Proizvođač:
Belupo

Samo na recept?
DA

Opis

Sastav

Amoksicilin prašak za oralnu suspenziju 250 mg/5 ml: jedna bočica s praškom sadržava 5 g amoksicilina u obliku trihidrata; 5 ml pripremljene suspenzije sadržava 250 mg amoksicilina u obliku trihidrata.

Pomoćne tvari: saharoza.

Priprema suspenzije: sadržaj bočice suspendira se u 59 ml vode.

Amoksicilin kapsule 375 mg: jedna kapsula sadržava 375 mg amoksicilina u obliku trihidrata. Amoksicilin kapsule 500 mg: jedna kapsula sadržava 500 mg amoksicilina u obliku trihidrata.

Pomoćne tvari: boje: kinolin žuta (E104), sunset žuta FCF (E110), eritrozin (E127), titan-dioksid (E171).

Farmakoterapijska skupina

Amoksicilin je polusintetički beta-laktamski antibakterijski lijek široka spektra djelovanja za sustavnu primjenu.

Način i mjesto izdavanja

Izdaje se na recept , samo u ljekarnama.

Pakovanje

• Prašak za pripremu 100 ml oralne sus-penzije (250 mg/5 ml)
• 12 kapsula od 375 mg
• 16 kapsula od 500 mg

Primjena

Terapijske indikacije

Amoksicilin se primjenjuje u liječenju infekcija uzrokovanih bakterijama osjetljivim na amoksicilin:

• infekcije dišnog sustava: upale bronha, upale ždrijela, upale sinusa, upale pluća uzrokovane pneumokokom, streptokokom i stafilokokom koji ne producira betalaktamazu;
• akutne upale srednjeg uha uzrokovane pneumokokom, streptokokom, stafilokokom koji ne producira betalaktamazu te one koje su uzrokovane Haemophilus influenzae;
• infekcije genitalnog sustava koje uzrokuju: E. coli, Proteus mirabilis, Streptococcus faecalis;
• infekcije kože i mekih tkiva ,uključujući infekcije opeklina, koje uzrokuje streptokok, stafilokok koji ne producira betalaktamazu, E. coli, Proteus mirabilis;
• Lymeova bolest;
• trbušni tifus (Salmonella typhi);
• gastritis i peptički ulkus uzrokovan infekcijom s Helicobacter pylori u kombinaciji s antiulkusnim lijekom (inhibitorom protonske pumpe) i drugim antibakterijskim lijekom (npr. metronidazol, klaritromicin).

Amoksicilin se primjenjuje u profilaksi bakterijskog endokarditisa.

Doziranje i način primjene

Doziranje amoksicilina ovisi o uzročniku, težini bolesti, dobi te bubrežnoj funkciji. Amoksicilin se u pravilu uzima svakih 8 sati, na prazan ili pun želudac.

Odrasli i djeca teža od 20 kg

Uobičajena peroralna doza je, ovisno o težini infekcije i uzročniku, 250-500 mg amoksicilina svakih 8 sati.

U slučaju potrebe za dozom od 250 mg daje se suspenzija (5 ml odnosno 1 žličica), u ostalim slučajevima primjenjuje se 1 kapsula od 375, odnosno 500 mg svakih 8 sati.

U liječenju gastritisa i peptičkog ulkusa uzrokovanih infekcijom s Helicobacter pylori amoksicilin se primjenuje u dozi od 1 g svakih 12 sati tijekom 7 dana u kombinaciji s antiulkusnim lijekom (inhibitorom protonske pumpe) i još jednim antibakterijskim lijekom (npr. metronidazol).

Srčanim bolesnicima koji idu kod zubara ili u bolnicu na kirurški zahvat, ponekad je potreban antibiotik u svrhu sprečavanja bakterijskog endokarditisa. Bolesnici koji podliježu invazivnim dentalnim postupcima bez opće anestezije trebaju uzeti 3 g amoksicilina peroralno prije zahvata. Ukoliko se smatra potrebnim, moguće je dati drugu dozu 6 sati poslije.

Bolesnici koji su primili opću anesteziju trebaju uzeti 3 g amoksicilina peroralno 4 sata prije anestezije te 3 g odmah nakon obavljenog zahvata. Kod bolničkih kirurških zahvata amoksicilin se obično primjenjuje parenteralno (iv. ili im.) prije zahvata te 500 mg peroralno ili parenteralno 6 sati poslije.

Doza amoksicilina za djecu mlađu od 10 g. iznosi polovicu doze za odrasle, dok doza amoksicilina za djecu mlađu od 5 g. iznosi četvrtinu doze za odrasle.

Djeca do 20 kg tjelesne mase

U djece do 20 kg tjelesne mase doza amoksicilina se određuje prema tjelesnoj masi, a primjenjuje se u obliku suspenzije. Uobičajene doze su, ovisno o težini infekcije i uzročniku, 20-40 mg/kg na dan podijeljeno u 3 doze (odnosno svakih 8 sati). Prema ovoj shemi doziranja daje se 1,25-5 ml suspenzije svakih 8 sati. Suspenziju valja promućkati prije primjene! Doziranje se provodi pomoću priložene žličice. Žličica je namijenjena za odmjeravanje pojedinačnih doza jednakih ili većih od 62,5 mg amoksicilina, odnosno 1,25 ml suspenzije.

