Ovladavanje tečnim čitanjem zahtijeva brojne sate vježbanja, što je zadatak koji neka djeca prihvaćaju s entuzijazmom, dok druga, osobito ona koja se bore sa stanjima poput ADHD-a ili disleksije, smatraju zastrašujućim.

Roditelji i nastavnici često se bore s time kako potaknuti tu djecu da se uključe u vježbe. U tome mogu pomoći određene videoigre.

Videoigre ovoj djeci služe kao pogodno okruženje za poboljšanje njihovih sposobnosti čitanja zbog svoje inherentne privlačnosti i sigurnosti.

Strah od javnog čitanja

Javno čitanje naglas u razredu može biti zastrašujuće za mlade učenike. Unatoč naporima edukatora, djeca se često suočavaju s osudom ili ismijavanjem svojih vršnjaka kad se spotiču o riječi. Mnogi odrasli se sjećaju tjeskobe iščekivanja svojeg reda za čitanje naglas u razredu, potajno uvježbavajući svoje odlomke kako bi izbjegli neugodnosti.

Andrew Fishman, licencirani klinički socijalni radnik u Chicagu u Illinoisu, za Psychology Today je izjavio da, prema njegovom iskustvu rada s takvim učenicima u terapeutskoj srednjoj školi, mnogi pribjegavaju ometajućem ponašanju na satu engleskog jezika kako bi se zaštitili od poniženja.

Budući da se ne mogu mjeriti s vještinom čitanja svojih vršnjaka, smatraju da je emocionalno sigurnije glumiti nezainteresiranost za čitanje, zauzimajući prkosne stavove i ponašanje kako bi prikrili svoju nesigurnost.

Srećom, surađivao je i s izvrsnim učiteljima koji su uvidjeli temeljne probleme i reagirali na odgovarajući način. Pružanje individualizirane pažnje i zadataka prilagođenih interesima učenika, kao što su zadaci povezani s videoigrama, pokazalo se ključnim u poticanju poticajnog okruženja za učenje u kojem su se učenici osjećali ugodno radeći pogreške dok usavršavaju svoje vještine čitanja i pisanja.

Rezultati znanstvenih istraživanja

Istraživanja pokazuju da mnogi adolescenti dobrovoljno provode dosta vremena uronjeni u čitanje o videoigrama. Štoviše, znatan postotak mladih redovito piše o igrama na internetu. Stoga, korištenje videoigara kao motivacijskog alata može učinkovito potaknuti djecu da se uključe u aktivnosti čitanja i pisanja izvan granica tradicionalnog školovanja.

Većina videoigara zahtijeva čitanje s razumijevanjem. Primjerice, igre poput Pokémona uvelike se oslanjaju na tekstualnu komunikaciju, tjerajući igrače da se uključe u pisani dijalog kako bi napredovali. Slično tome, franšize kao što su Animal Crossing i Super Mario Bros. također se oslanjaju na tekst za prenošenje informacija i narativnih elemenata.

Neki igrači po navici preskaču tekst na ekranu, preferirajući brzo napredovanje od igranja. U takvim slučajevima roditeljsko vodstvo može biti korisno, s roditeljima koji preuzimaju uloge drugih likova tijekom igranja, potičući tako dijete da se uključi u tekst.

Iako neka istraživanja pokazuju da bi čitanje s ekrana moglo biti manje učinkovito od čitanja fizičkih knjiga, osobito za mlađu djecu koja još uvijek razvijaju strpljenje i fokus, umjereno korištenje obrazovnih programa i interaktivno vrijeme pred ekranom mogu biti korisni. Međutim, aktivno sudjelovanje roditelja u aktivnostima čitanja i dalje je ključno za rani razvoj pismenosti.

Dok djeca shvaćaju temeljne vještine čitanja, uključivanje videoigara u njihovu rutinu učenja može ponuditi zabavnu i privlačnu platformu za vježbanje razumijevanja pročitanog i proširenje vokabulara.

Pročitajte i ove članke:

• Čitanje naglas: Prastara praksa čije su prednosti višestruke! Evo zašto je bolje od čitanja u sebi
• Kako motivirati dijete na čitanje? Evo zašto bi čitanje trebalo biti dio rutine za male i velike i kako stvoriti interes
• Ovisnost o videoigrama kod djece i odraslih: Psihologinja otkriva kako je prepoznati.

Tekst Dana

Za vas izdvajamo

Pogađaju milijune diljem svijeta

Kako smanjiti bolove u leđima? Evo 14 načina

• Tomislav Stanić
• 3 min čitanja

• videoigre i čitanje