Muzikoterapija ili glazbena terapija je liječenje glazbom, odnosno terapeutsko korištenje glazbe i njezinih elemenata (zvuk, ritam, melodija, harmonija itd.) u svrhu postizanja fizičkih, emocionalnih, mentalnih, društvenih i kognitivnih potreba.

Muzikoterapiju provodi kvalificirani glazbeni terapeut individualno ili grupno kako bi osigurao i unaprijedio komunikaciju, učenje, izričaj, organizaciju i druge bitne terapeutske ciljeve. Drugim riječima, muzikoterapija predstavlja neposrednu upotrebu glazbe s ciljem rehabilitacije i potpore psihoterapiji.

Moć glazbe – muzikoterapija kroz povijest

Oduvijek je smatralo kako je glazba hrana za dušu i tijelo. U najranijoj povijesti je glazba gotovo u pravilu bila i ostala pokušaj da se u sklopu određenih rituala otjeraju bolesti i smrt, a imala je glavnu ulogu u obredima ozdravljenja.

Koliko je glazba bila moćna još prije mnogo tisuća godina, pokazuju i neki dijelovi svetih knjiga: „I kad god bi Božji duh napao Saula, David bi uzeo harfu i svirao; tada bi Saulu bilo bolje i zao bi duh odlazio od njega“ (Biblija).

Stari grčki filozofi su smatrali da glazba ima natprirodne moći, da potiče sklad neba i zemlje, te da predstavlja neopisiv način uživanja. Čak su i drevni Hebreji primjenjivali glazbu u mnogim slučajevima tjelesnih i duševnih oboljenja, a današnja istraživanja pokazuju da ona pomaže u harmonizaciji čitavog tijela, te da ima terapijsku ulogu.

Pretpostavke muzikoterapije

Postoje tri glavne pretpostavke na kojima se temelje načela muzikoterapije:

1. Svi ljudi posjeduju urođenu muzikalnost.
2. Muzikalnost je čvrsto ukorijenjena u našem mozgu.
3. Na muzikalnost ne utječu ozbiljna neurološka oštećenja i traume mozga.

Na temelju ovih pretpostavki su  nastali osnovni koncepti i načela muzikoterapije.

Prvi muzikoterapijski postupci

Dugo godina se postavljalo pitanje može li glazba uspostaviti integritet osoba koje pate od duševnih i tjelesnih poremećaja. Provedeni su razni muzikoterapijski postupci, prvenstveno u Americi poslije Drugog svjetskog rata kada su vlasti angažirale profesionalne glazbenike i glazbene amatere da izvode glazbu po bolnicama diljem zemlje kako bi se pomoglo psihički oboljelim ratnim veteranima.

S obzirom na to da je glazbenicima bila potrebna dodatna edukacija za takav rad, organizirali su se brojni seminari, a 1950. osnovano je i Nacionalno udruženje za glazbenu terapiju. Danas u svijetu ima mnogo udruženja i ustanova za muzikoterapiju.

Glazbeni terapeuti i muzikoterapija – edukacija

Glazbeni terapeuti su osobe koje se bave muzikoterapijom, a to su uglavnom zdravstveni stručnjaci (liječnici različitih specijalizacija, medicinske sestre, fizioterapeuti, rehabilitatori, logopedi, psiholozi itd.).

Poželjno je da glazbeni terapeuti znaju svirati neki instrument zato što se smatra da je najefikasniji utjecaj glazbe u procesu izlječenja upravo onda kad se glazba izvodi uživo. Glazbeni terapeuti obavezno moraju proći period edukacije iz muzikoterapije kako bi mogli provoditi terapijske postupke.

Osnovni koncepti muzikoterapije

Najvažniji koncepti liječenja glazbom na kojima se temelji čitav proces muzikoterapije su:

• kvalitetan odnos terapeuta i klijenta,
• sigurno okruženje (psihička i fizička sigurnost klijenta),
• poštivanje tempa terapije,
• korištenje tišine (pruža vrijeme za fokusiranje misli i koordinaciju psihičkih odgovora, te omogućava terapeutu vrijeme za promatranje klijenta),
• fleksibilnost (adaptacija na promjene),
• jasne namjere i ciljevi terapije,
• konstantnost provođenja terapija,
• postavljanje granica između klijenta i terapeuta.

