Djeca danas imaju 52 % slabije motoričke sposobnosti nego prije 60 godina! Evo u čemu roditelji griješe

Djeca danas imaju 52 % slabije motoričke sposobnosti nego prije 60 godina

Motorički razvoj jedan je od najvažnijih dijelova odrastanja koji je povezan sa svim ostalim važnim područjima funkcioniranja, od tjelesne i psihičke spremnosti do cjelokupnog zdravstvenog stanja.

Motorika nije samo skup svih motoričkih sposobnosti i vještina koje omogućuju tijelu pokretanje, nego i temelj za razvoj svih drugih sposobnosti i vještina koje su nužne za čovjekov život – razvoj jezika i govora, hranjenja, emocionalnog izražavanja, socijalnih vještina, učenja, pamćenja, samopouzdanja itd.

Najveći problem koji se događa u ranom djetinjstvu je što roditelji često na različite načine ograničavaju razvoj motorike kod svoje djece, smatrajući da je u pitanju prirodan proces kojem nije potrebna aktivna podrška kako bi se razvio.

Nažalost, to ostavlja traga u sve većim motoričkim poteškoćama kod djece, a nedavne studije su pokazale da su u posljednjih 60 godina djeca u motoričkim sposobnostima nazadovala za čak 52 %.

Zašto je motorički razvoj tako važan?

Motorika je ključna za čovjekovo cjelokupno blagostanje, a najvažniju ulogu igra upravo u djetinjstvu kada podržava djetetov tjelesni rast, neurokogniciju i ubrzano razvijanje mozga te izvršne funkcije poput pamćenja, donošenja odluka i rješavanja problema.

Razvoj motoričkih vještina najbolje se ostvaruje kroz zabavne aktivnosti i igru te kroz svakodnevne životne zadatke koje djeca tek uče savladati kako bi postala samostalna. Motorički razvoj snažno utječe na neurološki razvoj, odnosno rad mozga. Čak i običan pljesak rukama pokreće sve moždane funkcije!

Mozak najbolje uči dok se kreće, a time se ujedno podržava i toliko važan socijalni i emocionalni razvoj. Adekvatan motorički razvoj podržava razvoj svih ostalih životno važnih funkcija, kao što su:

  • jezično razumijevanje i razvoj govora
  • hranjenje i prehrambene navike
  • kretanje i ostvarivanje interakcija s drugima
  • samostalnost u brizi za sebe
  • snalaženje u okolini
  • pravilan rad fizičkih funkcija
  • razvoj mozga i kognitivnih funkcija (pamćenje, učenje, održavanje pažnje itd.)
  • socijalne interakcije i povezivanje s drugima
  • emocionalno izražavanje i samopouzdanje.
Roditelji najčešće svojim neznanjem i vlastitim manjkom kretanja usporavaju djetetovo kretanje
FOTO: Shutterstock

Kako roditelji ograničavaju djetetov razvoj motorike?

Najjednostavnije rečeno, motorika je ključna za sve životne funkcije, a ograničavanje djetetovog motoričkog razvoja ima dalekosežne posljedice u svim drugim područjima života.

Roditelji najčešće svojim neznanjem i vlastitim manjkom kretanja usporavaju djetetovo kretanje, uglavnom tako što smatraju da je u pitanju prirodan proces kojem nije potrebna aktivna podrška kako bi se razvio.

Na taj način razvoj prepuštaju slučaju i okolnostima u kojima se trenutno nalaze, a negativne posljedice uglavnom shvate kada dijete odraste i kada se određene motoričke sposobnosti više ne mogu nadoknaditi.

Nažalost, današnji način života uvelike doprinosi suženim motoričkim aktivnostima kod djece.

U odnosu na život prije, mnoga djeca danas žive u manjim stambenim prostorima, odnosno stanovima u stambenim zgradama, čime je njihovo kretanje ograničeno na male površine unutar stana.

Čak ni njihovo kretanje izvan kuće nije toliko slobodno kao prije, prvenstveno zato što danas mnoge mlade obitelji radije doseljavaju u gradove, što ujedno znači da nije sigurno pustiti dijete da se samostalno i slobodno kreće po naselju bez nadzora do određene dobi.

Sve to doprinosi nedostatku prilika za slobodno kretanje, interakciju s drugima i mogućnosti za učenje snalaženja u prostoru u ranom djetinjstvu, koje je najvažnije zbog ubrzanog razvoja u svim područjima.

Nadalje, roditeljska prezaštitnička narav je danas jedna od tema o kojima se sve češće govori, a neminovno je spomenuti kako i to utječe na motorički razvoj kod djece.

Roditelji koji su pretjerano oprezni, okruženi sigurnim površinama bez prepreka i ograničenim fizičkim izazovima stvaraju okolinu koja je za njih jednostavnija i za dijete sigurnija, ali samo naizgled adekvatnija jer motorički razvoj nema priliku za nove zadatke i izazove kojima će pomaknuti svoje granice.

Ovo ne znači da djecu treba pustiti da rade što žele i dolaze u potencijalno opasne situacije u kući, nego osvještavanje da određene prepreke nisu nužno loše, već prilika da djetetu pomognemo da uz našu podršku savlada nove izazove i nauči nešto novo.

