Granični poremećaj ličnosti je poremećaj koji značajno utječe na mentalno zdravlje pojedinca. Riječ je o pervazivnim obrascima koji se počinju javljati tijekom ranog djetinjstva i adolescencije te perzistiraju kroz produženo razdoblje. Granični poremećaj ličnosti simptomatski se može grupirati u tri osnovne skupine, a one se odnose na afektivnu nestabilnost, nekontrolirano ponašanje i poremećene odnose. 

Dakle, granični poremećaj ličnosti uvelike utječe na osjećaje osobe, način na koji percipira i procjenjuje, kako sebe, tako i druge osobe. Smetnje u obrascima ponašanja ometaju svakodnevno normalno funkcioniranje.

Zašto granični poremećaj ličnosti?

Granični poremećaj ličnosti nosi takvo ime upravo zbog činjenice da je na granici između neurotskih i psihotičnih poremećaja. Osnova ovog poremećaja je emotivna nestabilnost koja dovodi do prekomjernog stresa, a posljedično i nastanka znatno većih problema.

Bitno je napomenuti kako svaka osoba u bilo kojem razdoblju svojeg života može osjetiti i iskusiti niz simptoma koji prate psihičke poremećaje, međutim, stanje se smatra ozbiljnim onog trenutka kada počne ometati svakodnevno normalno funkcioniranje te kada ”poremećaj počne voditi osobu” do ekstrema u ponašanju.

Knjiga koju izdaje Američka psihijatrijska udruga daje opis svih poznatih psihičkih poremećaja. Riječ je o knjizi pod nazivom “Dijagnostički i statistički priručnik za mentalne poremećaje“. Knjiga sa svakim izdanjem postaje sve opsežnija, što je u potpunosti očekivano jer se diljem svijeta iz dana u dan objavljuju rezultati novih istraživanja.

Ljudski mozak je strahovito prilagodljiv, stoga se rezultati liječenja sa svakom novom terapijom u novim uvjetima mijenjaju.

Premda su farmaceutski lobiji u Americi posebno jaki, posve je normalno da će se svakom lijeku nakon nekog vremena pronaći manje opasna, sigurnija ili produktivnija zamjena. Prodaja lijekova koji se koriste u liječenju psihičkih poremećaja raste, međutim raste i svijest o psihičkim poremećajima.

Ljudi diljem svijeta tvrde kako nikada nisu bili nesretniji i psihički nestabilniji, međutim za to ne možemo kriviti samo lijekove (lijekovi se koriste onda kada je problem već dijagnosticiran, odnosno kada je uzeo maha), već faktore koji su doveli do nastanka poremećaja.

Život danas se znatno razlikuje od života kakvim smo živjeli ranije. U prijelaznim razdobljima napretka, čovječanstvo je postepeno počelo prolaziti kroz proces dehumanizacije. Uspješni ili ne, bogati ili siromašni, posve je nebitno, psihičkim poremećajima smo izloženi svi. 

Promjene načina života, ali i svakodnevne promjene koje se odvijaju unutar društva, neosporno utječu na čovjeka koji ih kao misaono biće itekako osjeća, detektira i nastoji prihvatiti. Kada dođe do problema između detektiranja i prilagođavanja, tada možemo govoriti o nastanku psihičkog poremećaja. 

U Hrvatskoj granični poremećaj ličnosti nazivamo još i borderline poremećajem (borderline dolazi iz engleskog jezika). Granični poremećaj ličnosti je itekako stvaran i zahtijeva stručnu procjenu te stručni tretman i pravilnu terapiju.

Najvažniji faktor u liječenju ovog poremećaja je obitelj. Osuđivanje osobe s poremećajem kao i ponavljanje fraze ”znam ja kako je tebi” ili ”ti si sebi sve samo umislio, to ti je u glavi” – nipošto neće pomoći, ali će narušiti povjerenje onih koji su u svemu najranjiviji, a to su osobe koje pate od ovog poremećaja. 

