MAES terapija ili Movement Analysis & Education Strategies razvijena je od strane fizioterapeuta i Bobath-instruktora Jean-Pierrea Maesa. Namijenjena je prvenstveno bebama i djeci koja imaju neuro-razvojne poteškoće, kao što je cerebralna paraliza ili slični motorički i koordinacijski problemi.

MAES terapija je neuro-razvojni pristup koji polazi od ideje da problem kod djece s neurološkim oštećenjima (npr. cerebralna paraliza, razvojne disfunkcije) nije samo u “slabim mišićima” ili “ukočenosti”, nego u načinu na koji mozak planira, bira i kontrolira pokret.

Dakle – dijete možda može “izvesti zadatak” (npr. podići igračku), ali koristi kompenzacijske strategije koje mu dugoročno otežavaju daljnji razvoj. Cilj MAES-a nije samo da dijete učini nešto, nego da nauči kako se bolje kretati i razmišljati o pokretu.

Filozofija i teoretski temelji

MAES terapija temelji se na sljedećim ključnim pretpostavkama:

• kretanje nije samo posljedica motoričkih sposobnosti, nego izraz načina na koji mozak i živčani sustav biraju strategije kako bi ostvarili zadatak – često birajući “skraćeni put” koji može funkcionirati kratkoročno, ali dugoročno ograničava razvoj
• kvaliteta pokreta (npr. glatkoća, kontrola, varijabilnost) važnija je od samog izvršenja zadatka; MAES stavlja naglasak na poboljšanje kvalitete pokreta, ne samo na postizanje cilja
• terapijski rad nastoji aktivirati principe neuroplastičnosti – tj. kako živčani sustav može mijenjati svoje obrasce i staze u odgovoru na iskustvo i vježbu – u kontekstu motoričkog razvoja
• postoji snažna individualizacija – svako dijete (ili klijent) se promatra kroz svoje motoričke strategije, kompenzacijske obrasce, senzorno-perceptivne sposobnosti, kognitivni status i psihosocijalni kontekst
• edukacija roditelja i uključivanje okoline su integralni dijelovi – terapija nije zatvorena sesija, već dio razvoja djeteta u svakodnevnom životu.

Procjena i analiza – kako se dijete kreće i zašto

Prvi korak u MAES terapiji jest vrlo pažljiva i strukturirana analiza motoričkog ponašanja. Evo ključnih komponenti.

Postavljanje konteksta i razumijevanje jedinog klijenta

Terapeut prikuplja podatke o djetetovoj povijesti razvoja, neurološkoj dijagnozi (npr. cerebralnoj paralizi, preranom rođenju, periventrikularnoj leukomalaciji itd.), senzorno-perceptivnim poteškoćama, komunikaciji s roditeljima, igri, okruženju.

Kvalitativna analiza pokreta

Umjesto samo mjerenja udaljenosti ili brzine, analiziraju se obrasci pokreta:

• koje strategije dijete koristi da npr. ustane, hoda, pregazi prepreku?
• postoje li kompenzacije (npr. pretjerano korištenje trupa, nogu, ruke) da se “prevari” nedostatak kontrole?
• koliko je pokret raznolik – ili je uvijek isti obrazac?
• koliko je regulacija pokreta adaptivna (može li dijete promijeniti strategiju kad se uvjeti mijenjaju)? – MAES navodi da je “kvaliteta pokreta” ključna jer utječe na mogućnost razvoja naprednijih vještina.

Analiza zadatka i okoline

Terapeut razlaže zadatak (npr. prijelaz s poda u stajanje, hod po neravnom terenu) u njegove sastavne komponente:

• fine i grube motorike
• senzorne i perceptivne komponente (vid, propriocepcija, taktilni input)
• biomehaničke komponente (obujam pokreta, snaga, ravnoteža)
• kognitivne funkcije/pažnja/planiranje
• okolinski čimbenici (površina, podrška, igračke, interakcija).

Postavljanje prioriteta i prognoza

Na temelju analize terapeut predviđa koje sposobnosti (vještine) djetetu nedostaju, koje se prekomjerno koriste kao kompenzacije te koje strategije treba razviti. Također postavlja kratkoročne i dugoročne ciljeve, npr. ne samo “dijete mora stati stabilno”, nego “dijete mora moći adaptivno mijenjati strategiju pri varirajućem terenu”.

Intervencija – kako izgleda tretman u MAES pristupu?

Jednom kad je analiza gotova, kreće faza intervencije. Ovo su biti aspekti.

Fokus na varijabilnost pokreta

Terapeut uvodi i potiče dijete da isprobava različite načine kretanja – ne samo “najlakši put” koji koristi već, već način koji omogućuje bolju kontrolu i veću adaptivnost. Time se potiče mogućnost razvoja novih neuralnih putova i boljeg motoričkog repertoara.

Eliminacija ili smanjenje “loših” kompenzacija

Kroz vježbe i interakciju terapeut pomaže djetetu da prepozna i odmakne se od strategija koje možda funkcioniraju, ali nisu optimalne (npr. stalno oslanjanje na jednu nogu, hiperekstenzija koljena, preran “set-up” za pokret). Cilj je omogućiti razvoj učinkovitije strategije koja će imati bolji dugoročni efekt.

Igra, interakcija i kontekst svakodnevnog života

MAES integrira terapiju u igru – koriste se igračke, aktivnosti u svakodnevnom okruženju, promjena podloge, promjene visine, zahtjevi pažnje, interakcija s roditeljem. Tako se promiče prijenos terapijskih iskustava u stvarni život djeteta.

Roditeljska edukacija i uključivanje okoline

Terapeut radi s roditeljima – objašnjava zašto je važna određena strategija, kako mogu poticati dijete kod kuće, koje vrste igara/promjena okoline mogu pomoći. Tako terapija postaje kontinuirana, ne samo ograničena na sat u ordinaciji.