Ciljevi muzikoterapije

Glavni ciljevi muzikoterapije, osim liječenja, ublažavanja i prevencije duševnih i tjelesnih poremećaja, su:

• upravljanje stresom,
• ublažavanje bolova,
• izražavanje osjećaja,
• poboljšanje pamćenja,
• poboljšanje komunikacije,
• promicanje fizičke rehabilitacije,
• povećanje zadovoljstva životom,
• opuštanje i smirivanje.

Muzikoterapija je usmjerena na razvijanje potencijala i ponovno vraćanje sposobnosti pojedincima da bi mogli ostvariti bolju osobnu i socijalnu integraciju i tako kvalitetnije živjeti.

Liječenje glazbom poboljšava kvalitetu života u smislu prevencije kako bi osobe koje u njoj sudjeluju saznale više o sebi samima i tako ostvarile bolje zdravlje i kvalitetniji život.

Vrste muzikoterapije

Postoji mnogo različitih vrsta primjene muzikoterapije. Međutim, najčešće i najefikasnije su:

• terapija slobodnom improvizacijom – improvizacija bez glazbenih pravila gdje pacijent i terapeut zajedno dijele glazbeno iskustvo stvarajući glazbu korištenjem instrumenata,
• kreativna muzikoterapija – terapeut stvara točno određen glazbeni okvir i sadržaj (uspostavlja jasan ritam ili pjeva o trenutnoj situaciji), te slijedi klijenta i olakšava mu izvođenje glazbenog odgovora,
• Orff muzikoterapija – glazbeno-pedagoški pristup kroz govor, pokret, ples, ritam, pjevanje i sviranje u kojem je ritam najvažniji dio terapijskog procesa.

Metode muzikoterapije

Postoje dvije vrste metoda koje se koriste u muzikoterapiji, a to su receptivne i aktivne metode.

Kod receptivnih metoda, pacijent sluša odabrani glazbeni primjer koji mu pomaže da postigne željeni terapijski efekt. Na ovaj način, pacijenti dolaze u kontakt s glazbom putem slušanja.

Kod aktivnih metoda, pacijent aktivno sudjeluje u glazbenim aktivnostima pjevanjem ili sviranjem. Ova metoda omogućuje terapeutu i pacijentu korištenje glasa ili instrumenta, te postizanje direktnog kontakta sa stvaranjem glazbe.

Ova podjela metoda nije strogo određena, nego se koristi iz didaktičkih razloga. Pacijent je aktivan u obje metode muzikoterapije, ali je razlika u načinu korištenja glazbom. Metode su osmišljene kako bi utjecale na pozitivne promjene u ponašanju, stjecanju vještina, razmišljanju i izražavanju emocija.

Primjena muzikoterapije

U svijetu se muzikoterapija primjenjuje u liječenju svih kategorija psihijatrijskih i defektoloških poremećaja (u tretmanu mentalnih retardacija i razvojnih poremećaja, kod autizma, kod osoba s poremećajem govora, sluha, vida i drugih vrsta hendikepa). Primjenjuje se kod djece i odraslih, individualno i u grupi, u bolničkim i izvanbolničkim uvjetima.

Iako je najčešća muzikoterapija u psihijatriji, liječenje glazbom se s uspjehom primjenjuje i u drugim granama medicine:

• neurologiji,
• ginekologiji,
• onkologiji,
• pedijatriji,
• kardiologiji,
• endokrinologiji,
• fizikalnoj medicini,
• rehabilitaciji.

Muzikoterapija u psihijatriji

Muzikoterapija s duševnim bolesnicima je psihoterapijska metoda koja koristi glazbene interakcije kao sredstvo komunikacije i izražavanja. Cilj terapije je pomoći mentalno oboljelima, uključujući ozbiljne duševne bolesti (npr. shizofrenija ili slične bolesti) kako bi se uspostavio odnos i istražiti probleme koje pacijenti nisu u mogućnosti prepoznati koristeći samo riječi.

Seanse muzikoterapije uključuju upotrebu aktivnog stvaranja glazbe, slušanje glazbe i raspravu. Muzikoterapija uključuje i individualnu i grupnu terapiju. Glazbeni odabir i određene aktivnosti aktivnog stvaranja glazbe prilagođavaju se klijentu u skladu s njegovim preferencijama i individualnim potrebama (tj. odabir pjesama i glazbe može varirati).

