Fizikalna terapija u kući bolesnika poseban je oblik cjelovitog rehabilitacijskog modela. Podrazumijeva primjenu fizikalnih i rehabilitacijskih postupaka koji se provode u kući bolesnika jer takvi bolesnici nisu u mogućnosti koristiti ambulantno liječenje.

Najčešće se provodi kod:

• ortopedskih bolesti,
• neuroloških bolesti,
• bolesti respiratornog sustava,
• bolesti srca i krvnih žila,
• traumatoloških stanja,
• sportskih ozljeda.

Fizioterapija u kući najčešće uključuje sljedeće:

• pregled fizioterapeuta i fizioterapijska procjena statusa bolesnika,
• mobilizacija zglobova i neuromuskularna reedukacija,
• terapijske vježbe (individualne vježbe istezanja, snage, jakosti i izdržljivosti),
• tehnike specifične neurofizioterapije (npr. po Bobath konceptu),
• prevencija komplikacija dugotrajnog ležanja,
• trening kordinacije i ravnoteže,
• vertikalizacija pacijenta i trening hoda,
• primjena ortopedskih pomagala i proteza,
• fizioterapija za smanjivanje edema (masaža, limfna drenaža, pravilni
  posturalni položaji),
• primjena fizioterapijskih aparata (tzv. elektroterapija),
• respiratorni i kardiovaskularni treninzi,
• hidroterapija (terapija vodom),
• krioterapija (terapija ledom i hladnim oblozima),
• termoterapija (terapija toplinom putem IC lampi ili toplih obloga),
• transferi (premještaji) pacijenata te obuka pacijenata i obitelji oko načina premještanja i prilagodbe pacijenata i njegove okoline,
• trening aktivnosti svakodnevnog života,
• prilagodba životnog prostora pacijentu,
• edukacija pacijenta i članova kućanstva.

• fizikalna terapija
• fizikalna terapija u kući
• fizioterapija
• fizioterapija u kući