Dana 25. studenog obilježava se Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama. Prema trenutnim statističkim pokazateljima u Hrvatskoj svakih 15 minuta jedna žena doživi nasilje. Porast žrtava kaznenih djela nasilja u obitelji bilježi se iz godine u godinu, a svjedoci smo i porasta stope femicida koja je dosegnula brojku od čak 12 žrtava u prvih osam mjeseci 2022. godine.

Nasilje nad ženama

Prema službenim podacima o stanju, kretanju i obilježjima pojave nasilja nad ženama i nasilja u obitelji u Hrvatskoj objektivni pokazatelji ukazuju na to da su žene različite dobi najčešće žrtve nasilja, a najčešći počinitelji su punoljetne osobe muškog spola. Nažalost, sve je više ubojstava žena u Hrvatskoj, a femicid se definira kao najekstremniji oblik mržnje i nasilja nad ženama.

Riječ je o globalnom društvenom problemu koji sa sobom nosi brojne zdravstvene i socijalne posljedice za pojedinca, obitelj i cijelu zajednicu. Svako nasilje je potrebno prijaviti, ali nažalost, mnogi ne znaju koliko je teško izaći iz takve situacije osobi koja je žrtva nasilja.

Iskustva zlostavljanih žena

Zahvaljujući udruzi Ženska pomoć sada, koja djeluje još od 1988. godine s ciljem promicanja ženskih prava te pružanjem zaštite, pomoći i podrške ženama i djeci žrtvama nasilja, donosimo vam iskustva zlostavljanih žena koje su proživjele pakao nasilja i uspjele sigurno krenuti ispočetka, uz pomoć i podršku stručnih i bliskih ljudi koji su im u tome pomogli.

Iskustvo N. M. (40)

Prva priča donosi iskustvo majke dviju djevojčica u dobi od 10 i sedam godina. Zaposlena je kao djelatnica u banci posljednjih 16 godina, a slobodno vrijeme najviše voli provoditi s djecom u prirodi i na izletima. S teškim osjećajima prisjeća se prvog i jedinog zlostavljanja koje je doživjela od bivšeg izvanbračnog partnera s kojim ima dvije kćeri.

Još dok smo bili u vezi prije djece znao me zlostavljati svojim ponašanjem, ali to tada nisam doživljavala kao zlostavljanje jer sam mu se i sama suprotstavljala, pa bih tada to nazvala “svađama”, iako iz ove perspektive mogu jasno reći da je njegovo zlostavljanje počelo već tada. Kad su došla djeca, to se nastavilo, ali tad sam osjetila da to ozračje ne može biti dobro za djecu pa sam se prvi put zapitala kako to riješiti.

S obzirom na to da nije bilo fizičkog zlostavljanja, nije mogla definirati kako se takve svađe uopće razviju zbog naizgled potpuno nebitne situacije koja rezultira njegovim deranjem, vrijeđanjem, prijetnjama i uništavanjem stvari. Koliko god se trudila izbjegavati napraviti nešto što bi ga moglo “izbaciti iz takta”, na kraju bi se uvijek pojavilo nešto drugo što bi rezultiralo istim ponašanjem.

S vremenom se između njih počela stvarati distanca, a to je bio uzrok njegovih sumnji da ona od njega nešto skriva. Počeo je snimati njezine razgovore s prijateljicama, a nakon toga je uslijedilo i prvo fizičko nasrtanje na nju. Nakon prijave policiji dobio je mjesec dana pritvora, a već je bio kažnjavan po nekim drugim osnovama. Međutim, priča tada nije završila.

Nakon što je izašao iz zatvora njezin partner se ponašao kao potpuno druga osoba, želeći se promijeniti, nadoknaditi sve što je propustio i krivo učinio, obećavajući da se više ništa od nasilja neće ponoviti. Nakon nekoliko mjeseci takvog ponašanja pokušali su ponovno živjeti zajedno.

Malo je reći da je to bila kobna pogreška jer nakon vrlo kratkog perioda mira počeo je s još gorim ispadima i još većim optužbama. Sad je imao i dodatnog materijala – od toga da sam ga strpala u zatvor do ostalih gadosti. Tad sam se totalno psihički slomila, nisam jela danima, nisam spavala, jedva sam odrađivala posao i ulagala enormnu energiju da nitko ne primijeti da sam na rubu, ali jednostavno nisam znala ni imala snage ništa poduzeti. Doslovno sam izgubila nadu da ću ga se ikad riješiti jer je sad bilo još opasnije.

Njezino psihičko stanje je postajalo sve gore, tjeskoba i anksioznost su bile sve teže, a dvoje male djece je trebalo mamu. Tražila je pomoć, svi su govorili da je jedino rješenje da ostavi partnera i ode od njega, ali nitko nije mogao shvatiti ucjene i prijetnje smrću koje joj je bivši partner redovito naglašavao ako pomisli otići od njega.

