Djeca iste kronološke dobi mogu se značajno razlikovati u vremenu dostizanja određenih stupnjeva psihomotornog razvoja. Neke određene vještine dijete može steći nekoliko mjeseci kasnije, bez uključivanja u ikakve intervencije, dok su nekoj djeci potrebni stručna podrška i poticaj kako bi ostvarila svoje pune potencijale.

Usporen psihomotorni razvoj djeteta česta je tema današnjih rasprava, prvenstveno zato što se stil života i način odrastanja djece ubrzano mijenja.

Stručnjaci primjećuju da je kašnjenje u psihomotornom razvoju djelomično vezano uz smanjene kapacitete slobodnog kretanja djece od najranije dobi, što pridonosi razvoju brojnih zdravstvenih problema, a što je itekako vezano uz drugačije preferencije života mladih obitelji.

Usporen psihomotorni razvoj djeteta

U prvim godinama djetetovog života razvoj pojedinih aspekata njegovog funkcioniranja je ubrzan na svim razinama. Od emocionalnog i kognitivnog do tjelesnog i motoričkog razvoja – sve se paralelno razvija u svakodnevnim aktivnostima, a ponekad su primjetni čak i skokovi u razvoju koje roditelji posebno uočavaju.

Spoznajno, govorno-jezično, emocionalno, socijalno i motoričko područje čine skup različitih razvojnih zadataka koje bi dijete u određenoj dobi trebalo dosegnuti, no moguće je da dijete samo treba poticaj u jednom području kako bi prevladalo zastoj u drugom i sl.

Teško je govoriti o točnim godinama u kojima dijete mora ostvariti određenu vještinu, ali je moguće predvidjeti određene dobne intervale u kojima se ista od njega očekuje.

O motoričkom razvoju djece po mjesecima već smo pisali, ali o poteškoćama u razvoju finih i grubih motoričkih vještina te koordinaciji istih još nismo, iako ih roditelji redovito primjećuju kod svoje djece i često se pitaju u kabinetima stručnjaka gdje griješe i kako potaknuti dječji razvoj.

Dijete s usporenim psihomotornim razvojem može imati probleme u:

• koordinaciji i održavanju ravnoteže tijela
• usklađivanju vještina gornjeg i donjeg dijela tijela i kombiniranju istih u učinkovite pokrete
• držanju predmeta u rukama i grafomotoričkim radnjama (pisanje, bojanje, crtanje)
• prevrtanju
• sjedenju
• trčanju ili hodanju
• zaobilaženju prepreka i snalaženju u prostoru
• itd.

Sve su to akcije koje očekujemo od djeteta do određene životne dobi, a posebno polaskom u školu i uočavanjem jasnijeg napretka u ravnoteži, snazi, okretnosti i fleksibilnosti. Mozak se najbolje razvija kroz motoriku, a čak i običan pljesak rukama pokreće brojne moždane puteve koji djeluju pozitivno za cjelokupni neurološki sustav!

Kašnjenje u psihomotornom razvoju

Da bi djeca mogla savladati složenije motoričke pokrete, moraju prvo naučiti ovladavati onim početnim i osnovnim pokretima kako bi ih integrirala u složenije sustave.

Zastoj ili kašnjenje u razvoju može biti izolirano (u samo jednom području razvoja) ili se može primijetiti u dva ili više razvojnih područja, zbog čega dijete može imati globalni zastoj u razvoju koji će se ustanoviti kompletnom obradom multidisciplinarnog tima (pedijatar, psiholog, logoped, rehabilitator, radni terapeut itd.).

Uzroci kašnjenja u psihomotornom razvoju mogu biti raznoliki – od genetskih čimbenika do nekih okolišnih faktora koji utječu na djetetov razvoj i mogu doprinijeti zastoju u pojedinim područjima. Teško je predvidjeti što će utjecati na određene poteškoće, ali okolina s nedovoljno poticaja za dijete će svakako odigrati značajnu ulogu u pogoršanju istih.

Međutim, pravovremenim otkrivanjem poteškoća i uključivanjem u potrebne tretmane podrške dijete može uspješno savladati zaostatke te dosegnuti psihomotoričke zadatke očekivane za svoju dob.

Problemi današnjeg načina života djece

Prvi socijalni odnosi s vršnjacima u motoričkim igrama će vjerojatnije pokazati ako postoje značajne razlike u odnosu na kronološku dob.

Ono što su danas sve češći problemi su pretjerana roditeljska zabrinutost za djetetovu sigurnost i kretanje te dostupnost i privlačnost televizora, mobitela, računala i videoigara, zbog kojih djeca sve manje vremena provode vani u motoričkim aktivnostima i slobodnom kretanju.

Razvoj mozga kod male djece se u takvim slobodnim aktivnostima odvija potpuno prirodno kroz spontana iskustva, od skupljanja jesenskog lišća do obične i jednostavne igre lovice s prijateljima, što je najbolji temelj za uspjeh u globalnom razvoju njihovih sposobnosti i u svim drugim područjima.

Nažalost, novija istraživanja potvrđuju da djeca i adolescenti sve manje slobodnog vremena provode vani, a sve više u zatvorenim prostorima te da je sve manja zainteresiranost za uključivanje u organizirane sportske aktivnosti s vršnjacima koje imaju mnogobrojne benefite na svim razinama, a ne samo motoričkim.