Trajanje terapije

Duljina terapije ovisi o uzročniku i težini bolesti. Za većinu infekcija terapiju valja nastaviti 48-72 sata nakon prestanka simptoma bolesti ili nakon što se bakteriološki dokazalo odsustvo bakterija. Kod infekcija beta-hemolitičkim streptokokom terapija mora trajati najmanje 10 dana radi smanjenja rizika od reumatske groznice i glomerulonefritisa. Kod težih oštećenja bubrežne funkcije povećava se interval doziranja. U liječenju kroničnih infekcija potrebno je povremeno raditi testove osjetljivosti zbog mogućnosti pojave rezistentnih sojeva bakterija. Perzistentne i teške infekcije zahtijevaju dulju terapiju.

Predoziranje

Toksičnost penicilina pri predoziranju očituje se tek primjenom vrlo velikih doza, znatno većih od terapijskih i vrlo rijetko pri peroralnoj primjeni. Akutno predoziranje penicilinima može izazvati mučninu, povraćanje, dijareju i abdominalnu bol, u teškim slučajevima neuromuskularnu preosjetljivost koja se može očitovati npr. uzbuđenošcu, razdražljivošću te rijetko konvulzijama.

U slučaju predoziranja valja odmah prestati uzimati Amoksicilin i obratiti se liječniku!

Interakcije

Prije početka primjene AMOKSICILINA, izvijestite liječnika o svim lijekovima koje uzimate! Amoksicilin može smanjiti učinkovitost oralnih kontraceptiva. Tijekom terapije amoksicilinom preporučuje se primjena i drugih oblika kontracepcije.

Pri istovremenoj primjeni amoksicilina i alopurinola povećava se učestalost kožnih osipa, dok se s kortikosteroidima povećava mogućnost hematoloških i bubrežnih nuspojava.

Istovremeno primijenjeni penicilini mogu smanjiti klirens metotreksata i povećati mogućnost nuspojava ovog lijeka te se bolesnici na kombiniranoj terapiji moraju pažljivo pratiti.

Ukoliko je indicirana kombinirana terapija amoksicilinom i aminoglikozidima, preporučuje se da vremenski razmak između uzimanja ova dva lijeka bude najmanje jedan sat.

Amoksicilin se ne preporučuje primjenjivati istovremeno s tetraciklinima, kloramfenikolom i sulfonamidom jer bakteriostatsko djelovanje ovih lijekova može onemogućiti baktericidno djelovanje amoksicilina.

Izlučivanje amoksicilina putem bubrega može se usporiti djelovanjem probenecida.

Mjere opreza

Amoksicilin može izazvati reakciju preosjetljivosti do anafilaktičkog šoka.

Ukoliko postoje anamnestički podaci o preosjetljivosti na druge beta-laktamske antibiotike, uključujući cefalosporine i cefamicine te druge peniciline, potreban je poseban oprez zbog moguće parcijalne unakrsne preosjetljivosti na amoksicilin.

Tijekom liječenja amoksicilinom, naročito tijekom dugotrajne ili opetovane primjene, postoji mogućnost superinfekcije gljivicama i drugim patogenim bakterijama. U tom slučaju se primjena amoksicilina mora odmah prekinuti. Pri duljoj primjeni lijeka potrebno je provjeriti funkciju bubrega, jetre i hematološkog sustava.

Kontraindikacije

Amoksicilin se ne smije primijeniti u slučaju preosjetljivosti na penicilin te u bolesnika s infektivnom mononukleozom i limfatičkom leukemijom zbog učestale pojave osipa.

Posebna upozorenja

Lijek je potrebno pažljivo dozirati u starijih osoba i djece, ovisno o njihovoj tjelesnoj masi. Nije pogodan za primjenu u bolesnika s učestalim proljevima. U bolesnika s poremećajem bubrežne funkcije preporučuje se, zbog usporene eliminacije lijeka, smanjiti dozu ili povećati vremenski razmak izmedu dvije doze.

Trudnoća

Amoksicilin prolazi kroz posteljicu. U trudnoći je dozvoljena primjena samo kada, prema procjeni liječnika, moguća korist za trudnicu prevladava moguće rizike za fetus.

Dojenje

Amoksicilin se izlučuje u majčinu mlijeku te postoji mogućnost senzibilizacije, proljeva, kandidijaze i kožnog osipa u dojenčeta. Primjena amoksicilina je dozvoljena samo kada, prema procjeni liječnika, moguća korist za dojilju prevladava moguće rizike za dojenče.

Nuspojave

Amoksicilin može izazvati reakciju preosjetljivosti koja u najtežem slučaju može dovesti do anafilaktičkog šoka. Reakcija preosjetljivosti se pojavljuje u 0,7-10% bolesnika, a očituje najčešće kožnim reakcijama, rjeđe poremećajima disanja, vrućicom i angioneurotskim edemom.

U nekim slučajevima može se razviti serumska bolest. Anafilakticki šok je rijedak i malo vjerojatan kod peroralne primjene. Najčešće kožne reakcije preosjetljivosti su osip, naročito makulopapularni te urtikarija i svrbež. U slučaju reakcije preosjetljivosti valja prekinuti primjenu amoksicilina.

Amoksicilin može dovesti do supresije normalne crijevne flore i na taj način izazvati proljev i druge probavne smetnje (mučnina, povraćanje, abdominalna bol). Zbog navedenog može doći do rasta rezistentnih mikroorganizama te postoji mogućnost superinfekcije. Opisane su i izuzetno rijetke nuspojave amoksicilina: poremećaj jetrene ili bubrežne funkcije, intersticijski nefritis, pseudomembranozni kolitis, hematološke promjene (trombocitopenija, leukopenija, neutropenija).

U slučaju pojave nuspojava, potrebno je obratiti se liječniku ili ljekarniku!

• gastritis
• helicobacter pylori
• infekcije dišnog sustava
• peptički ulkus
• upala pluća
• upala sinusa
• upala ždrijela