Nedavna studija objavljena u časopisu JAMA Neurology otkrila je vezu između usamljenosti i razvoja Parkinsonove bolesti, prenosi Medical News Today. Istraživanje, koje je trajalo više od 15 godina i uključilo je više od 491.000 sudionika, identificiralo je ovu vezu bez obzira na čimbenike poput depresije, genetike i drugih utvrđenih elemenata rizika.

Oni koji su izjavili da se osjećaju usamljeno bili su nešto mlađi, uglavnom žene, s manje resursa, nižim obrazovnim postignućima, većim zdravstvenim rizicima poput pušenja i neaktivnosti te lošijim ukupnim fizičkim i mentalnim zdravljem.

U razdoblju od 15 godina, 2.822 osobe u studiji imale su dijagnozu Parkinsonove bolesti, što je pružilo dokaze o povezanosti usamljenosti i njezinog razvoja.

Usamljenost pogoršava neurodegenerativna stanja

Studija naglašava sve veći broj dokaza koji naglašavaju usamljenost kao značajan utjecaj na zdravlje, uključujući neurodegenerativna stanja poput Alzheimerove bolesti i razne oblike demencije. Dr. Andrew Feigin s NYU Langone Health primijetio je da usamljenost često proizlazi iz fizičkih i psihičkih ograničenja koja nameće Parkinsonova bolest, što potencijalno dovodi do povlačenja, nedostatka motivacije, smanjene aktivnosti, pa čak i manje tjelovježbe, a sve to može negativno utjecati na bolest.

Iako studija utvrđuje vezu između usamljenosti i povećanog rizika od Parkinsonove bolesti, ne utvrđuje uzročnost. Mogu postojati dodatni nepoznati čimbenici povezani s usamljenošću koji doprinose ovom povećanom riziku, kao što su priznali autori studije.

Snage studije leže u opsežnom broju sudionika i njenom longitudinalnom dizajnu, koji je pratio pojedince tijekom 15 godina. Otkrilo je da su oni koji su bili usamljeniji na početku studije imali veću vjerojatnost da će razviti Parkinsonovu bolest. Međutim, važno je napomenuti da ova povezanost ne znači da će smanjenje usamljenosti nužno smanjiti rizik od razvoja Parkinsonove bolesti u budućnosti.

Sama Parkinsonova bolest može pogoršati osjećaj usamljenosti zbog čimbenika kao što su problemi s pokretljivošću, zabrinutost za sigurnost i potencijalni nedostatak motivacije za društveni angažman. Dr. Melita Petrossian istaknula je kako su osobe s Parkinsonovom bolešću sklonije apatiji koja se može manifestirati kao smanjena sklonost druženju.

Nikad nije kasno za druženje!

Za borbu protiv usamljenosti stručnjaci predlažu izgradnju mreže bliskih veza, prijatelja i poznanika. Društveni odnosi igraju ključnu ulogu u cjelokupnom zdravlju i dobrobiti, a moderna medicinska praksa prepoznaje te čimbenike kao sastavni dio razumijevanja i planiranja skrbi.

Također preporučuju pridruživanje klubovima ili društvenim grupama, pohađanje lokalnih događanja, volontiranje, upisivanje na radionice ili tečajeve za obrazovanje odraslih i ponovno povezivanje sa starim prijateljima putem platformi poput društvenih medija.

Pročitajte i ove članke:

• Parkinsonova bolest: Drhtanje, usporeno kretanje i ukočenost mišića samo su neki od simptoma! Otkrijte što je uzrokuje i koje su posljedice
• Kako si pomoći kod usamljenosti? Sve je češći problem današnjice, posebno kod mladih! Psihologinja savjetuje što učiniti
• Usamljenost kod djece, adolescenata i odraslih – zašto je opasna i kako je pobijediti?

Tekst Dana

Za vas izdvajamo

Češća je kod žena

Stresna (Takotsubo) kardiomiopatija: Brka se sa srčanim udarom! Liječnik otkriva uzroke i kako se dijagnosticira

• Hrvoje Pinoza
• 4 min čitanja

• istraživanje
• parkinsonova bolest
• usamljenost