Empatija je jedna od najljepših ljudskih osobina. Ona je temelj svih ponašanja koje povezujemo s “dobrotom” te je izvor suosjećanja, altruizma, požrtvovnosti i milosrđa.

S druge strane, manjak empatije temelj je većine destruktivnih i nasilnih ponašanja, odnosno svega što povezujemo sa “zlom”.

Zločini se događaju zbog manjka empatije prema žrtvama. Ratovi se događaju zbog manjka empatije prema drugim skupinama ljudi.

Manjak empatije omogućuje psihopatima da svoje žrtve tretiraju kao objekte i sredstvo za zadovoljavanje svojih želja.

Koje vrste empatije postoje?

Ono što je manje poznato je činjenica da postoje dvije potpuno različite vrste empatije. Prvu možemo nazvati “plitkom empatijom” i zapravo se radi o najčešćoj definiciji empatije – mogućnost da se stavimo u “tuđe cipele”, da vidimo svijet “tuđim očima” te da “pročitamo” tuđe emocije.

Drugim riječima, empatija se promatra kao mentalna sposobnost poput one da zamislimo neke buduće scenarije ili da rješavamo probleme na temelju prošlih iskustava.

U ovom kontekstu, empatija ne podrazumijeva nužno “dobrotu”, a prema psihologu Paulu Gilbertu upravo je zbog empatije moguće mučiti druge ljude.

Bez empatije, osoba koja muči drugu osobu ne bi imala koncept o patnji koju uzrokuje, a upravo zato što se može “staviti u tuđe cipele” ta osoba zna da uzrokuje bol.

Zašto je važna duboka empatija?

Drugu vrstu empatije možemo nazvati “duboka empatija”. Ova vrsta empatije više je od same mentalne sposobnosti da zamišljamo što drugi ljudi osjećaju – duboka empatija je mogućnost da doista osjetimo ono što drugi ljudi doživljavaju.

Drugim riječima, to je mogućnost da doista “uđemo u nečiji um” i osjetimo sve njihove osjećaje i emocije. Razdvojenost između nas i te osobe nestaje te na neki način gotovo postajemo ta osoba.

Ako osjećate “duboku empatiju”, tada za vas postaje nemoguće nanijeti nekome bol ili patnju, barem ne namjerno. U tom se slučaju užasavate tuđe boli baš kao što se užasavate vlastite boli, odnosno ne želite nauditi drugim ljudima baš kao što ne želite nauditi sebi.

Zanimljiva je i činjenica da ove dvije vrste empatije nisu nužno povezane, što je vidljivo iz primjera s mučenjem. Također, moguće je da osoba posjeduje “duboku empatiju” dok joj istovremeno manjka “plitke empatije”.

Osoba može imati snažnu mogućnost osjećati tuđe emocije i patnju, no istovremeno ne posjedovati vještinu čitanja emocionalnih signala ili gledanja stvari iz tuđe perspektive.

To je moguće jer ove dvije vrste empatije imaju drugačije izvore – prva je kognitivna (mentalna), a druga afektivna.

Empatija i religija

Većina moralnih učenja u svim svjetskim religijama može se ukratko sažeti na sljedeći način: “Tretiraj druge ljude onako kako želiš da oni tretiraju tebe”.

Primjerice, u judaizmu postoji izreka: “Ono što ti je mrsko, ne čini svojim bližnjima. To je cijela Tora (zakon)”. Nadalje, katolici u Bibliji ističu zlatno pravilo ljudskog postojanja: “Sve što želite da ljudi čine vama, činite to i vi njima.”

U hinduizmu postoji koncept koji se zove daya, a govori da bi trebali pokušati olakšati patnju svih ljudskih bića, uključujući strance i neprijatelje, jer su svi oni dio našeg postojanja.

Ovo je moralni imperativ koji proizlazi direktno iz “duboke empatije”, a također je i jedan od najljepših dijelova naše prirode.

Istraživanje empatije u svakodnevnom životu

Empatija je s vremenom postala poželjna karakteristika zaposlenika na koju su se tijekom selekcijskih postupaka počeli bazirati brojni poslodavci koji posebno vrednuju specifične odlike kao što su sposobnost timskog rada, fleksibilnost te posjedovanje empatijskih vještina.

Studija objavljena u znanstvenom časopisu Media, culture and public relations ističe kako je razina empatije među nekoliko ispitanih zaposlenika grada Zagreba percipirana kao izrazito važna u njihovom radnom okruženju.

Nadalje, empatija je relativno psihologijski konstrukt koji je nakon nekog vremena postao glavni predmet brojnih istraživanja posebno u području kliničke psihologije i psihičkih poremećaja.

Znanstvena studija objavljena u časopisu Medicina Fluminensis: Medicina Fluminensis donosi rezultate kako su osobe sa psihotičnim poremećajem pokazali narušen empatijski kapacitet, no on je i dalje bio veći nego kod osoba s poremećajima ličnosti.

Pritom su se istraživači kriminalnih djela dosjetili povezati empatiju s činjenjem kaznenih djela. Istraživanje objavljeno u poznatom znanstvenom časopisu Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja ističe kako postoji izravan učinak inteligencije na činjenje kaznenih djela, ali također postoji i neizravni učinak niže inteligencije na izraženiju sklonost činjenju kaznenih djela preko smanjene empatije.

Drugim riječima, niža inteligencija u kombinaciji sa smanjenom empatijom može utjecati na učestalost kriminalnih djela.

Ovo su samo neki od primjera koliko je empatija važna u svakodnevnom životu. Srećom, u zadnjih nekoliko godina se svijest o važnosti empatije podigla na jednu novu razinu zbog čega se ističu i brojni programi poticanja empatijskih vještina kod djece od najranije dobe (npr. putem socijalnog učenja i promatranja drugih u situacijama pomaganja i suosjećanja s onima kojima je pomoć potrebna).

• empatija
• razumijevanje

Učitaj više izvora