Od prevelikog straha nije mogla pronaći rješenje i sigurnost kojom će zaštititi sebe i djecu.

Mjeseci su prolazili, a stanje je variralo od mirnijeg prema izrazito teškom. Partner ju je sve više provjeravao, a jedne ju je večeri u alkoholiziranom stanju optužio za preljub, počeo prijetiti i razbijati po stanu, dok je sve to gledala starija kćer. Sve više su se udaljavali, a on je sve češće znao ostajati vani duže i piti s kolegama s posla, zbog čega je strah od njegovih ispada samo rastao.

Odlučila je napraviti promjenu i otići u sigurnu kuću. Iako je došla s grčem u želucu, toplina djelatnica ju je ohrabrila i dala nadu da čini dobru stvar. Bivši partner je nakon nekoliko upozorenja napustio kuću u kojoj su živjeli, što je značilo da se ona sa svojim kćerima mogla vratiti i biti mirna.

Međutim, problem se dogodio jedne večeri kada je došao alkoholiziran i naoružan. Nakon verbalnog okršaja i poziva policiji završio je u pritvoru, a ona i kćeri su, srećom, ostale neozlijeđene i na sigurnom.

Nažalost, brojne poteškoće su se nastavile nakon njegovog izlaska iz zatvora – od praćenja putem GPS-a koji je ugradio u njezin auto, preko ponovne prijetnje pištoljem, do pokušaja suicida ispred policije. Krenuo je još jedan sudski postupak i ponovno izlaženje na slobodu nakon tri mjeseca. Iako je dobio zabranu prilaska djeci, i dalje je pokušavao doći do njih, zbog čega je opet završio u zatvoru.

Nakon ponovnog izlaska na slobodu nasilno je ušao u kuću kroz balkonski prozor i krenuo je napadati i optuživati za to što mu je uništila život. Nakon što se smirio i zaspao na kauču ona je s djecom izašla iz kuće i čekala policiju kojoj je trebalo dosta vremena da dođe. On je pobjegao, a policija ga nije mogla naći danima. Međutim, vratio se nakon nekoliko dana i došao ponovno pred vrata kuće.

Zgurao nas je unutra, opet sve zaključao i uzeo ključeve, djeca su plakala i sve opet ispočetka. Uzeo mi je mobitel i objavljivao na mojem Facebooku neke statuse pa su prijateljice shvatile da se nešto događa. Znao je da će opet doći policija pa je ispred vrata ostavio poruku: “Predat ću se, ali želim pregovarača.”.

Došla je policija, zvali su ga, došla je i ATJ Lučko s pregovaračem. Držao nas je u stanu satima, meni govorio da će se radije ubiti nego predati, ali na kraju je ipak izašao i predao se. Opet je završio u pritvoru.

Bivši partner je trenutno još uvijek u zatvoru. Uslijedilo je nekoliko sudova, vještačenja i svjedočenja. Nakon dvije godine teških situacija i brojnih propusta od strane institucija naša sugovornica ističe da osjeća da je sve to morala proći sama.

Angažirala je odvjetnice, psihologinju za svoje kćeri, a paralelno radi na sebi u namjeri da se psihički svi uspiju oporaviti od stresa koji su proživjeli. Iako je financijski sve to bilo teško pokriti, i sa smanjenim mogućnostima trenutno uspijevaju živjeti mirno i zadovoljno, jer kada nakon napornog dana legnu zajedno, zahvale za sve što imaju i usnu u miru, shvaćaju da su to trenuci koji nemaju cijenu. 

Ženama koje još trpe nasilje i boje se poručila bih da uvijek ima izlaza, da je sve bolje od života s nasilnikom, da skupe snagu i hrabrost u sebi (svaka žena je lavica, pogotovo kad treba zaštititi djecu) i da hrabro stupaju naprijed do cilja bez obzira što se na putu događalo.

Fokus neka uvijek bude na cilju. I za kraj želim svim ženama sreću i mir uz himnu koju nam je napisao Damir Urban “Sama”, koju i sad slušam, dok ovo pišem.

Iskustvo L. S.

Prije svega majka svoje dječice, koja je bila i ostala jaka zbog njih, dijeli s nama svoje iskustvo života u nasilju koje je doživjela od bivšeg partnera. Prvo je započelo sa psihičkim nasiljem, a kulminiralo je jedne večeri kada je došlo do fizičkog okršaja. S obzirom na to da je živjela daleko od svoje obitelji, jedina pomoć koju je mogla zatražiti bila je policijska intervencija i zaštita te pomoć institucija.

Smještena je u sigurnu kuću udruge Ženska pomoć sada gdje je dobila potrebnu psihičku pomoć i podršku koja joj je u tim trenucima bila najpotrebnija jer je bila psihički slomljena.