Muzikoterapija značajno utječe na opće stanje pojedinca, njegovo mentalno stanje i socijalno funkcioniranje. Specifični ishodi muzikoterapije mogu biti:

• relaksacija,
• smanjene napetosti mišića,
• redukcija anksioznosti,
• poboljšanje slike o sebi (veće samopoštovanje),
• poboljšanje verbalizacije i međuljudskih odnosa,
• poboljšanje grupne kohezivnosti,
• povećanje motivacije,
• uspješno i sigurno oslobađanje emocija.

Muzikoterapija za djecu

Muzikoterapija je u početku bila namijenjena samo odraslima, ali se kasnije počela koristiti i u radu s djecom. To se odnosilo prije svega na djecu s posebnim potrebama, iako je moguće muzikoterapiju provoditi i s djecom koja nemaju neke izraženije poteškoće.

Glazbeni terapeuti odabiru određenu, već postojeću, poznatu i priznatu muzikoterapijsku metodu koja se temelji na glazbenoj improvizaciji. Preko glazbe se pokušava ostvariti određena komunikacija s ciljem uočavanja djetetovih poteškoća kako bi mu se pomoglo u jačanju njegovog fizičkog, mentalnog, društvenog i emocionalnog zdravlja.

Osim tjelesnih oštećenja, pojavljuju se i određene poteškoće u učenju, problemi s izražavanjem emocija, poteškoće u komunikaciji, manje ili više izražena mentalna oštećenja, a uz pomoć muzikoterapije nastoji se umanjiti takve poteškoće i to na način koji najbolje odgovara pojedinom djetetu.

U okviru muzikoterapije, dijete može reproducirati, stvarati, improvizirati ili slušati glazbu. Individualna muzikoterapija organizira se kad dijete ne može funkcionirati u skupini, kad ga previše ometa rad skupine ili pokazuje izraženu agresivnost. Skupna muzikoterapija se primjenjuje kad se u aktivnosti istovremeno nastoji uključiti veći broj djece.

Smatra se da je individualni pristup puno bolji zato što se radi fleksibilno, bez unaprijed strogo određenih faza terapije gdje se može više pažnje posvetiti potrebama djeteta. Ako je u pitanju skupna muzikoterapija, glazbeni terapeut najčešće svira glasovir ili gitaru, a djeca sviraju na instrumentima koje mogu držati u rukama (štapići, zvečke itd.).

Muzikoterapija se posebno korisnom pokazala kod djece i odraslih s autizmom jer potiče razumijevanje i izražavanje emocija, te terapijske procese u komunikaciji. Pokazalo se da brojni autisti razumiju jednostavne i složene emocije u glazbi zato što se nemogućnost prepoznavanja emocija u socijalnom okruženju ne preslikava na domenu glazbe.

Različita primjena glazbe u muzikoterapiji

Glazba postoji u širokom rasponu stilova i složenosti. Štoviše, može se uživati ​​putem pasivnog slušanja ili izravnog uključivanja u stvaranje glazbe. U glazbi mogu uživati osobe s malo ili bez glazbenog obrazovanja, kao i pojedinci s bogatom glazbenom podlogom.

U glazbi se može uživati ​​kao zasebnom umjetničkom entitetu ili u kombinaciji s tekstovima, s plesom ili kao dio vizualnog podražaja (npr. pozadinska glazba u filmovima). Ove karakteristike čine glazbu fleksibilnim terapijskim medijem kroz koji se može javiti osobni rast i promjene u ponašanju.

Slušanje i odgovaranje, odnosno reagiranje na glazbu u ljudima pobuđuje misli i emocije. Ponekad ljudi opisuju da glazba zvuči kao određeni osjećaj. Primjerice, glazbu može zvučati tužno ili radosno. Određena glazba može aktivirati određene misli. Primjerice, pjesma nas može podsjetiti na ranije događaje u našem životu.

Upravo zato što je glazba emocionalni jezik koji izaziva misli i osjećaje, ona može biti moćan alat za povećanje emocionalnog izražavanja i samosvijesti.

Muzikoterapija u Hrvatskoj

U Zagrebu postoji Hrvatska udruga muzikoterapeuta koja promiče muzikoterapiju u mnogim hrvatskim gradovima. Iako najveći naglasak ima muzikoterapija u Zagrebu, ova terapija je prisutna i u drugim gradovima (npr. muzikoterapija Osijek).

Naravno, za primjenu muzikoterapije potrebna je edukacija. Hrvatska udruga muzikoterapeuta okuplja profesionalne muzikoterapeute iz cijelog svijeta koji provode edukacije za muzikoterapiju.

• edukacija
• glazbeni terapeut
• muzikoterapija
• psihologija