Mikoplazme – simptomi, komplikacije i liječenje
- Budite prvi i komentirajte!
- 2 min čitanja
Mikoplazma je grupa bakterija koja uključuje više od 70 različitih vrsta. Najpoznatije su Mycoplasma hominis, Mycoplasma genitalium, Mycoplasma pneumoniae i Ureaplasma urealyticum. Prisutni su u preko 80% asimptomatskih žena u vratu maternice i rodnici. Uvjetno su patogeni organizmi i sastavni su dio fiziološke flore donjeg genitalnog trakta u žena. U određenim uvjetima uzrokuju infekciju, koja se može prenijeti spolnim putem.
Mikoplazme su mikroorganizmi koji su na prijelazu između bakterija i virusa, te se još nazivaju molikuti. Pripadaju porodici Mycoplasmataceae. Nemaju stanični zid kao druge tipične bakterije, pa spadaju u gram neodređene mikroorganizme. Odlikuju se velikom antigenskom različitošću uz mnoštvo serotipova, te je uspostavljanje trajnog imuniteta gotovo nemoguće. Upravo zbog toga su ponavljajuće infekcije mikoplazmama vrlo česte.
Mycoplasma Hominis
Mycoplasma hominis često se nalazi u vagini i može uzrokovati infekcije ženskog i muškog genitalnog trakta, infekcije novorođenčadi i ekstragenitalne infekcije u imunodeficijentnih osoba. Smatra se da je Mycoplasmom hominis inficirano i do 50% seksualno aktivnih osoba. U malim količinama se nalazi u urinarnom traktu gotovo svih osoba, no u većim uzrokuje infekciju koja se prenosi spolnim putem.
Mycoplasma Genitalium
Mycoplasma genitalium je, uz Chlamidiu trachomatis, glavni uzročnik nespecifičnog uretritisa (uretritisu koji nije uzrokovan bakterijom Neisseria gonorrhoeae) u muškaraca. Kod žena se najčešće nalazi u sklopu bakterijske vaginoze. Ova bakterije tek je odnedavno detaljnije istražena, s obzirom da je češće povezana s drugim dijagnozama nego što samostalno dovodi do infekcije.
Put prijenosa mikoplazmi
Smatra se da je u manje od 10% djevojčica i dječaka, koji nisu stupili u spolne odnose, izolirana mikoplazma. Najvažniji put prijenosa je spolni put – prilikom nezaštićenog spolnog odnosa, no osoba se može inficirati i putem ručnika, posteljine, u kozmetičkim salonima i solariju. Ne treba zanemariti ni infekciju novorođenčeta prolaskom kroz porođajni kanal zaražene majke. Takva neonatalna infekcija je uglavnom prolazna.
U rizične skupine spadaju adolescenti, kod kojih je infekcija mikoplazmama najučestalija, te osobe sa smanjenim imunitetom – oboljeli od dijabetesa, stanje nakon transplantacije organa, kemoterapije, inficirani HIV-om i ostali.
Simptomi mikoplazmatske infekcije
Najčešće su infekcije mikoplazmama asimptomatske. Međutim, s vremenom može doći do pojave simptoma koji mogu biti nalik simptomima ostalih spolno prenosivih bolesti, (uključujući i klamidiju i gonoreju), te se s njima mogu lako zamijeniti.
Simptomi mikoplazme kod žena:
- vaginalni svrbež
- peckanje prilikom mokrenja (disurija)
- bol za vrijeme spolnog odnosa (dispareunija)
Mikoplazma infekcija se također povezuje sa bakterijskom vaginozom.
Simptomi mikoplazme kod muškaraca:
- sekreti iz uretre (penisa)
- peckanje pri mokrenju (disurija)
- bol i otoci zglobova (artritis)
Mikoplazma je najčešći uzrok neklamidijskog negonokoknog uretritisa kod muškaraca.
Komplikacije mikoplazmoze
Od komplikacija treba spomenuti upalnu bolest zdjelice (PID – Pelvic Inflammatory Disease) koja nastaje širenjem infekcije na gornji dio genitalnog trakta u žena – maternicu, jajovode i jajnike. Očituje se bolovima i napetošću u donjem dijelu trbuha i leđima te pojačanim vaginalnim sekretom. Mogu se javiti i mučnina, povraćanje te povišena temperatura. Česta posljedica upalne bolesti zdjelice su neplodnost, izvanmaterična trudnoća i ponavljajući spontani pobačaji.
Dijagnoza mikoplazmoze
U dijagnostici mikoplazmatskih infekcija najčešće se koriste slijedeće tri metode:
- kultura stanica
- PCR
- bojenje DNK
Preporuča se kombinacija ovih metoda kako bi se utvrdilo da li je uzorak čist ili sadrži mikoplazmu, s obzirom da se određene vrste mikoplazme ne mogu uzgajati u epruveti (npr. Mycoplasma genitalium), a mogu biti detektirane uz pomoć bojenja DNK i PCR metode.
Liječenje mikoplazmatske infekcije
Lijekovi izbora za mikoplazmatsku infekciju su tetraciklini i makrolidi. Preporuča se liječiti oba partnera istovremeno. Za vrijeme terapije se preporuča apstinencija da ne bi došlo do reinfekcije.
Za spolno aktivnu osobu ne postoji apsolutno siguran način kako da izbjegne ovu vrstu spolno prenosive bolesti. Sve što narušava pH vagine i bakterijsku ravnotežu vagine može dovesti do infekcije.
Tekst Dana
Za vas izdvajamo
12 vježbi s vlastitom težinom za izgradnju mišića
- Tomislav Stanić
- 4 min čitanja