Samo jedno dijete od njih 10 izlazi van igrati se svaki tjedan – evo što to znači za njihovu budućnost!

svako 10. dijete predškolske dobi izlazi van igrati se samo jednom tjedno ili čak i rjeđe

Ako vam se čini da se djeca danas rjeđe igraju vani nego prije – niste u krivu. Novo istraživanje pokazuje da sve više mališana gotovo uopće ne izlazi iz kuće, što može imati ozbiljne posljedice za njihov fizički, mentalni i emocionalni razvoj.

Prema novom istraživanju Sveučilišta u Michiganu, svako 10. dijete predškolske dobi izlazi van igrati se samo jednom tjedno ili čak i rjeđe. Stručnjaci upozoravaju na to da takav način života može negativno utjecati na zdravlje djece – od tjelesne kondicije do vida i mentalnog blagostanja.

Iako su aktivnosti poput penjanja na drvo, vožnje bicikla ili spuštanja niz tobogan izvrsne za razvoj samopouzdanja i otpornosti, mnogi roditelji priznaju da ih strah za sigurnost djeteta često sprječava da dopuste takve oblike igre.

Četiri od 10 roditelja iz ankete izjavilo je da postaju nervozni kada se dijete udalji ili se popne previsoko.

Roditelji razumljivo brinu o sigurnosti, ali djeca moraju imati priliku testirati vlastite granice, ističe Sarah Clark, suautorica istraživanja. Takve situacije pomažu im da razviju vještine rješavanja problema, otpornost i samopouzdanje.

gotovo polovica roditelja priznaje da dijete drže za ruku ili sjede pokraj njega svaki put kada pokušava nešto novo
FOTO: Shutterstock

Rezultati istraživanja

Istraživanje pokazuje da 75 % roditelja djece u dobi 3 – 5 godina kaže da njihovo dijete koristi ljuljačku samostalno, dok njih 41 % prelazi “majmunske prečke” bez pomoći. Među mlađom djecom (1 – 2 godine) čak 71 % samostalno se spušta niz tobogan, a 66 % se penje po stepenicama dječjih igrališta.

Unatoč tome, gotovo polovica roditelja priznaje da dijete drže za ruku ili sjede pokraj njega svaki put kada pokušava nešto novo. Clark naglašava da “rizična igra” ne znači bezglavo ponašanje, već priliku za sigurno istraživanje vlastitih mogućnosti.

Roditelji koji dopuste malo više samostalnosti često primjećuju kako njihovo dijete postaje sigurnije u sebe, objašnjava Clark. Dodaje i da bi roditelji trebali pustiti djecu da sama vode igru, umjesto da im nameću kako se “ispravno” trebali igrati.

Igra ne mora biti savršena ni obrazovna da bi bila korisna. Dajte djeci prostor i vrijeme da se igraju slobodno – to potiče njihovu znatiželju, kreativnost i samostalnost, poručuje Clark.

Anketa je pokazala da se većina djece (88 %) svakodnevno bavi fizičkom igrom poput trčanja, skakanja ili penjanja, dok 68 % voli igru zamišljanja i mašte. Međutim, gotovo trećina djece svakodnevno koristi videoigre, a tri od petoro gledaju televiziju ili videosadržaje svaki dan.

Igra je ključan način na koji mala djeca uče i razvijaju se, kaže Clark. Roditelji bi trebali pokušati potaknuti raznovrsne oblike igre, posebno one koji uključuju pokret i socijalnu interakciju.

Na kraju upozorava:

Pametni telefoni i tableti mogu biti korisni, ali važno je obratiti pažnju na to koliko vremena djeca provode pred ekranom. Potrebno je stvoriti više prilika za aktivnu, maštovitu i zajedničku igru.

Pročitajte i ove članke:

Članak objavljen:

Ocijenite članak

0 / 5   0

Foto: Shutterstock

Napomena: Ovaj sadržaj je informativnog karaktera te nije prilagođen vašim osobnim potrebama. Sadržaj nije zamjena za stručni medicinski savjet.

Podijelite članak

Kopirajte adresu