Granični poremećaj ličnosti – simptomi

Kako bi se granični poremećaj dijagnosticirao, potrebno je ”zadovoljiti” najmanje 5 od 9 kriterija, tj. problema s kojima se ove osobe susreću:

1. Očajničko nastojanje da se izbjegne napuštanje od strane drugih osoba, bilo ono stvarno ili zamišljeno.
2. Nestabilni i intenzivni međuljudski odnosi, koji se kod osoba s graničnim poremećajem ličnosti izmjenjuju između ekstremnog idealiziranja drugih ljudi (obično kada oni ispunjavaju njihova očekivanja) i ekstremne devaluacije (obično kada se osoba s graničnim poremećajem ličnosti razočara u nekog). Riječ je o crno -bijelom načinu razmišljanja koji je karakterističan za borderlinere. Nema sredine, sve prelazi u krajnost.
3. Poremećaj identiteta: ustrajno nejasna slika o sebi ili doživljaj sebe. 
4. Impulzivnost u najmanje dva područja koja su potencijalno autodestruktivna (npr. ovisnost o shoppingu, seksu, drogama, rizičnoj vožnji automobilom, a tipični su i napadi prejedanja). 
5. Ponavljajuća suicidalna ponašanja popraćena odgovarajućim gestama ili prijetnjama te samoozljeđujuće ponašanje (rezanje i pravljenje ožiljaka na tijelu). 
6. Afektivne promjene raspoloženja (obično iz super dobrog raspoloženja u duboko depresivno raspoloženje) i osjetljivost na vanjske situacije (npr. intenzivna tjeskoba, strah, razdražljivost – faze mogu trajati od nekoliko sati do nekoliko dana).
7. Kroničan osjećaj unutarnje praznine.
8. Neprikladan, intenzivan bijes ili teškoće svladavanja bijesa (npr. izljevi bijesa, konstantan bijes, opetovano nasilno ponašanje itd.).
9. Prolazna paranoja za koju je okidač najčešće stres ili su okidač teški simptomi disocijacije (disocirano stanje je ono u kojem se osoba, svjesno ili nesvjesno, odvaja od dijela doživljaja, najčešće osjećaja). 

Kontinuirano zaplitanje u kaotične međuljudske odnose jedna je od najprepoznatljivijih stavki graničnog poremećaja ličnosti. Takav slijed događaja je posljedica straha od samoće. Osobe koje imaju granični poremećaj ličnosti, nerijetko će unatoč disfunkcionalnosti nekog odnosa, radije ostati u tom odnosu, nego raskinuti takav odnos.

Jedno od provedenih istraživanja je pokazalo kako su upravo turbulentne veze (koje traju i traju unatoč svemu) samo jedan od faktora iz kojih se može zaključiti da neka osoba pati od ovog poremećaja.

Većina osoba s graničnim poremećajem ličnosti nikada ne razvije osjećaj samog sebe (eng. self). U kreiranju vlastitog identiteta, ove osobe se većinom vode aktualno dominantnim osjećajima, mislima i ponašanjima, bez obzira na prijašnja iskustva.

Osobe s graničnim poremećajem ličnosti imaju potrebu prevladati negativno mišljenje o sebi tražeći ”dobre uloge”. Velik broj osoba je opsjednut fizičkim izgledom, a neki su zaokupljeni određenim dijelom svojeg tijela. 

Među najtežim simptomima graničnog poremećaja je autodestruktivno ponašanje. Razlozi zašto osoba čini autodestruktivne radnje obično su vrlo složeni te različiti od osobe do osobe. U većine se nakon autodestruktivne radnje javlja olakšanje od tjeskobe. Iz toga možemo zaključiti kako suicidalno ponašanje nije uvijek nužno praćeno željom za smrću.

U gotovo 44% svih slučajeva graničnog poremećaja ličnosti pojavljuje se i afektivni bipolarni poremećaj.

Granični poremećaj ličnosti i inteligencija prema nekim su istraživanjima međusobno povezani. U svijetu se provodi sve više istraživanja koja nastoje dokazati izravnu vezu između psihičkih poremećaja i osoba s višim kvocijentom inteligencije. 

Granični poremećaj ličnosti – dijagnoza

Na granični poremećaj ličnosti možete posumnjati ako vam se kroz duži period ponavljaju razdoblja koja uključuju najmanje 5 od 9 obilježja graničnog poremećaja ličnosti. Međutim, to nije pravilo.

Dovoljan razlog za odlazak liječniku je autodestruktivno ponašanje koje uključuje samoozljeđivanje ili bilo što što vas psihički opterećuje i uznemiruje već dulje vrijeme, a niste sigurni možete li si sami pomoći te ne osjećate povjerenje i eventualnu potporu svojih najbližih.

