Svako jutro u kući Vanesse LoBue, profesorice psihologije na Sveučilištu Rutgers-Newark i specijalizirane za razvoj dojenčadi i djece, počinje isto – kaotično, užurbano i ispunjeno podsjetnicima. Moglo bi se pomisliti da bi nakon godina školske rutine njezina djeca već znala osnove – obuti čarape, oprati zube, pojesti doručak. No, bez iznimke, svakog jutra treba ih podsjetiti.

Pravi izazov nastupa kada dođe vrijeme za izlazak iz kuće. Bez obzira na to koliko su u žurbi, njezina djeca kreću se nevjerojatno sporo. Kako bi izbjegli dodatna kašnjenja, ona i suprug u početku su im kupovali tenisice bez vezica, da bi izbjegli gubljenje dragocjenih minuta na vezanje.

No, kad su napokon popustili i kupili im tenisice s vezicama, Vanessa je ubrzo shvatila da im često prekida pokušaje vezanja – jednostavno je bilo brže da to sama napravi.

Međutim, ono što je započelo kao ubrzavanje jutarnje rutine pretvorilo se u neočekivani problem. S vremenom su njezina djeca jednostavno prestala pokušavati vezati vlastite cipele.

Djeca postaju manje uporna kada im roditelji stalno uskaču u pomoć

To je situacija koju mnogi roditelji prepoznaju – gledati svoje dijete kako se muči s nečim i odlučiti da je lakše, brže i manje frustrirajuće preuzeti stvar u svoje ruke. Vanessa je to radila bezbroj puta. No, istraživanja pokazuju da takvo postupanje može poslati pogrešnu poruku.

Jedna je studija to ispitala tako što je promatrala roditelje i djecu dok su zajedno rješavali slagalicu. Djeca čiji su roditelji preuzimali zadatak i sami slagali slagalicu kasnije su ocijenjena kao manje uporna.

U nastavku eksperimenta djeca u dobi 4 – 5 godina dobila su složenu slagalicu. Neka su djeca dobivala blage smjernice od eksperimentatora, koji je postavljao pitanja i davao savjete, ali nije dirao slagalicu.

Druga su djeca pak imala eksperimentatora koji je jednostavno preuzeo zadatak govoreći: “Ovo je teško – zašto da ja to jednostavno ne napravim za tebe?”.

Kasnije su djeca dobila drvenu kutiju s igračkom unutra i izazov da je otvore. Ono što nisu znala jest da je kutija bila zalijepljena i nemoguće ju je bilo otvoriti. No, pravi cilj istraživanja nije bio vidjeti hoće li uspjeti, već koliko dugo će pokušavati.

Rezultati su bili jasni – djeca kojima je eksperimentator u potpunosti preuzeo rješavanje slagalice mnogo su brže odustala od otvaranja kutije u usporedbi s djecom koja su dobila samo smjernice.

Drugim riječima, kad djeca nauče da će odrasli riješiti stvari umjesto njih, postaju manje sklona upornosti – ne samo u tom jednom zadatku, već i u svim budućim izazovima.

Ako pretjerano interveniranje smanjuje upornost, kako onda potaknuti djecu da budu ustrajnija?

Istraživanja pokazuju da su djeca sklonija nastaviti pokušavati kada vide odrasle kako ulažu trud. U jednoj studiji predškolci su promatrali odraslu osobu kako pokušava otvoriti istu onu nemoguću kutiju.

Neka su djeca vidjela odraslog kako ju je lako otvorio, dok su druga vidjela odraslog kako se trudi i na kraju uspijeva. Treća skupina je gledala odraslog koji je odmah odustao, dok je četvrta vidjela odraslog koji se trudio, ali ipak nije uspio.

Rezultati su pokazali da su djeca bila najupornija kada su vidjela odraslog kako se jako trudi i uspijeva. S druge strane, kad su vidjela odraslog kako odustaje – posebno bez pokušaja – bila su puno manje sklona upornosti.

Djeca uče o upornosti promatrajući odrasle oko sebe

Zaključak? Djeca uče o upornosti promatrajući odrasle oko sebe. Kada roditelji potiču trud i sami pokazuju ustrajnost, djeca ih prirodno slijede.

Vanessa je shvatila da je, preuzimajući vezanje cipela, nesvjesno poslala poruku djeci da to ne mogu (ili ne trebaju) raditi sama. Još gore, možda im je dala do znanja da ne vjeruje u njihovu sposobnost da se nose s drugim izazovima.

Ako je željela odgojiti djecu koja znaju rješavati probleme sama, morala ih je pustiti da se bore s malim stvarima – čak i ako im to traje cijelu vječnost.

Zato sada, umjesto da ujutro brzopleto veže njihove vezice, duboko udahne i pusti ih da to sami naprave. Možda će trajati nekoliko minuta duže, ali dugoročna lekcija vrijedi svake sekunde. 

Pročitajte i ove članke:

• Što kada dijete zahtijeva da radite stvari umjesto njega?
• Odgoj djece danas i nekad: Dogodio se veliki preokret u roditeljskim očekivanjima! Evo objašnjenja psihologinje
• Kako odgojiti mentalno snažno dijete? Put do toga zahtijeva puno strpljenja! Veliku ulogu igraju negativne emocije, a evo i zašto.

Tekst Dana

Za vas izdvajamo

Važno ih je prepoznati!

Simptomi apneje u snu koji se javljaju uz glasno hrkanje

• Tomislav Stanić
• 2 min čitanja

• djeca koja ne odustaju
• kako odgojiti djecu koja ne odustaju
• upornost kod djece