Hej! Pozdrav svima, evo mene opet.

Malo mi se još vrti u glavi od sreće i uzbuđenja, a i upala mišića me još drži. Naime, u subotu sam proslavila drugi udomidan. U gostima su nam bile Ina, moja othraniteljica, i Enuška, moja najbolja kereća legica (tako mi u Slavoniji kažemo “pseća kolegica”). Donije su pune ruke poklona, al’ ovog puta, vjerujte mi, to mi je bilo manje bitno (iako sam primila i pojela sve, do zadnje mrve).

Tulum za pamćenje

Dan je bio savršen! Sunčano i toplo, trava taman narasla, sve počelo pupati, zemlja još vlažna i mekana… Ena i ja smo pretrčale voćnjak nebrojeno puta, popasle sve što je bilo jestivo (a pojele smo usput i ponešto što curama nije bilo po volji) i prekopale sve što smo uspjele između Ivaninih i Ininih ‘ne!’ uzvika.

Valjale smo se i sunčale nakon što smo smazale tortu od kuskusa i voća (brusnice i višnje, mmmmm), a ja sam još pojela kadicu punu kivija (to još nisam do sada jela, jaaako mi se svidjelo). Vijala sam se s Inom, nakon što me cijelu dobro očetkala; skinula mi je zimski kaput, ne treba mi više. Stvarno ne znam što me više veselilo i u čemu sam više uživala.

Malu sjenu na moje veselje baca činjenica da sam rijetka sretnica među svinjama. Ne mogu nabrojati niti deset spašenih, udomljenih svinja, a pola od njih ni nije u Hrvatskoj, nego u Sloveniji (čula sam za još nekoliko kupljenih, ali to je sasvim neka druga priča, koju jako ne odobravam). Znam da nije baš jednostavno udomiti svinju; mi trebamo malo više prostora od mačke i psa, i ne možemo baš živjeti u gradu, u stanu na četvrtom katu. Ipak, mislim da bi moglo barem malo bolje… Zato radim ovo što radim.

Što, mislili ste da se naslikavam zato što se volim gledati? (No dobro, volim. Ali to mi je nagrada za rad.)

Svinja u stanu: istine i zablude

Prvo bih voljela ljudima objasniti i dokazati da se može živjeti zdravo i u izobilju bez da itko strada. Danas, pored tolikog izbora iz prirode i gotovih proizvoda, i uz masu dobrih, znanstvenih preporuka i informacija, nema ni razloga, ni opravdanja da se životinje drže u zatočeništvu i ubijaju.

Zatim bih voljela ljude ohrabriti da češće udomljavaju ‘domaće’ životinje. Ali pametno, odgovorno, a ne da poslije čitam poruke u inboxu od kojh mi srce, bespomoćnoj, puca.

Ne, stvarno ne možete (i ne smijete) držati svinju u stanu s lakiranim parketom na četvrtom katu, iako vaš sin silno želi jednu za deseti rođendan. Ne, vijetnamske svinje nisu male, poznam jednog Rudija od 300kg. Ne, ni takozvane minisvinje nisu male poput kokeršpanijela, kako ste zamislili, mogu težiti i do 100kg.

Općenito, ne bih nikome preporučila (a ni dozvolila) da svinju drži u stanu. Volim ja biti na toplom i volim se valjati po madracu, ali više volim kopanje po dvorištu, valjanje u blatu, a zatim se ukopati u hrpu slame do jutra. Nemojte od nas činiti ono što ste psima napravili prije par tisuća godina. 😉

• super ljilja
• udomljavanje