Neki od udruženih poremećaja koji često prate granični poremećaj ličnosti su:

• posttraumatski stresni poremećaj, 
• afektivni bipolarni poremećaj, 
• poremećaji u prehrani, 
• anksiozni poremećaj, 
• ovisničko ponašanje (zloupotreba psihoaktivnih supstanci), 
• depresija. 

Nemojte pokušavati sami sebi dijagnosticirati neki poremećaj, već u slučaju da primjećujete razne promjene u raspoloženju i ponašanju, posjetite stručnjaka koji će na temelju raznih testova zaključiti što se s vama zapravo događa te kako dalje postupati.

Granični poremećaj ličnosti – test

Danas za granični poremećaj ličnosti nije teško pronaći čitav niz online testova, međutim takvi nisu najpouzdaniji zato što su vrlo sugestivni i najčešće nisu odobreni od strane stručnjaka. Najtočnije testiranje je ono koje nudi vaš psiholog ili psihijatar. 

Granični poremećaj ličnosti – liječenje

Prvi korak prema oporavku je prepoznavanje i razumijevanje stvarnog problema osobe. Primarna terapija u slučaju graničnog poremećaja ličnosti je aktivna psihoterapija.

Farmakoterapija (liječenje lijekovima) koristi se u slučajevima kada osoba nema mogućnost kontroliranja emocija, nema mogućnost kontroliranja impulzivnih postupaka te ima kognitivno-perceptivne teškoće.

Ako postoji indicija da je osoba sklona suicidalnom ponašanju, tada će je se možda i hospitalizirati dok se stanje ne popravi, odnosno dok se osobu ne dovede u stanje optimalne samokontrole.

Obrazac ponašanja i razmišljanja nastavit će se ponavljati sve dok se ne uvedu potrebne promjene u načinu razmišljanja i ponašanja. Da bi se obrazac razmišljanja promijenio, potrebno je promijeniti i duboko usađene navike proizašle iz odnosa u obitelji, s najbližom okolinom itd.

U liječenju ovog poremećaja učinkovitima su se pokazale 4 vrste terapije:

• dijalektičko-bihevioralna terapija,
• psihoterapija temeljena na mentalizaciji, 
• psihoterapija usmjerena na transfer (odnos liječnika i pacijenta najprije, kasnije pacijenta i osoba u njegovom životu),
• opće psihijatrijsko upravljanje.

Najveći problem u liječenju graničnog poremećaja ličnosti te ujedno najveći izazov, kako pacijentu tako i terapeutu, je pacijentova konstantna potreba i provođenje autodestruktivnog ponašanja.

U liječenju graničnog poremećaja ličnosti postoji još mnogo toga što je neistraženo. Najbolje rezultate dakako postižu terapeuti koji ima veliko iskustvo u liječenju graničnog poremećaja ličnosti. Kao što smo već spomenuli, vremena se mijenjaju, a mijenjaju se i pristupi u liječenju.

Kako god, još je mnogo toga što će terapeuti, ali i pacijenti morati svladati prije nego što se otkrije formula za izlječenje. Terapeutima i stručnjacima svaki novi slučaj graničnog poremećaja ličnosti predstavlja izazov u kojem je potrebno spriječiti fatalan ishod i pomoći pacijentu da se privikne na ispravne obrasce razmišljanja i ponašanja koji ga ne dovode u konfliktne situacije. Nerijetko je riječ o dugogodišnjoj suradnji između terapeuta i pacijenta. 

Prije optimalne razine samokontrole, pacijent može promijeniti i nekoliko terapeuta, psihologa i psihijatara prije nego se postigne kakav takav napredak.

Najbolji koraci koje možete poduzeti u svojem liječenju su:

• Usredotočite se na svoj postojeći potencijal. 
• Prihvatite svoje neugodne emocije i prihvatite savjete terapeuta kako biste se naučili nositi sa svojim negativnim emocijama. 
• Ako ste potražili pomoć, pokušajte razviti povjerenje prema osobi (stručnjaku) od koje ste zatražili pomoć. Ako se odupirete djelovanju terapije i odbijate prihvatiti korisnost terapije, kao i vjerodostojnost metoda liječenja, vaš napredak nažalost neće biti vidljiv. Kako bi do napretka došlo, potrebna je maksimalna angažiranost između pacijenta i terapeuta.
• Tijekom liječenja možete se pokušati ispričati za svoje ponašanje osobama koje ste povrijedili, pritom nastojeći prihvatiti da njihova reakcija možda neće biti pozitivna. O tome kako te je li vrijeme za takve pothvate, lako ćete doznati od svojeg psihologa. U svakom slučaju, kakav god bio ishod, budite svjesni da drugi također imaju emocije. 
• Naučite više o svojem poremećaju.

