Skloni ste slatkoj i masnoj hrani? Znanstvenici su otkrili zašto, i neće vam se svidjeti
- Budite prvi i komentirajte!
- 3 min čitanja
Nova studija njemačkih znanstvenika ukazuje na to da je naša sklonost slatkim i masnim zalogajima i grickalicama nešto što mozak može naučiti, a manje je povezana s nedostatkom volje da ih izbjegavamo.
Premda znate da niste trebali, opet ste posegnuli za slatkim ili masnim zalogajem. Bilo da se radi o čokoladici, vrećici čipsa ili manjoj porciji prženih krumpirića, jednostavno im niste uspjeli odoljeti.
I onda u svoju obranu kažete da vas je “vrag na to natjerao”, ali nova studija pokazuje da vas je zapravo na konzumaciju slatkog ili masnog natjerao – vaš mozak.
Znanstvenici su pratili moždanu aktivnost
Nastojeći istražiti ulogu mozga u žudnji za hranom s visokim udjelom masti i šećera, međunarodni tim znanstvenika koji su vodili stručnjaci s Instituta Max Planck za istraživanje metabolizma, odabrao je grupu ljudi normalne tjelesne težine kojima je dvaput tjedno u osam tjedana davao da konzumiraju puding s visokim udjelom mliječnih masti. Istodobno su svakodnevno konzumirali i drugu hranu koju obično jedu.
Prije i za vrijeme studije znanstvenici su pratili njihovu moždanu aktivnost.
Kontrolna skupina dobivala je porciju pudinga s istom količinom kalorija, ali s manje masti i šećera.
Sharmili Edwin Thanarajah, znanstveni novak na Institutu Max Planck i jedan od autora studije, izlažući glavnu hipotezu studije rekao je:
Naša sklonost da jedemo hranu s visokim udjelom masti i šećera, tzv. zapadnjački način prehrane, može biti urođen ili se razvija kao rezultat prekomjerne tjelesne težine. No, vjerujemo da nas na ovakvu navadu zapravo nauči naš mozak.
On i njegovi kolege su ustanovili da se moždana aktivnost znatno povećala u skupini koja je jela puding s visokim udjelom masti i šećera, što je posebno aktiviralo dopaminergički sustav (koji uključuje dopamin), područje u mozgu odgovorno za motivaciju i nagradu.
Dopamin je poznat kao hormon koji nam omogućuje “osjećaj ugode” i važan je s evolucijskog stajališta.
Voditelj studije Marc Tittgemeyer je pojasnio:
Mjerenja moždane aktivnosti koja smo obavili na ispitanicima pokazala su da se mozak sam po sebi “preusmjerava” kada konzumiramo čips i sličnu hranu. On nas podsvjesno uči da preferiramo hranu kojom sami sebe nagrađujemo. Kroz ovakve promjene u mozgu nesvjesno ćemo uvijek preferirati hranu koja sadrži puno masti i šećera.
Mozak se teško odvikava od masne i slatke hrane
Kombinacija masnoće i šećera posebno je “nagrađujuća kombinacija”. Istraživači su u studiji istaknuli da mnoge vrste današnje prerađene hrane imaju visoku energetsku vrijednost te često sadrže i masnoće i šećere, što narušava zdravlje.
Za vrijeme trajanja istraživanja ispitanici se nisu udebljali ništa više od onih iz kontrolne skupine, a ni razina šećera i kolesterola u krvi nije im se bitno promijenila. No, istraživači pretpostavljaju da će se njihova sklonost prema masnoj i slatkoj hrani nastaviti i nakon završetka studije.
Tittgemeyer je dodao:
U mozgu se stvaraju nove veze koje se ne uspijevaju tako brzo raskinuti. Uostalom, cijela poanta učenja i jest u tome da jednom kada nešto naučite to ne zaboravite tako brzo.
Rezultati istraživanja objavljeni su u američkom znanstvenom časopisu Cell Metabolism.
Znanstvenici koji su je proveli upozorili su da studija podupire, ali ne dokazuje njihovu hipotezu, dijelom i zbog malog broja ispitanika, njih samo 57.
Ističu da bi rezultati mogli biti drugačiji kod ljudi s prekomjernom tjelesnom težinom, drukčijim prehrambenim navikama ili u slučaju kraćeg trajanja studije.
Pročitajte ove članke:
- Ovisnost o hrani: Društvo nenormalan unos hrane ne tretira kao ovisnost, ali to je upravo to! Psihologinja otkriva posljedice i kako se riješiti ovisnosti o hrani
- Hrana i zdravlje: Nutricionistica otkriva kako hrana utječe na naše zdravlje i zašto to ne smijemo olako shvaćati
- “Nezdrava hrana”: Nutricionistica otkriva što će se jako rijetko naći na njezinom tanjuru.
Tekst Dana
Za vas izdvajamo
12 vježbi s vlastitom težinom za izgradnju mišića
- Tomislav Stanić
- 4 min čitanja