Moja djeca bila su mi najveći motiv i snaga da se borim. Svi iz sigurne kuće su bili tu i dali se maksimalno da pomognu da se izborim s lošom situacijom i da krenem naprijed. Osjećala sam se sigurno i zaštićeno. Zaposlila sam se, djeca su pohađala školu i vrtić.

S vremenom sam stala na svoje noge, odlučila preseliti s djecom u grad na moru te tamo započeti novi život. Sretna sam, ispunjena, zadovoljna poslom, također i djeca, pohađaju školu i vrtić, stekli su nove prijatelje i ružan period naših života ostao je daleko iza nas.

Ostala je u kontaktu s djelatnicima sigurne kuće koji su joj puno pomogli, a preporučuje svim ženama da ne trpe nasilje bilo kakve vrste. Ističe da za svaki problem postoji rješenje, a potrebno je samo napraviti prvi korak, nakon kojeg sve ide lakše.

Iskustvo M. V. (36)

Mlada poduzetnica, vlasnica tvrtke i majka tinejdžera dijeli s nama svoju priču i iskustvo zlostavljanja s kojim se susrela još u ranom djetinjstvu, ali je tijekom odrastanja rekla sebi da nikad neće dopustiti takvo nešto svojoj djeci. Smatra da je u tome i uspjela jer je na vrijeme izašla iz pakla nasilja u kojem se našla.

Iako je veza s bivšim suprugom započela kao i svaka druga, nakon godinu dana uslijedilo je zajedničko useljenje u njegovu kuću koju je dijelio sa sestrom i šogorom. Ideja je na početku zvučala jako dobro, ali s vremenom su se stvari pokazale drugačijima, a posebno nakon što je ostala trudna.

U pravilu sam imala zabranu “prijateljica”. Njegova sestra je odlučivala umjesto mene. Ostala sam trudna, a on bi svakim danom sve više i više pio. Izbivao od doma, meni ograničavao sve. Od financija do svega ostalog. U početku sam mislila da je to normalno, pa sam se počela tješiti da će se sve srediti kada se dijete rodi.

Želeći proživjeti trudnoću kao najljepše ženino vrijeme, shvatila je da je kod nje situacija suprotna, da je zarobljena i da ne zna kako pronaći izlaz. Bila je uvjerena da će partnerovo pijanstvo i svakodnevne svađe prestati nakon rođenja djeteta, ali se sve još više pogoršalo jer se mjesecima nije trijeznio niti vodio brigu o djetetu.

U međuvremenu joj se razboljela i preminula majka, za što on nije imao nikakvog razumijevanja, a ona je ostajala sve više sama i bez podrške.

Svađe su postale još gore, prije svega psihičko maltretiranje. Molila sam i kumila da ode na liječenje, međutim nikad nije ni htio čuti za to, niti je priznao da je alkoholičar. Bila sam izvan sebe, nisam znala gdje da odem, kome da se obratim.

Dan kad sam odlučila reći stop takvoj torturi, takvom užasu, je bio kad me je s djetetom u naručju zakucao vratima u zid. Slomila sam se i rekla dosta. Ne želim da moj sin to prolazi, svakodnevne svađe, urlanje ili još gore – fizičko nasilje.

Uzela je sina u ruke i odlučila otići u Centar za socijalnu skrb. Međutim, putem je srela rođakinju koja ju je upozorila da bi joj mogli oduzeti dijete zbog čega se od straha vratila nasilniku.

Nakon sve težih situacija počeo je prijetiti oružjem i tada je shvatila da je dosta. Dobila je broj od udruge Ženska pomoć sada i potražila zaštitu. Uslijedilo je sedam godina suđenja i optuživanja, a ona je samo željela zaštititi svojeg sina.

Put do toga bio je težak i pretežak, ali ja sam vjerovala u sebe. Htjela sam odustati milijun puta, ali vjera i nada me nisu ostavile. I stvarno, 13 godina otkad sam rekla “stop”, ja sam samostalna žena koja odgaja tinejdžera, vodi tvrtku, radi fizički posao i nadasve ponosna na sebe samu, kao i na svojeg sina koji izrasta u, nadam se, dobrog i pametnog čovjeka.

Nakon svih teških situacija koje je proživjela, svim ženama koje trpe zlostavljanje šalje poticaj i važnu poruku:

Zato, drage moje žene, nemojte se bojati, svako zlostavljanje je loše i treba ga prijaviti. Teško je s institucijama, teško je sa svime, ali budite hrabre i ne posustajte jer pravda na kraju pobijedi. Moramo svojoj djeci omogućiti bolji život od toga da nas gledaju slomljene, pretučene, uplakane.