Lijekovi u liječenju graničnog poremećaja ličnosti

Često se propisuju antipsihotici (neuroleptici) koji balansiraju nagle promjene raspoloženja. Antidepresivi se također propisuju u određenim fazama liječenja kada je tjeskoba u pacijenata naglašena. Većinom se koriste u kraćem razdoblju, nego je to slučaj u liječenju depresije.

Granični poremećaj ličnosti – kad potražiti stručnu pomoć?

Nesigurnost, strah i tuga su prirodna stanja koja ne zahtijevaju stručnu pomoć, međutim ista stanja mogu biti simptomi psihičkog poremećaja ili bolesti ako vas ometaju u svakodnevnim obavezama. Nije potrebno nepotrebno se uvjeravati kako je sve u redu ako i sami primjećujete da vas određene emocije, obrasci ponašanja i razmišljanja, a pogotovo destruktivne radnje, počinju ometati u dotadašnjem normalnom funkcioniranju.

Premda imate osjećaj da sami sebe najbolje poznajete te da vas strah, nagle promjene raspoloženja i eksplozivne reakcije definiraju kao osobu – to nije uvijek tako. Ponekad je potrebno mišljenje stručnjaka koji vam može pomoći da se osjećate lakše i rasterećenije, pomoći u spoznaji da niste jedini s takvim problemima.

Neke od simptoma graničnog poremećaja ličnosti kao što je npr. idealiziranje osobe pa potom razočaranje u tu osobu, iskusit ćemo prije ili kasnije u životu. Takvi simptomi nisu ugodni, ali su prirodni i ne znače da s vama nešto nije u redu.

Međutim, kada se pojavi niz simptoma koji prelaze u duboku autodestrukciju, okupirani vlastitim neispravnim obrascima razmišljanja i ponašanja jednostavno nećete moći iskristalizirati što je ispravno, a što ne, ili ćete to shvatiti tek kada je prekasno. Upravo zbog toga je potrebno stručno objektivno sagledavanje situacije od strane osobe koja vas ne poznaje, a koja će jasno moći odrediti granicu koju vi ne trenutno ne vidite.

Naše emocije su ponekada toliko intenzivne da ih ne možemo u isto vrijeme proživljavati i analizirati jesu li ispravne ili ne. One su u svakom slučaju kao reakcija na podražaj vrlo složene, a u teškim i bolnim razdobljima života očekivane.

Hoće li vam biti bolje? Na to pitanje ne možemo znati odgovor. Vaše poboljšanje ovisi o nizu faktora među kojima su iskustvo terapeuta i vaša osobna angažiranost u liječenju. 

Granični poremećaj ličnosti i ljubav

Nagle promjene raspoloženja, bijes i impulzivnost često dovode do nerazumijevanja okoline, ali i izbjegavanja osoba s graničnim poremećajem ličnosti. Premda osobe s graničnim poremećajem ličnosti imaju potrebu za povezivanjem, žele imati ljubavnu vezu i spremne su sve učiniti kako bi ostale u toj vezi, većini osoba je veza sa psihički nestabilnom osobom suviše teška i prevelik psihički teret. 

Osobe s graničnim poremećajem ličnosti svoje partnere također promatraju kroz krajnosti, u jednom trenutku ne mogu zamisliti svoj život bez njih i idealiziraju ih, a u drugom osjećaju odbojnost i gađenje prema partnerima te potrebu da tu emociju prikažu svojim partnerima kroz bijes, ljubomoru te pokušaj kontrole i manipuliranja nad partnerovim emocijama i potezima.

Osobe s graničnim poremećajem ličnosti očekuju potpunu posvećenost partnera. Ako im se partner primjerice tijekom vožnje ne javi na poziv, osobe s graničnim poremećajem ličnosti mogu smisliti cijeli scenarij zašto im se partner nije javio te takvo partnerovo ”bezobzirno” ponašanje mogu percipirati kao prijetnju idiličnom odnosu.

Veza s osobom koja ima granični poremećaj ličnosti može biti vrlo iscrpljujuća i zamorna, ali nije nemoguća. Osobama s graničnim poremećajem ličnosti bi dobro došao psihički čvrst partner koji ima ispravne obrasce ponašanja. 

• antidepresivi
• borderline
• poremećaj ličnosti