Praćenje, prilagodba i dugoročna perspektiva

Kako dijete raste i mijenja se jezik, kretanje, izazovi – terapija se kontinuirano prilagođava. MAES naglašava kako treba predvidjeti promjene i prilagoditi strategije tako da dijete stalno napreduje i ne “zaglavi u stagnaciji”.

Specifični primjeri primjene

Terapija je ciljano orijentirana prema dijelu mozga zaduženom za funkciju koja je cilj terapije, primjerice bazalnim ganglijima kod djeteta s diskinetičkim oblikom cerebralne paralize, bijeloj tvari kod djeteta s periventrikularnom leukomalacijom ili malom mozgu kod djeteta s ataksijom.

Kako izgleda to praktično? Evo ilustracija:

• dijete s spastičnom diplegijom (noge zahvaćene) ima tendenciju pretjerane ekstenzije koljena pri stajanju (kompenzacijski obrazac) da bi uspostavilo stabilnost; terapeut MAES-pristupa analizira ovaj obrazac, traži strateški razlog (npr. slabost gluteusa medijusa, smanjena kontrola lopatice, proprioceptivna slabost), potom uvodi vježbe koje ciljaju poboljšanje stabilnosti kukova i mogućnost fleksibilnijeg strategijskog postavljanja prilikom stajanja; zatim integrira varijaciju – stajanje na neravnoj podlozi, promjene smjera, zahtjevi pažnje
• dijete s ataksijom ima poteškoće s koordinacijom i ravnotežom; terapija može uključivati sjedeće/klečeće aktivnosti koje traže promjenu visine, promjenu smjera, razne površine, interakciju s igračkom koja se kreće – cilj je razviti strategije koje nisu samo automatske, nego adaptivne, i koje “nisu isključivo” kompenzacijski obrasci
• kod vrlo malog djeteta (npr. 6 – 12 mj.) s visokim rizikom za razvoj cerebralne paralize terapeut prati kako dijete mijenja pozicije (leži, pretklon, puzanje, ustajanje), gleda je li dijete koristilo varijabilne načine pomicanja ili je stalno “odabralo” isti obrazac koji je manje optimalan; tada uvodi varijaciju, interakciju, igru s ciljem razvijanja šireg motoričkog repertoara
• dijete s hemiparezom (slabijom jednom stranom tijela) želi dohvatiti igračku; ako bi se primjerice koristio klasični pristup učenja pokreta terapeut će možda vježbati hvatanje slabijom rukom – puno ponavljanja, istezanja, držanja, dok prema MAES pristuupu terapeut će promijeniti cijelu situaciju – npr. promijeniti visinu i smjer igračke, izazvati dijete da mora koristiti obje ruke, uključiti pokrete trupa i glave; cilj nije samo da dijete “koristi ruku”, nego da mozak sam otkrije učinkovitiji način organiziranja pokreta.

MAES terapija nije klasično „vježbanje”, već istraživanje mozga kroz pokret. U svakoj sesiji:

• dijete uči nove načine kontrole pokreta
• mozak se “trenira” da bira bolje strategije
• roditelj postaje aktivan partner u procesu
• sve se odvija u sigurnom, zabavnom okruženju.

U MAES-u se ne koriste standardne “vježbe” s unaprijed zadanim pokretima. Umjesto toga, koriste se različite aktivnosti, uglavnom kroz igru s ciljem razvoja vještina koje djetetu nedostaju.

Primjere možete vidjeti u tablici ispod.

Vrsta aktivnosti	Primjeri	Cilj
Dinamične podloge	terapijske lopte, valjci, jastuci, nestabilne ploče	izazivaju reakcije ravnoteže i adaptaciju na promjene podloge
Igre dosezanja i manipulacije	hvatanje, guranje, povlačenje, slaganje kocki	potiču planiranje pokreta i bilateralnu koordinaciju
Promjena položaja	ležeći–sjedeći–stojeći–klečeći	jačaju tranzicije i kontrolu pokreta
Senzorne aktivnosti	promjena tekstura, mirisa, zvukova	poboljšavaju senzornu integraciju
Interaktivne igre s terapeutom	imitacija, izmjena uloga, verbalna komunikacija	potiču pažnju, kogniciju i emocionalnu regulaciju

Zaključak

MAES terapija predstavlja suvremeni, neuro-razvojni pristup koji ne usmjerava pažnju samo na tijelo i mišiće, nego prije svega na mozak kao središte kontrole pokreta.

Cilj nije da dijete samo “izvede” određeni pokret, već da njegov mozak nauči kako promišljati, planirati i prilagoditi pokret na učinkovitiji način. Sesije obično traju oko 60 minuta i provode se kroz igru, istraživanje i interakciju, u potpuno individualiziranom okruženju.

Za uspješnu primjenu MAES pristupa potrebna je dodatna edukacija neurorazvojnih fizioterapeuta, jer zahtijeva duboko razumijevanje neurofiziologije, motoričkog učenja i analize pokreta. Upravo ta stručnost omogućuje terapeutu da edukacijom pokreta trenira mozak – potičući dijete na dugotrajan i smislen razvoj motoričkih i kognitivnih sposobnosti.

Pročitajte i ove članke:

• Motorički razvoj bebe po mjesecima: Kako izgleda?
• Vježbe za hipertonus i hipotonus kod beba: Što trebate znati?
• Vrste fizikalne terapije: Koje su i koliko traje?

• djeca s razvojnim poteškoćama
• fizioterapija za djecu
• MAES terapija
• Movement Analysis & Education Strategies
• neuro-razvojni pristup

Učitaj više izvora