Ako ste vegetarijanac, idealan scenarij za ručak ili večeru vani bio bi ukusan obrok u vegetarijanskom restoranu s prijateljima ili članovima obitelji. No, nažalost, u praksi, to često nije ili je teško izvedivo. Kao prvo, na našim prostorima teško je pronaći vegetarijanski restoran, jer ih ima jako malo. Drugo, često naši najbliži prijatelji ili članovi obitelji, pa čak i partner, s kojima volimo jesti vani – nisu vegetarijanci.

Jesti vani za mene je godinama izazov jer živim u mjestu u kojem nema niti jedan vegetarijanski restoran. U Bosni i Hercegovini radio je samo jedan vegetarijanski restoran („Vegehana“),  no, nažalost, nedavno je i on zatvoren. Tako da je trenutno jedino mjesto u kojem se može isključivo vegetarijanski jesti u BiH vegetarijansko odmaralište/etno-selo u Sarajevu („Ekofutura“). Situacija je nešto bolja u Hrvatskoj i Srbiji.

Ako vam nije praktično putovati nekoliko sati do najbližeg vegetarijanskog restorana, onda preostaje druga opcija: jesti u nevegetarijanskom restoranu. Do prije nekoliko godina, nije bila popularna čak ni vegetarijanska pizza. Danas je barem ta opcija široko rasprostranjena. Neki restorani uvode i „vegetarijanski meni“, no taj je meni uglavnom siromašan u izboru ili se često dogodi da taj dan kada ste vi posjetili restoran oni baš to jelo nemaju u ponudi (Murphyjev zakon 😀 ).

Mudro je odabrati kineski, indijski, meksički ili neki orijentalni restoran, jer oni imaju više vegetarijanskih opcija u ponudi, no nerijetko ti restorani nisu blizu ili uopće ih nema u nekom mjestu (na primjer, u Tuzli). Restorani s talijanskim specijalitetima nude razne vrste tjestenina sa sirevima, špinatom, umakom od rajčice i začinskim biljem ili neki zanimljiv rižoto. Meni je posebno zanimljiv „Vapiano“ restoran, gdje naprave jelo „na licu mjesta“, sa sastojcima koje odaberete sami! No i on je, kao i Ecofutura, 180 kilometara udaljen od mjesta u kojem živim.

Tako da onda jedina opcija preostaje jesti u nekom „klasičnom“ restoranu, gdje je specijalitet kuće „teletina ispod peke“, „bečki odrezak“, „miješana (mesna) plata“ 🙄  I onda je pitanje od milijun dolara „Što naručiti???“. U trenutku kada pitate „Što imate u ponudi bez mesa?“, konobar vam uputi onaj duboki pogled i odgovara vam pitanjem „Bez mesa?“! Kad potvrdite da biste željeli nešto bez mesa, onda vam taj isti konobar odgovara „Imamo sve vrste riba, morske plodove, piletinu…“  :-D. Kad napokon objasnite što znači „bez mesa“, onda slijedi tišina ili neki prijedlog poput „kuhana riža“, pečeni krumpir“, „salata“… Ne zvuči baš zanimljivo?

Ono što sam naučila iz iskustva je da prvo pogledam u dio jelovnika pod nazivom „prilozi“ i vidim što je dostupno od povrća pa onda naručim jedan ili više „priloga“ (nakon čega slijedi upit konobara: „Samo to?“ ili „Nećete naručiti jelo“?  :-D). Onda pogledam neko jelo s povrćem u njihovom meniju i pitam bi li mogli napraviti verziju istog jela bez komadića piletine (u nekim restoranima vrlo spremno odgovore na taj zahtjev ). Nakon što su me upamtili, sada je osoblje restorana u kojima jedem već naviklo na moje „specijalne“ zahtjeve i čak me ugodno i iznenade (njihov kuhar  napravi nešto od povrća, van menija, za mene). I naravno, ono što je sigruno jesu salate!

Zakon tržišta je jedinstven: ponuda ovisi o potražnji! Ako bude više zahtjeva za vegetarijanskom hranom u restoranima, onda će se oni potruditi ponuditi vegetarijanski meni! Ako ste taj sretnik da u vašem mjestu ima vegetarijanski restoran, ili catering usluga, podržite ih svojim dolaskom i narudžbama! Jer, ako ne budu posjećeni, bit će prisiljeni zatvoriti, a to bi bio veliki gubitak!

S ljubavlju, Danijela.

• vegetarijanstvo