Fizikalna terapija u kući

Fizikalna terapija u kući

Fizikalna terapija u kući bolesnika poseban je oblik cjelovitog rehabilitacijskog modela. Podrazumijeva primjenu fizikalnih i rehabilitacijskih postupaka koji se provode u kući bolesnika jer takvi bolesnici nisu u mogućnosti koristiti ambulantno liječenje.

Najčešće se provodi kod:

  • ortopedskih bolesti,
  • neuroloških bolesti,
  • bolesti respiratornog sustava,
  • bolesti srca i krvnih žila,
  • traumatoloških stanja,
  • sportskih ozljeda.
Fizioterapija kod kuće
Foto: Pixabay

Fizioterapija u kući najčešće uključuje sljedeće:

  • pregled fizioterapeuta i fizioterapijska procjena statusa bolesnika,
  • mobilizacija zglobova i neuromuskularna reedukacija,
  • terapijske vježbe (individualne vježbe istezanja, snage, jakosti i izdržljivosti),
  • tehnike specifične neurofizioterapije (npr. po Bobath konceptu),
  • prevencija komplikacija dugotrajnog ležanja,
  • trening kordinacije i ravnoteže,
  • vertikalizacija pacijenta i trening hoda,
  • primjena ortopedskih pomagala i proteza,
  • fizioterapija za smanjivanje edema (masaža, limfna drenaža, pravilni
    posturalni položaji),
  • primjena fizioterapijskih aparata (tzv. elektroterapija),
  • respiratorni i kardiovaskularni treninzi,
  • hidroterapija (terapija vodom),
  • krioterapija (terapija ledom i hladnim oblozima),
  • termoterapija (terapija toplinom putem IC lampi ili toplih obloga),
  • transferi (premještaji) pacijenata te obuka pacijenata i obitelji oko načina premještanja i prilagodbe pacijenata i njegove okoline,
  • trening aktivnosti svakodnevnog života,
  • prilagodba životnog prostora pacijentu,
  • edukacija pacijenta i članova kućanstva.
Članak objavljen:

Ocijenite članak

5 / 5   1

Napomena: Ovaj sadržaj je informativnog karaktera te nije prilagođen vašim osobnim potrebama. Sadržaj nije zamjena za stručni medicinski savjet.

Podijelite članak

Kopirajte adresu