Ako ste stalno zabrinuti da (neovisno o tome koliko se trudite) nikada nećete biti dovoljno dobri ili ste konstantno razočarani ljudima s kojima živite i radite, možda ste upali u zamku perfekcionizma.

Postizanje ciljeva perfekcionistima može biti prilično teško jer ih najčešće istovremeno pokreće želja za uspjehom kao i strah od neuspjeha.

Dati sve od sebe, napraviti više nego se od vas očekuje i osjećaj ponosa zbog dobro obavljenog posla uvijek su dobre i pozitivne stvari.

No, ako osjećate da stalno doživljavate neuspjeh, nikada ne uspijevate dobro obaviti svoj posao, nemate vremena dati sve od sebe te osjećate da ste stalno pod udarom kritika, na kraju ćete se osjećati jako loše.

Što je perfekcionizam?

Stručnjaci u području mentalnog zdravlja se već godinama pokušavaju dogovoriti koja je najbolja definicija perfekcionizma.

Poznati znanstveni časopis Psihologijske teme ističe kako je jedino što se jednoznačno može zaključiti u vezi ovog pojma upravo činjenica da je perfekcionizam osobina koja znatno utječe na različite aspekte psihičkog zdravlja i psihosocijalne prilagodbe pojedinca.

Osim tog opisa, brojni znanstvenici su definirali perfekcionizam kao:

• „tiraniju moranja“ koju karakterizira nastojanje pojedinca da se uklopi u idealizirani sliku o sebi,
• oblik opsesivno-kompulzivnog ponašanja,
• iracionalno vjerovanje prema kojem pojedinac treba biti potpuno kompetentan, talentiran, inteligentan i uspješan u svim mogućim pogledima,
• oblik ponašanja u kojem osnovni cilj i smisao života čine uspjeh i postignuće osobe dok se nekompetentnost smatra osobnom bezvrijednosti.

Perfekcionizam je također multidimenzionalni pojam koji se dijeli na tri važna aspekta:

1. perfekcionizam usmjeren prema sebi (eng. self-oriented perfectionism) – osoba sama sebi postavlja previsoke standarde postignuća,
2. perfekcionizam usmjeren prema drugima (eng. other-oriented perfectionism) – postavljanje izrazito visokih očekivanja od drugih ljudi te vrlo stroga evaluacija njihova uratka,
3. društveno propisan perfekcionizam (eng. socially prescribed perfectionism) – osoba percipira kako joj drugi ljudi nameću nerealno visoke standarde postignuća.

Mnogi stručnjaci su smatrali da je perfekcionizam izrazito negativna i neadaptivna osobina sve dok poznati liječnik i psihoterapeut Adolf Adler nije zaključio suprotno.

Znanstveni časopis Društvena istraživanja: časopis za opća društvena pitanja ističe kako je ovaj poznati liječnik pretpostavio kako postoji pozitivni aspekt perfekcionizma koji ga definira kao težnju za savršenstvom.

Takva vrsta težnje se smatra važnim preduvjetom samoaktualizacije te je ujedno urođena pobuda koja je sastavni dio života. Naravno, s ovom tvrdnjom se i dalje mnogi ne slažu zato što je stanje perfekcionizma opasno područje za razvoj drugih bolesti.

Studija objavljena u znanstvenom časopisu Društvena istraživanja ističe kako je perfekcionizam u visokoj povezanosti s opsesivno-kompulzivnim poremećajem te poremećajima hranjenja zbog negativnog utjecaja na tjelesnu sliku o sebi.

Posljedice perfekcionizma

Problem nije u visokim standardima kao ni u napornom radu. Perfekcionizam postaje problem kada uzrokuje emocionalno trošenje te kada postane prepreka uspjehu i sreći.

Emocionalne posljedice perfekcionizma uključuju strah od pogreški, stres zbog prevelikog pritiska, napetost, frustraciju, tugu, ljutnju i strah od poniženja.

Emocionalni stres uzrokovan potjerom za savršenstvom kao i neuspjeh u postizanju ovog cilja, može se razviti u (ozbiljne) psihološke poteškoće.

Primjerice, kada se dogodi stresan događaj, perfekcionisti su puno podložniji depresiji, a to se pogotovo odnosi na situacije zbog kojih osjećaju kako nisu dovoljno dobri.

Problemi uzrokovani perfekcionizmom mogu se odraziti i na odnose s drugim ljudima. Perfekcionisti se ponekad (nenamjerno) udaljavaju od drugih ljudi jer teško toleriraju tuđe pogreške ili očekuju savršeno ponašanje ili postignuća od ljudi koji su stvari navikli raditi prosječno.

Iako svoje ponašanje smatraju opravdanim zbog svojih uvjerenja o tome što je ispravno, a što nije, perfekcionisti se ipak često osjećaju usamljeno.

Kako se osloboditi perfekcionizma?

Kako bi izbjegli tiraniju perfekcionizma, potrebno je razumjeti i pobijediti unutarnja uvjerenja koja vas tjeraju da sve radite na “pravi” način.

Svatko od nas posjeduje skup uvjerenja koja imamo o sebi, ljudima oko nas, svijetu u kojemu živimo te budućnosti. Ova uvjerenja koristimo kako bismo interpretirali stvari koje nam se događaju te snažno utječu na naše emocionalne reakcije. 

Ako se vaša uvjerenja vrte oko ciljeva poput prihvaćanja sebe, osjećaja ispunjenosti ili unutarnjeg mira, odnosno ako vjerujete da će odrađivanje stvari na pravi način dovesti do prihvaćanja, vjerojatno se trenutno tako ne osjećate.

Što biste voljeli promijeniti na sebi? Što možete raditi drugačije kako biste se osjećali bolje? Ako niste sigurni kako odgovoriti na ova pitanja, možete pokušati i drugačiji pristup.

Umjesto razmišljanja poput “Moram postići savršenstvo prije nego se mogu opustiti.” pokušajte razmišljati poput “Trebam sebi pripisati zasluge za stvari koje radim dobro, čak i ako one nisu savršene.”

Ako se vaša uvjerenja vrte oko toga da su tuđa mišljenja zapravo zrcalni odraz vaše vrijednosti, morate se zapitati jeste li i sami svjesni kada nešto napravite dobro te možete li razlikovati dobar rad od lošeg rada.

Ako možete ocijeniti sami sebe, više vam nije potrebno odobravanje drugih ljudi.

Općenito, pokušajte tretirati svoja uvjerenja kao mogućnosti, a ne kao činjenice. Možda će u nekim situacijama ona biti točna, dok u drugim situacijama neće. Možda će djelovati s određenim ljudima, a s ostalima neće.

Pokušajte se sjetiti prethodnih situacija – događaju li se stvari uvijek prema vašim očekivanjima? Ako to nije slučaj, vrijeme je da ih promijenite!

• perfekcionizam

Učitaj više izvora