Zašto toliko vremena provodite na društvenim mrežama? Zašto vam je važno tko vas sluša, lajka ili podržava? I zašto vam raspoloženje ponekad naglo poraste – ili potone – ovisno o tome kako vas drugi doživljavaju?

Jedan zanimljiv pogled na ta pitanja dolazi iz bihevioralne ekonomije, ali ne one koja proučava novac, već onu koja proučava samopouzdanje.

Ekonomija pažnje i ekonomija samopouzdanja

Bihevioralna ekonomija primjenjuje ekonomske modele i na resurse koji nisu novac. Drugim riječima, prati kako se raspodjeljuje ono što nam je vrijedno – gdje postoji ponuda i potražnja, natjecanje, suradnja i borba oko ograničenih resursa.

Jedan od takvih resursa je – pažnja. Ljudi je žele, a ima je ograničeno. Danas se cijele industrije bave tzv. “ekonomijom pažnje”, jer pažnja donosi profit.

No, zašto je pažnja toliko vrijedna? Zato što hrani nešto još važnije – samopouzdanje.

“Mojonomija” – ekonomija samopouzdanja

Ako ekonomija pažnje prati potražnju za pažnjom, možemo zamisliti i “mojonomiju” – proučavanje ponude i potražnje za samopouzdanjem.

Zašto dijelite objave na društvenim mrežama? Zašto vam je važno da vas netko voli, cijeni ili poštuje? Zašto vam se raspoloženje mijenja ovisno o reakcijama drugih?

Vrlo vjerojatan odgovor je – zato što vam je samopouzdanje temeljna ljudska potreba:

• kada ga imate – osjećate se dobro
• kada ga imate puno – osjećate se još bolje
• kada ga nemate – osjećate se loše
• kada ga potpuno izgubite – to može biti izrazito bolno.

Svoju potrebu za samopouzdanjem često nazivamo ljepšim imenima – potrebom za ljubavlju, povezanošću, poštovanjem, smislom ili empatijom.

No, kada nam je neugodno priznati da ga trebamo – ili kada osuđujemo druge – koristimo manje laskave izraze poput “ovisnost o pažnji”, “egoizam”, “narcizam” ili “pohlepa”.

U stvarnosti, potreba za samopouzdanjem nije ni sramotna ni uzvišena. Ona je jednostavno – ljudska. Za razliku od mnogih drugih bića, vi ste svjesni sebe. A samopouzdanje je puno ugodnije stanje od stalne samosvijesti i sumnje u sebe.

Pravo na govor kao “valuta” samopouzdanja

Ako želite bolje razumjeti društvene odnose – bilo u privatnom životu, na poslu ili na društvenim mrežama – isplati se promatrati kako se raspodjeljuje samopouzdanje.

Jedna od važnih “valuta” samopouzdanja je ono što bismo mogli nazvati pravom na govor – pravo da pričate, objašnjavate, dijelite mišljenja, podučavate ili tračate.

To nije formalno pravo. To je nešto što pokušavate zaslužiti – ili jednostavno uzeti.

Primjer je tzv. “mansplaining” – situacija u kojoj muškarac preuzima pravo objašnjavati ženi kako svijet funkcionira. No, potreba za govorom i dokazivanjem nije rezervirana samo za muškarce. Svi se ljudi natječu za to pravo.

Možda ste čuli ili izgovorili:

• “Mama, mama, gledaj mene!”
• “Spusti mobitel i slušaj me!”.

U takvim trenucima ne tražite samo pažnju – tražite potvrdu vlastite vrijednosti.

Komunicirate li ideje – ili tražite potvrdu?

Kada iznosite svoja uvjerenja, vrijednosti ili priče, ideje često nisu primarni cilj. Primarni cilj može biti – kako se osjećate dok ih izgovarate. Posebno ako drugi reagiraju pozitivno.

Možda vam je poznat osjećaj unutarnjeg oduševljenja kada potvrdite vlastito uvjerenje: “Vjerujem li ja to zaista? Da! Da, vjerujem! U potpunosti se slažem sam sa sobom!”.

Ponekad se ne radi toliko o vjerovanju, koliko o olakšanju – olakšanju od sumnje i tjeskobe. Dijeljenjem ideja možda zapravo tražite bijeg od nesigurnosti.

Slušate li druge ili čekate svoj red?

Kada upoznate novu osobu i započnete razgovor, što se zapravo događa? Možda dijelite svoje priče i vrijednosti u nadi da će vam se sugovornik složiti – i time vam dati mali poticaj samopouzdanja. Dok druga osoba govori, možda strpljivo čekate svoj red.

Možda se pitate:

• Govori li previše?
• Pokušava li se nametnuti?
• Kada ću ja doći na red?

S druge strane, možda razmišljate:

• Mogu li od ove osobe nešto naučiti?
• Hoću li tu informaciju kasnije moći iskoristiti da impresioniram nekog drugog?

Pravo na govor tako postaje svojevrsno teritorijalno natjecanje – slično biljkama koje se bore za sunčevu svjetlost ili životinjama koje obilježavaju teritorij. No, za razliku od njih, vi živite u dva svijeta – stvarnom i zamišljenom.

Dva svijeta – i samopouzdanje u oba

U stvarnom svijetu postoje situacije koje vam podižu ili ruše samopouzdanje. No, u zamišljenom svijetu – svijetu uvjerenja, interpretacija i priča koje pričate sebi i drugima – možete ga “uzgajati”.

Možda ne možete uvijek kontrolirati koliko potvrde dobivate iz realnosti, ali kroz maštu, interpretacije i zajednička uvjerenja možete ublažiti sumnju u sebe.

Je li ovo ciničan pogled na ljude?

Na prvi pogled, ovakav pristup može djelovati cinično – kao da vam poručuje da je sve što radite vođeno egom.

No, drugačija interpretacija je suosjećajna i strateška. Svi vi – i svi oko vas – pokušavate na svoj način izbjeći potonuće u vrtlog sumnje i tjeskobe. Razumijevanje “ekonomije samopouzdanja” može vam pomoći da:

• bolje razumijete vlastite reakcije
• manje osuđujete druge
• prepoznate zašto se ljudi strastveno drže ideja koje možda nemaju čvrste temelje – ali im pružaju osjećaj sigurnosti.

Jer ponekad ideja nije važna zato što je točna, već zato što vam pomaže da “ostanete na površini”. A razumjeti to – prvi je korak prema zdravijem odnosu sa samima sobom i drugima.

Pročitajte i ove članke:

• Od sramežljive do samosvjesne: Kako u pet koraka izgraditi samopouzdanje?
• Kompleksi i samokritičnost: Kako ih pobijediti?
• Samopoštovanje: Niska razina je povezana s tjeskobom, depresijom i antisocijalnim ponašanjem! Psihologinja otkriva kako ga povećati.

• ekonomija pažnje
• mojonomija
• pažnja
• samopouzdanje

Učitaj više izvora