HIV (virus stanične imunodeficijencije) je retrovirus koji uzrokuje stečeni sindrom imunodeficijencije – AIDS (eng. acquired Immunodeficiency syndrome). Francuski naziv za istu bolest je SIDA, dok se u nas naziva kopnica. Jedan od načina prijenosa je i spolnim putem te samim time spada u spolno prenosive bolesti.

HIV je klasificiran u lentiviruse – jednu od tri subfamilije retrovirusa. Naziv je dobio od kratice engleskog naziva “Human Immunodeficiency Virus“:

• H – Human (ljudski): uzrokuje bolest nakon ulaska u ljudski organizam.
• I – Immuno-deficiency (imunodeficijencija): virus uzrokuje deficijenciju imunog sustava, tj. slabost i nesposobnost obrambenog sustava organizma koji se bori protiv različitih bolesti.
• V – Virus: uzročnik bolesti je virus, mikroorganizam kojemu je glavna karakteristika da se ne može samostalno razmnožavati, tj. za razmnožavanje iskorištava materijal i energiju stanice koju napada.

Karakteristično za lentiviruse je da su to spori virusi, što znači da se dugo zadržavaju u domaćinu i dovode do spore progresije u smrt. Virus ima sferni oblik i sadrži dvostruki RNK genom. Kada uđe u stanicu domaćina, virus koristi enzim reverznu transkriptazu da svoj RNK genom izmijeni u DNK, koji se zatim inkorporira u genom domaćina.

HIV nakon ulaska u ljudski organizam napada specifičnu vrstu bijelih krvnih stanica, T-limfocite, u njima se množi, uništava ih i postupno dovodi do slabljenja imuniteta. Prema specifičnim molekulama koje se nalaze na površini tih stanica, one se još nazivaju i CD4 stanice.

Postoje dvije vrste (serotipa) HIV virusa – HIV1 i HIV2. HIV1 virus je virulentniji. Virusi slični HIV virusu su do sada pronađeni kod mnogih primata, što je dovelo do hipoteze da su isti prirodni rezervoar virusa.

Epidemiologija HIV-a

Prvi zabilježeni slučaj infekcije HIV-om u svijetu je otkriven u Los Angelesu 1981. godine. U literaturi se taj pacijent navodi kao „nulti pacijent“ – termin koji označava prvu zabilježenu osobu koja ima simptome bolesti.

Kako su te infekcije primijećene najprije u muškaraca homoseksualne spolne orijentacije, nazvane su GRID (Gay Related Immune Deficiency), međutim kako je rastao broj prijavljivanih infekcija, rastao je i broj zaraženih heteroseksualnih osoba. Godine 1982. službeno je u SAD-u objavljena epidemija AIDS-a i sve je ukazivalo na spolni put prijenosa.

Smatra se da trenutno u svijetu ima preko 34 milijuna osoba inficiranih HIV-om, i to preko 97% u manje razvijenim zemljama (subsaharska Afrika).

Prema podacima Registra za HIV Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, od prvog zabilježenog slučaja u Hrvatskoj 1985. godine pa do 2018., registrirano je 1640 osoba kojima je dijagnosticirana infekcija HIV-om, od čega 532 oboljelih od AIDS-a. U istom je razdoblju 213 osoba umrlo od AIDS-a. Omjer zaraženih muškaraca i žena je otprilike 8:1, a najveći broj zaraženih je u dobnoj skupini od 25 do 39 godina.

U posljednjih desetak godina u RH se godišnje prosječno registrira 60 osoba inficiranih HIV-om. Godišnja učestalost HIV-infekcije kreće se u vrijednostima 12-17/ 1 000 000 stanovnika, što nas svrstava u zemlje niske učestalosti.

Put prijenosa i rizične skupine

HIV se prenosi na više načina:

• Nezaštićenim spolnim odnosom – visoki rizik imaju osobe (heteroseksualne i homoseksualne) koje često mijenjaju spolne partnere i prakticiraju nezaštićeni spolni odnos (najrizičniji je analni zbog najosjetljivije sluznice, zatim vaginalni te, rijetko, oralni).
• Putem krvi i krvnih derivata  – višekratno primanje transfuzije krvi i drugih krvnih pripravaka (danas rijetko zbog uvođenja obveznog  testiranja krvnih pripravaka).
• Putem pribora intravenskih ovisnika – visoki rizik imaju osobe koje dijele drogu i pribor za ubrizgavanje s drugim osobama.
• Preko zaražene majke na dijete – tijekom trudnoće, poroda i dojenja.

Putevi kojima se HIV NE prenosi :

• Zrak.
• Uobičajeni kontakti –  rukovanje, grljenje, poljubac u obraz.
• Intimni kontakt bez spolnog odnosa – ljubljenje, milovanje.
• Kontakt s predmetima – u autobusu, vlaku, školi.
• Uporaba javnih zahoda, sauna, bazena, tuševa.
• Kašljanje, kihanje, kontakt kože sa suzama ili slinom.
• Liječenje u bolnicama, medicinskim i stomatološkim ambulantama ako su provedene standardne higijenske mjere.
• Pružanje prve pomoći ako se primjenjuju standardne higijenske mjere.
• Masaže, fizioterapija, bušenje ušiju, piercing ako se primjenjuju standardne higijenske mjere.
• Ogrebotine i ugrizi domaćih životinja (pas, mačka).
• Ubodi insekata.
• Skrb za zaražene HIV-om i oboljele od AIDS-a ako se primjenjuju standardne higijenske mjere.

Tijek HIV infekcije

HIV-infekcija je kronična infekcija virusom HIV-a koja započinje ulaskom virusa u krvotok i traje doživotno. Prodire u tijelo kroz sluznice ili izravnim unošenjem i napada specifičnu stanicu imunološkog sustava – T limfocit.