Tehnološki napredak i motoričke poteškoće

U posljednjih nekoliko godina raste zabrinutost zbog sve većih motoričkih poteškoća kod djece. Čak su i nedavne studije potvrdile da su u posljednjih 60 godina djeca u motoričkim sposobnostima nazadovala za čak 52 %.

Na ovogodišnjem međunarodnom znanstvenom skupu u Rijeci, pod nazivom “Djetinjstvo 360 °“, predstavljeni su rezultati istraživanja provedenog u 15 vrtića u Rijeci, Zagrebu, Kopru i Ljubljani, a pokazali su da je samo jedno od 10-ero djece uspješno u izvođenju osnovnih motoričkih pokreta.

Neki navodi upućuju na to da je najveći problem sve veći broj tehnoloških gadgeta u obiteljskim domovima koji su dostupni djeci i zbog kojih ne postoji motivacija za kretanjem i slobodnim aktivnostima izvan kuće.

Nažalost, to možemo vidjeti samo ako se osvrnemo oko sebe, a ne odnosi se nužno samo na ekrane koji su u stanju okupirati ljudsku pažnju satima, nego i na sve druge tehnološke sprave koje ograničavaju naše kretanje (primjerice, električni romobili).

I djeca i odrasli postaju sve češći korisnici sve “naprednijih” tehnoloških alata misleći da time sebi olakšavaju život, a zapravo se događa suprotno – ograničavanjem osnovnih životnih funkcija, kao što je kretanje, gradimo sebi život sa sve ozbiljnijim zdravstvenim posljedicama i sa sve lošijom kvalitetom života.

samo jedno od 10-ero djece je uspješno u izvođenju osnovnih motoričkih pokreta
FOTO: Shutterstock

Kako potaknuti dječji motorički razvoj?

Prvo i osnovno – pokrenite se i sami. Lakše je ostati kod kuće kada vani pada kiša, lakše je i ograničiti djetetovo kretanje korištenjem svih mogućih sigurnosnih sprava, ali to nužno ne znači da radimo nešto dobro za njega.

Dijete uči imitacijom, pa će tako imitirati i roditeljsko sjedenje i gledanje u televizor umjesto sportskih aktivnosti u prirodi. Vi ste najvažniji primjer koji će slijediti u najvažnijim godinama života, a najviše ćete mu pružiti ako i sami radite na sebi da budete bolji!

Drugo, potaknite dijete da istražuje svoju okolinu i pružite mu podršku za svladavanje fizičkih izazova i prepreka u okruženju u kojem se kreće.

To ne znači da umjesto njega obavljate određene aktivnosti (primjerice, uzmete ga i fizički spustite s kauča) nego da mu nekoliko puta fizički usmjerite kretanje tako da bi znao kako i na koji način uspješno izvesti određenu motoričku radnju.

I naglasak je uvijek na igri – sve što možete pokazati kroz igru, učinite na taj način! Djeca najbolje uče kroz igru koja uključuje pokret, istraživanje i socijalnu interakciju. Prirodne aktivnosti poput trčanja, skakanja, valjanja ili igre s loptom ključne su za razvoj mozga i tijela.

Treće, uzmite u obzir da dijete ne smijemo držati pod staklenim zvonom. Normalno je da će poneki put i pasti, ali to je nužno da bi znao kako ispravno padati i kako se ustati nakon takvih padova.

Spretno dijete je sretno dijete, a to ćete postići isključivo tako ako ćete ponuditi što više vremena za slobodno kretanje kroz igru i zabavne aktivnosti na otvorenom. Pritom ćete potaknuti razvoj djetetovog mozga kroz mnoštvo prilika za učenje!

Zadnje i najvažnije – budite podrška tim malim bićima dok uče kako funkcionira svijet! Nemojte previše burno reagirati ako dijete razbije tu čašu dok je pokušava približiti ustima. Sve je to proces učenja!

Jasno je da će povremeno biti prisutne neke nagle reakcije s najboljom namjerom zaštite djeteta, ali uzmite u obzir da ćete dugoročno omogućiti najviše benefita ako dopustite djetetu da bude dijete!

Pročitajte i ove članke:

Članak objavljen:
  1. Međunarodni znanstveni skup “Djetinjstvo 360°”. (2025). Biološke varijacije u djetinjstvu – kineziološka perspektiva”. Centar za istraživanje djetinjstva Sveučilišta u Rijeci: Rijeka.
  2. Berk, L. E. (2015). Dječja razvojna psihologija. Naklada Slap: Jastrebarsko.
  3. Ertem, I. O. i WHO. (2012). Developmental difficulties in early childhood: prevention, early identification, assessment and intervention in low-and middle-income countries: a reviewWHO.

Ocijenite članak

0 / 5   0

Foto: Shutterstock

Napomena: Ovaj sadržaj je informativnog karaktera te nije prilagođen vašim osobnim potrebama. Sadržaj nije zamjena za stručni medicinski savjet.

Podijelite članak

Kopirajte adresu