Iz perspektive stručnjaka …

Kašnjenje u psihomotornom razvoju djeteta česta je tema u stručnim kabinetima i liječničkim ordinacijama. Roditelji primjećuju da su djeca, u odnosu na vlastita iskustva i prijašnja vremena, puno tromija i usporenija.

Pritom uočavaju i druge poteškoće (posebno u komunikaciji) za koje uglavnom traže krivca, a teško shvaćaju da je današnji način života, uz zatvorenost s brojnim tehnološkim pomagalima koje neumjereno koristimo, vjerojatno doveo i do takvih problema.

Nekad su u pitanju i značajniji uzroci, na genetskoj razini, koje stručnjaci mogu detektirati cjelokupnom dijagnostičkom procjenom, što je svakako prvi korak u procjeni stupnja kašnjenja i zastoja kod djeteta.

Za mišljenje i komentar na navedenu temu iz perspektive stručnjaka pitali smo Antoniju Mišuru, prvostupnicu radne terapije, magistru primijenjene analize ponašanja i certificiranu bihevioralnu analitičarku, te Branku Zadro, doktoricu medicine i specijalizanticu pedijatrije, koje se svakodnevno susreću s navedenim poteškoćama u radu s djecom i njihovim roditeljima.

Radna terapeutkinja Mišura navodi:

Usporen psihomotorni razvoj djeteta složeno je stanje koje zahtijeva pažljivo praćenje, ranu detekciju i primjenu ciljane podrške. Kao stručnjakinja s iskustvom u radu s djecom s teškoćama naglašavam važnost integriranog pristupa koji uključuje tim stručnjaka, roditelje i samu djecu.

Prvi korak u pružanju podrške je prepoznavanje specifičnih teškoća koje dijete ima. Primjerice, dijete može imati poteškoće u finom motoričkom razvoju (držanje olovke, bojanje) ili grubim motoričkim zadacima (penjanje, trčanje). Ključno je razumjeti kako ta područja međusobno utječu i razvijati ciljane aktivnosti koje će potaknuti razvoj na svim razinama.

Liječnica Zadro dodaje:

Kroz svakodnevni rad u pedijatrijskim ambulantama, primjećujem sve veći broj djece sa psihomotornim zaostajanjem u raznim aspektima njihova funkcioniranja. Ono što posebno zapažam je da sve veći broj djece ima neadekvatan emocionalni odgovor na sve s čime se susreću kroz odrastanje.

Osim toga, svakodnevna izloženost ekranima ih dodatno čini sve povučenijima uz manjak koncentracije. Zbog navedenog je teško uspostaviti interakciju prvenstveno s djecom, a onda i s roditeljima koji su često nesvjesni problema.

Kako potaknuti psihomotorni razvoj kod djece?

Mišura dodatno navodi važnost igre u poticanju razvoja, naglašavajući da djeca najbolje uče kroz igru koja uključuje pokret, istraživanje i socijalnu interakciju.

Prirodne aktivnosti poput trčanja, skakanja, valjanja ili igre s loptom ključne su za razvoj mozga i tijela. Igre koje uključuju koordinaciju, kao što su preskakanje užeta ili igranje skrivača, mogu značajno unaprijediti ravnotežu, motoriku i prostornu orijentaciju.

Uza sve to navodi da je jako važno da roditelji osiguraju svakodnevne prilike za spontanu igru na otvorenom jer upravo kroz takve aktivnosti mozak najviše napreduje.

Na temelju svojeg svakodnevnog rada s djecom i roditeljima, terapeutkinja Mišura preporučuje sljedeće strategije i aktivnosti za poticanje razvoja kod kuće:

• senzomotoričke aktivnosti poput igre s plastelinom, slaganja kockica ili crtanja kredom (ove aktivnosti jačaju finu motoriku i oko ruka koordinaciju)
• aktivnosti za razvoj ravnoteže i koordinacije, kao što su održavanje ravnoteže na jednoj nozi, hodanje po zamišljenoj crti ili penjanje na različitu opremu
• rutinske zadatke poput oblačenja ili postavljanja stola, koji su izvrsni za razvoj samostalnosti i integraciju više vještina.

Kada se identificiraju značajnija kašnjenja u razvoju, ključno je uključiti stručnjake poput radnih terapeuta, psihologa, logopeda, rehabilitatora i bihevioralnih analitičara. Radni terapeut, primjerice, može pomoći u razvoju svakodnevnih funkcionalnih vještina kroz strukturirane aktivnosti, dok će bihevioralni analitičar koristiti metode pozitivnog pojačanja za učenje i održavanje novih vještina.

Mišura zaključuje:

Kašnjenje u psihomotornom razvoju nije nepremostiva prepreka. Uz pravovremenu podršku, poticajno okruženje i suradnju roditelja i stručnjaka djeca mogu uspješno savladati svoje razvojne izazove. Mozak djeteta najviše napreduje kroz iskustva, a svaki trenutak proveden u igri, kretanju i istraživanju korak je bliže punom potencijalu djeteta.

Roditeljima bih poručila – prepoznajte znakove, pružite podršku i budite djetetov najveći saveznik u razvoju!

Pročitajte i ove članke:

• Motorički razvoj bebe po mjesecima: Kako izgleda?
• Vježbe za djecu predškolske dobi: Psihologinja objašnjava zašto su važne, koje su vrste i donosi primjere
• Ranko Rajović: 5 najčešćih grešaka koje roditelji rade do 4. godine života djeteta.

• kašnjenje u psihomotornom razvoju
• usporen psihomotorni razvoj djeteta

Učitaj više izvora