Kada unutar T-limfocita nastane veliki broj novih virusa, on prsne, oslobađa mnoštvo virusa u krvotok te propada. Virusi ulaze u nove T-limfocite i proces se ponavlja. Time HIV postupno uništava sve veći broj T-limfocita, što dovodi do slabljenja imuniteta i rezultira pojavom oportunističkih infekcija i određenih malignih bolesti.

Iako HIV primarno napada specifične stanice imunološkog sustava, T-limfocite, on može izravno oštetiti i neke druge stanice u tijelu (živčane stanice, stanice sluznice probavnog sustava…).

Progresija HIV- infekcije se dijeli u 3 stadija:

1. Akutna HIV-infekcija

Razvija se 3 – 6 tjedana nakon infekcije. Najčešće se očituje kao blaga virusna bolest (vrućica, glavobolja, grlobolja, bolovi u mišićima i zglobovima, osip, povećani limfni čvorovi) i prolazi nezapaženo. Uobičajeno traje od 1 do 3 tjedna.

Tijekom ove faze velika količina virusa kruži krvotokom i osoba je vrlo zarazna. HIV je u velikim količinama prisutan u spolnim izlučevinama. Virus se aktivno umnaža, napada i ubija stanice imunosnog sustava što se najbolje može vidjeti po opadanju broja CD4 limfocita.

2. Asimptomatska HIV-infekcija

Vrlo često osobe koje su HIV+ nemaju nikakve simptome oštećenja imunosnog sustava, što je poznato kao ”asimptomatska” infekcija ili infekcija bez simptoma. To nije indikator da je imunosni sustav neoštećen.

Razina virusa u krvi može pasti vrlo nisko, ali osoba je i dalje inficirana i antitijela se mogu otkriti u krvi.  Nedavna istraživanja pokazala su da HIV u ovoj fazi ne miruje, nego je veoma aktivan u limfnim čvorovima.

Veliki je broj CD4-stanica inficiran i umire te se proizvodi velika količina virusa. Ovi faktori mogu se potvrditi mjerenjem razine CD4-stanica i količine virusa u krvi. Traje 7 do 10 godina.

3. Simptomatska HIV-bolest (AIDS):

a) Rana – broj CD4 limfocita drastično pada sve dok ne dosegne 200 kada prelazi u drugu fazu. Očituje se općim simptomima kao što su:

• vrućica i znojenje,
• gubitak apetita i tjelesne težine (više od 4.5 kg u 2 mjeseca),
• jak umor (koji traje više tjedana bez vidljivih razloga),
• dugotrajni proljev,
• otečeni limfni čvorovi (pogotovo na vratu i pazuhu),
• gljivične infekcije usta,
• kratak dah i suhi kašalj,
• ružičaste ili ljubičaste mrlje na koži, obično tvrde i nalik na modrice.

b) Uznapredovala – broj CD4 limfocita je manji od 200, dolazi do razvoja i održavanja navedenih općih simptoma uz razvoj karakterističnih oportunističnih infekcija, bolesti, tumora, sindroma propadanja i demencije.

c) Kasna – broj CD4 limfocita je manji od 50/ml, javljaju se za ovaj stupanj karakteristične životno ugrožavajuće bolesti, što u neliječenih bolesnika može dovesti do smrtnog ishoda.

Važno je zapamtiti da se virus HIV-a može prenijeti sa zaražene osobe na nezaraženu u bilo kojoj fazi infekcije.

Sindrom stečene imunodeficijencije (AIDS)

AIDS je kratica od engleskog naziva “Acquired Immunodeficiency Syndrome“, koji u prijevodu znači sindrom stečenog nedostatka imunosti.

• A – Acquired  (stečeno): stanje koje netko stječe nakon infekcije (zaražavanja) HIV-om; nije stanje koje je nasljedno, odnosno koje se genetski prenosi.
• I – Immune: utječe na imunološki sustav, tj. na specijalizirane stanice koje se nalaze u krvi i koje se bore protiv različitih stranih tijela i mikroorganizama (bakterija, gljivica, virusa).
• D – Deficiency (manjak): nastaje slabost imunološkog sustava i obrambene snage više nemaju sposobnost učinkovite borbe protiv različitih stranih tijela i mikroorganizama.
• S – Syndrome: označava skup stanja i znakova bolesti koji su karakteristični za određenu bolest; netko tko ima AIDS može bolovati od širokog spektra različitih bolesti i oportunističkih infekcija.

Francuska kratica za ovu bolest je SIDA (syndrome d ’imunodéficiencience acquise), a u prijevodu znači isto.

Predstavlja krajnji i najteži stadij infekcije HIV-om uzrokovan teškim oštećenjem imunog sustava. AIDS je zapravo naziv za skupinu bolesti koje se pojavljuju kao posljedica slabljenja imuniteta čovjeka koji je inficiran HIV-om.

Brojni mikroorganizmi s kojima se čovjek svakodnevno suočava i uspješno ih svladava, u bolesnika s AIDS-om dovode do nastanka širokog spektra upalnih bolesti te bolesnik na koncu umire od infekcije uzrokovane mikroorganizmom (bakterije, virusi, gljivice, rikecije..) koja za zdrave ljude ne predstavlja znatnu opasnost.

HIV također izravno oštećuje stanice živčanog sustava čime uzrokuje teške neurološke bolesti (HIV encefalopatija). Osoba koja je inficirana HIV-om, ne mora imati i AIDS.

Nastavite čitati: Dijagnoza, prevencija i liječenje HIV infekcije i AIDS-a

Tekst se nastavlja na idućoj stranici 1 2

• aids
• hiv
• SIDA
• spolno prenosive bolesti

Učitaj više izvora