Nekoliko slučajeva majmunskih boginja zabilježeno je u Velikoj Britaniji, od kojih je jedan uvezen iz Afrike, te u Portugalu, Španjolskoj, Italiji, Francuskoj i Njemačkoj, a postoji mogućnost njihova unosa i u Hrvatsku, izvijestili su iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ). Prema posljednjim informacijama prvi su slučajevi zabilježeni u Austriji i Sloveniji. Pitanje je vremena kada će zaraza doći u Hrvatsku.

Za sada su uglavnom oboljeli muškarci, a u većini slučajeva se smatra da su se zarazili pri spolnom odnosu s muškarcima, dodali su iz HZJZ-a.

Do sada nisu potvrđeni slučajevi unosa zaraze u Hrvatsku iz Afrike u kojoj se ova bolest najčešće javlja u ruralnim sredinama u središnjem i zapadnom dijelu kontinenta (DR Kongo, Nigerija).

Iz HZJZ-a su istaknuli da bolest nije jako zarazna, tj. u većini slučajeva potreban je vrlo blizak kontakt s bolesnikom.

Uzročnik je virus, sličan virusu velikih boginja, a prirodni su mu rezervoar najvjerojatnije neke vrste vjeverica i drugih glodavaca u divljini središnje i zapadne Afrike.

Iako se bolest zove majmunske boginje, izgleda da majmuni nisu rezervoar virusa, već se slučajno zaraze, kao i čovjek, u kontaktu s drugim životinjama i njihovim izlučevinama.

S čovjeka na čovjeka bolest se može prenijeti kapljičnim putem i kontaktom s kožnim promjenama oboljelih. 

Povremeno su se javljale majmunske boginje izvan Afrike, najčešće kod putnika koji su se zarazili u Africi i kod osoba koje su s njima došle u bliski kontakt. U SAD-u je 2003. godine zabilježena epidemija među djecom i mladima koji su se zarazili u kontaktu s prerijskim psima, zaraženih od glodavaca uvezenih iz Gane.

Majmunske boginje su manje zarazne od velikih boginja

Bolest se očituje povišenom temperaturom, glavoboljom, zimicom, isrpljenošću, umorom, bolovima u mišićima i leđima, oticanjem limfnih čvorova i osipom kao kod vodenih kozica.

Zapadnoafrički soj majmunskih boginja, identificiran u trenutnoj epidemiji, ima stopu smrtnosti od otprilike 1 %. 

Smatra se da cijepljenje protiv velikih boginja pruža solidnu zaštitu, ali se ne zna koliko dugo traje zaštita nakon cijepljenja.

Osim toga, cijepljenje protiv velikih boginja je krajem 70-ih ukinuto svuda u svijetu, nakon što su velike boginje proglašene iskorijenjenima.

Liječenje je simptomatsko i u većini slučajeva bolest prođe kroz 2 – 4 tjedna.

Iz HZJZ-a su napomenuli i da postoji velika razlika između velikih i majmunskih boginja jer su velike boginje antroponoza, tj. čovjek je bio jedini domaćin i rezervoar virusa. Zahvaljujući toj činjenici, bolest se mogla iskorijeniti. S druge strane, majmunske boginje su zoonoza, tj. prirodni domaćin i rezervoar virusa su divlje životinje i zbog toga je nemoguće iskorijeniti bolest, čak i da postoji efikasno cjepivo.

Kao najvažnije su istaknuli da je prijenos majmunskih boginja s čovjeka na čovjeka puno manje efikasan nego prijenos velikih boginja, tj. majmunske boginje su manje zarazne.

To je razlog zbog kojeg se pri epidemijama majmunskih boginja, koje se povremeno javljaju, ne pribjegava masovnom cijepljenju protiv velikih boginja.

Više o majmunskim boginjama pročitajte na stranici Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.

Tekst Dana

Za vas izdvajamo

Dvije namirnice koje su stekle veliku popularnost

Chia puding s grčkim jogurtom: Nutricionistica donosi recepte za zdravi kremasti obrok

• Zrinka Babić
• 5 min čitanja