
• tjeskobi kada ne možete pogledati na internet,
• neuspješnim pokušajima kontroliranja korištenja interneta.

Osim psihičkih posljedica, ovisnost o internetu može utjecati i na fizički aspekt osobe pa tako stvoriti poteškoće s vidom, kralježnicom, pretilošću, mišićima itd. Više o ovisnosti o internetu možete pročitati ovdje.

Tko sam ja u virtualnom svijetu?

Još jedan od problema tehnologije i njezinog utjecaja na osobu je stvaranje nerealne slike o sebi. Osoba stvara idealnu sliku o sebi promatrajući druge i uspoređujući se s njima. Najčešće su u pitanju adolescenti koji stvaraju virtualni svijet u kojem se nadaju da će preko noći postati svjetske zvijezde i ostvariti sve svoje snove tipkajući po mobitelu iz kreveta. Zbog toga se među takvim pojedincima sve češće prepoznaje narcisoidni poremećaj ličnosti.

Narcisoidnost kao izražena osobina ličnosti te narcisoidan poremećaj ličnosti obuhvaćaju prenaglašen i grandiozan osjećaj superiornosti te očekivanje da se prema njima drugi ljudi moraju ponašati s poštovanjem i udovoljavati njihovim potrebama. Također, kod tih je pojedinaca uočljiva stalna potreba za divljenjem, izrazito su kritični prema drugima, a istovremeno vrlo osjetljivi na loše komentare o sebi, prilikom čega nerijetko doživljavaju intenzivne neugodne emocije.

U proteklih desetak godina broj istraživanja o povezanosti društvenih mreža i osobina ličnosti se povećava. Tako se u istraživanju objavljenom u poznatom znanstvenom časopisu Social Networks ističe značajna povezanost između korištenja društvenih mreža te narcisoidnog, histrionskog i antisocijalnog poremećaja ličnosti.

No, najveća se pozornost pridaje upravo narcisoidnosti i narcisoidnom poremećaju ličnosti koji se pokazao najuočljivijim kod pojedinih korisnika Facebook-a, a to je i potvrdilo istraživanje iz 2015. godine objavljeno u znanstvenom časopisu Personality and Individual Differences.

Osim narcisoidnosti, problem se javlja kada mladi shvate da idealna slika koju imaju o sebi nije nimalo slična onoj stvarnoj slici o sebi. Zbog tog rascjepa se stvaraju različite vrste depresivnih i anksioznih raspoloženja koje mogu prerasti u puno ozbiljnije poteškoće ako se na vrijeme ne prepoznaju.

Tehnologija u svakodnevnom životu

Promatrajući mlade ljude samo jedno popodne u bilo kojem parku ili kafiću, možete vrlo jednostavno shvatiti kako se oni danas druže. Nakon što sjednu, prvo uzmu mobitel, otvore svoje profile na društvenim mrežama i ulaze u svijet iz kojega više ni sami ne znaju izaći.

Zastrašujuća je činjenica da je danas teško vidjeti mlade ljude koji tijekom šetnje gradom ne tipkaju po mobitelu ugrožavajući tako svoju sigurnost, ne gledajući na cestu kojom hodaju, sudarajući se s drugim ljudima itd. Svako malo možete uočiti i one koji zastaju nakon svakih pet metara i slikaju selfije.

Mnogi će se složiti da bi danas bio pravi izazov sjesti s nekim na kavu i ugasiti mobilni telefon. Nažalost, tehnologija nam je ušla u svaki trenutak u danu, a malo tko će to priznati jer nam je i samima teško priznati da ne možemo kontrolirati svoje ponašanje u nekim situacijama pa stalno pregledavamo imamo li kakvu novu obavijest, poruku ili poziv.

No, tehnologija nam može biti korisna samo onda kada mi naučimo upravljati njom, a ne ona nama. Plaćanje računa bez čekanja u redovima i visokih naknada, rezerviranje hotela samo jednim klikom bez silnih nazivanja i provjera te učenje raznih vještina putem korisnih videozapisa je samo nekoliko stvari koje mogu biti izrazito korisne u svakodnevnom životu.

Imajte na umu da je internet prepun brojnih informacija, ali da bismo zato trebali znati pristupiti takvim informacijama s kritičkim stavom, prepoznati i provjeriti one koje se čine ispravne te ih tek nakon toga koristiti u svakodnevici.

Ako mislite da vas je tehnologija previše zaokupila, pokušajte se postupno odvajati od nje na jednostavne načine:

• pronađite neki hobi kojim ćete se baviti u slobodno vrijeme (npr. ples, plivanje, kreativne radionice, trčanje),
• odlučite da ćete se svaki dan u isto vrijeme na nekoliko sati potpuno odjaviti s interneta i ostaviti tehnologiju, a umjesto toga raditi nešto drugo (npr. čitati knjigu, čistiti, otići na kavu s prijateljem, prošetati, planinariti),
• zamolite svoje prijatelje da vam pomognu u odvajanju od tehnologije te ih pozovite da vam se pridruže u tom izazovu,
• pokušajte ekrane zamijeniti knjigama i časopisima,
• provodite više vremena na svježem zraku.

• narcisoidnost
• ovisnost o internetu
• psihologija

Učitaj više izvora