Diuretici su općenito lijekovi koji povećavaju izlučivanje vode iz tijela poticanjem mokrenja. Oni su jedni od najčešće korištenih lijekova, a osim lijekova od davnina su poznati mnogi prirodni pripravci koji imaju diuretički učinak.

Što su diuretici?

Diuretici su tvari koje u bubrezima potiču izlučivanje natrija pa time i vode. Diuretici se koriste za prilagođavanje volumena ili sastava tjelesnih tekućina u različitim kliničkim okolnostima među kojima su:

• hipertenzija,
• zatajenje srca i bubrega,
• nefrotski sindrom,
• ciroza,
• edemi.

Diuretici se općenito grupiraju u oko 6 grupa:

• tiazidi i spojevi slični tiazidu,
• diuretici Henleove petlje,
• diuretici koji štede kalij,
• inhibitori karboanhidraze,
• osmotski diuretici,
• antagonisti aldosteronskih receptora.

Tijekom povijesti utvrđen je i velik broj biljaka koje djeluju kao diuretici. Joseph Plenick ih je u svom traktatu iz 1788. godine nabrojao čak 115.

Međutim, farmaceutski diuretički pripravci, tj. diuretički lijekovi, pomno su ispitani. Poznato je na koji način djeluju te koje su doze potrebne za postizanje željenog učinka.

Osim njih, sve češće su u upotrebi takozvani prirodni diuretici, odnosno različita hrana, piće i biljni pripravci s diuretičkim djelovanjem. Prilikom njihovog korištenja treba imati na umu da oni nisu u tolikoj mjeri ispitani te da i dalje postoji mnogo nejasnoća vezanih uz njihovu upotrebu i djelotvornost.

Često zaista ne postoje znanstveni dokazi o njihovoj djelotvornosti. Ipak, mnogi za njima posežu s ciljem smanjenja nuspojava uzrokovanih uzimanjem diuretika.

Najjači prirodni diuretik

Za sada nije definiran jedan prirodni diuretik koji bi se mogao smatrati najjačim. Zbog toga, slijedi pregled nekih od najkorištenijih i najjačih prirodnih diuretika, tj. specifično biljnih pripravaka koji se najčešće konzumiraju u obliku čajeva.

Popis se temelji na popisu kojega je sastavio znanstvenik Eric Yarnell u znanstvenom članku objavljenom 2002. godine u časopisu World Journal of Urology.

Prije uzimanja prirodnih diuretika posavjetujte se s liječnikom ili ljekarnikom, osobito ako uzimate neke druge lijekove. Biljni diuretici kontraindicirani su u slučaju zatajenja bubrega ili dijabetesa.

Zlatnica

Zlatnica (lat. Solidago virgaurea L.) je prepoznatljiva po svom žutom cvijeću. Rasprostranjena je u Europi, a u Hrvatskoj se nalazi u planinskim predjelima kontinentalne Hrvatske. Iako je u zadnje vrijeme zapostavljena, zlatnica je vrijedna biljka, osobito kada su u pitanju infekcije donjeg dijela mokraćnog sustava.

Zlatnica je diuretik s protuupalnim i spazmolitičkim učincima. Ona sadrži flavonoide kojima se pripisuje diuretički učinak. Pokazalo se da kod pokusnih štakora zlatnica može povećati izlučivanje mokraće za čak 57-88 %.

Zlatnica se može unositi na dva načina – kao čaj ili kao biljni pripravak u obliku kapsula i sličnih biljnih pripravaka.

Čaj se priprema namakanjem 3-4 grama sušene biljne zlatnice 15-20 minuta u 200 ml proključale vode. Dnevno se preporučuje popiti 3 šalice čaja.

U slučaju korištenja biljnih pripravaka, treba se pridržavati uputa na pakiranju. Trudnicama i dojiljama se ne preporučuje unos zbog nedovoljnih dokaza o sigurnosti. Također, oprez pri unosu preporučuje se i osobama s edemom koji je posljedica težih srčanih ili bubrežnih bolesti.

Ljupčac

Ljupčac (lat. Levisticum officinale) je podrijetlom iz Europe i jugozapadne Azije. Korijen ljupčaca koristi se kao povrće, dok su listovi i sjeme u upotrebi kao začin.

Ljupčac je karakterističan po tome što sadrži terpenoide i kumarine. Ljupčac je diuretik poput zlatnice, ali nema protuupalno djelovanje. Zanimljivo je da ljupčac pripada biljnoj porodici štitarki (lat. Apiaceae) u kojoj se nalaze još dvije biljke poznate po svom diuretičkom djelovanju, peršin i celer.

Ljupčac se također može unositi na dva načina. Čaj se priprema natapanjem korijena ljupčaca 15-20 minuta u proključaloj vodi te zatvorenoj posudi. Jedna šalice pije se tri puta dnevno.

Osim čaja, postoje i biljni pripravci ljupčaca. Tinktura ljupčaca treba se uzimati 3 puta dnevno, i to u pojedinačnoj dozi 0,5-2 ml. Pripravci u prahu manje su učinkoviti te se ne preporučuju.

Ljupčac se ne preporučuje trudnicama te osobama koje imaju zatajenje ili upalu bubrega.

Peršin

Peršin (lat. Petroselinum crispus) je još jedna biljka koja se već dugo koristi zbog svog diuretičkog učinka. Kao diuretik se koriste korijen i plod.

Zbog toga što sadrži terpenoide i flavonoide, osobito apigenin, peršin ima diuretičko, protuupalno i antioksidacijsko djelovanje. Njegov diuretički učinak dokazan je na pokusnim štakorima.

Čaj od peršina priprema se namakanjem 2 g korijena ili plodova 10-15 minuta u 200 ml proključale vode, i to u zatvorenoj posudi. Kao i u slučajevima ostalih prirodnih diuretika, preporučuje se unositi 3 šalice dnevno.

Osim čaja, dostupna je i tinktura peršina. Preporučuje se unositi 2-4 ml tinkture tri puta na dan.

Pripravke od peršina ne preporučuje se unositi u velikim količinama tijekom trudnoće jer peršin može potaknuti kontrakcije maternice. Također, ne preporučuje se kod zatajenja bubrega.

• čaj od ljupčaca
• čaj od peršina
• čaj od zlatnice
• diuretici
• diuretik
• diureza
• ljupčac
• peršin
• prirodni diuretici
• tinktura
• zlatnica

Učitaj više izvora