Moramo se prije svega boriti i pobjeći od zlostavljača, kako bi oni sigurno rasli i sutra sami znali stati na kraj ako se nađu u takvoj situaciji.

Prava žena i traženje sigurnosti – Udruga Sofija

Udruga Sofija, koja se bavi zaštitom i promicanjem ljudskih prava s fokusom na osnaživanje žena u današnjem društvu te unaprjeđenjem društvenog položaja žena za ostvarenje spolne i rodne ravnopravnosti, redovito provodi osnaživanja žena u situacijama nasilja želeći poslati poruku optimizma i nade u bolje sutra.

Pričajući s više od sto žena koje su prošle njihove radionice, djelatnice Udruge Sofija potvrdile su već nekoliko stvari koje su i otprije znale, a to su da nasilje ne pita gdje živite, koliko godina imate i kolika vam je plaća.

Pritom ističu problem rodne neravnopravnosti, a prema podacima Europskog instituta za rodnu jednakost (EIGE) Hrvatska će punu rodnu ravnopravnost, ako nastavimo ovim tempom, postići tek za 82 godine. Ističu sljedeće:

Moramo biti iskreni i reći da sve što im se dogodilo i što su prošle je isključivo zbog toga što su rođene kao žene. Tijekom kampanje bilo je onih koji su tvrdili da žene danas imaju puno veća prava nego prije 200 godina kada je počela naša borba. Možemo se djelomično složiti, no isto tako ta prava nisu potpuna.

Da, imamo pravo obući hlače, no ako obučemo minicu, to dolazi s posljedicama i komentarima. Da, možemo birati naše partnere, no ako se on pokaže nasilnikom, to je onda isto naš izbor, mi smo krive, ne osoba koja vrši nasilje. Da, imamo pravo na edukaciju, no to dolazi s više od 11, 2 % razlike u plaći i 30 % u mirovini u odnosu na naše muške kolege. 

Zahvaljujući dugogodišnjem radu, u Udruzi Sofija posebno naglašavaju važnost osnaživanja djevojčica i žena. Gledajući širu sliku, osnaživanje žena je bitno za zdravstveni i socijalni razvoj obitelji, zajednica i zemalja.

Kada živimo siguran, ispunjen i produktivan život, tek onda možemo dosegnuti svoj puni potencijal. Razvoj na vlastitim vještinama rezultira zdravom i sposobnom radnom snagom koja je spremna odgajati sretniju i zdraviju djecu. Sve to pomaže poticanju održivih gospodarstava i doprinosi društvu i čovječanstvu u cjelini. 

Ukratko, osnaživanjem žena osnažujemo i cijelo društvo, a ono što mi radimo kroz radionice, jest da ih podsjećamo koliko smo moćne i da smo uistinu jače nego što mislimo.

Više informacija možete pronaći na njihovoj stranici https://sofija.hr/.

Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama – obilježavanje

Djelatnice udruge Ženska pomoć sada, koje žrtvama nasilja osiguravaju besplatnu pravnu i psihosocijalnu pomoć te život i rad pod stalnim stručnim nadzorom, oformile su projektni tim za provedbu projekta pod nazivom “Svaka koja ode, otišla je na vrijeme”.

Na sam dan obilježavanja Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama bit će objavljen animirani videospot po dijelovima pjesme “Svaka koja ode, otišla je na vrijeme” Tihane Gambiraže, a 3. ožujka 2023. obilježit će 35 godina rada Udruge u Novinarskom domu, gdje će biti promocija zbirke poezije istoimene autorice. Više informacija možete potražiti na njihovoj stranici http://zenskapomocsada.hr/.

Za sve žene koje trpe nasilje dijelimo brojeve i kontakte za javljanje djelatnicama Udruge koje pružaju pomoć kroz prihvatni centar i sklonište za žene i djecu žrtve nasilja, savjetovalište koje obuhvaća krizno savjetovanje i psihoterapijski rad (broj: 01/4655-222) te rad na SOS liniji 0 – 24 sata u okviru koje se pruža pomoć žrtvama nasilja putem savjetodavnih razgovora, davanjem informacija i upućivanjem na institucije koje mogu pomoći (broj: 0800-655-222).

Pročitajte i članke:

• Zašto su šutjele? Zato što su znale da ćemo ih osuđivati i sumnjati, umjesto da im vjerujemo i zaštitimo ih
• Sindrom zlostavljane žene: Psihologinja otkriva sve o potkategoriji PTSP-a zbog koje se žrtva ne može pomaknuti s mjesta
• Profil nasilnika u obitelji: Psihologinja otkriva kako ga prepoznati, zašto je netko nasilnik i kako se nositi s nasiljem u obitelji.

• femicid
• iskustva zlostavljanih žena
• Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama
• nasilje nad ženama
• obiteljsko nasilje
• osnaživanje žena