Selektivni mutizam je poremećaj kojega karakterizira nemogućnost govora u nepoznatim, neugodnim i širim socijalnim situacijama. Najčešće se javlja kod djece, a može se pojaviti u bilo kojoj dječjoj dobi neovisno o razvoju govora.

Kod većine djece, sposobnost govora je očuvana zato što selektivni mutizam najčešće nije povezan s bilo kakvim komunikacijskim poteškoćama već anksioznim poremećajima.

Liječenje uključuje komunikacijske vježbe uz stručni tim logopeda i psihologa, a suradnja roditelja i rad kod kuće je nužan kako bi se mogao učiniti bilo kakav napredak. U nastavku saznajte zašto se javlja selektivni mutizam te kako pomoći djeci koja se bore s ovom vrstom poremećaja.

Selektivni mutizam – vrste

Selektivni mutizam se dijeli na nekoliko podtipova ovisno o simptomima i uzrocima. Ponekad je vrstu mutizma vrlo jednostavno uočiti, no ponekad je potrebna stručna pomoć logopeda i psihologa.

Vrste selektivnog mutizma su:

1. simbiotički mutizam – dijete je u simbiotskom odnosu s nekom bliskom osobom, ali sa svima drugima pokazuje znakove manipuliranja,
2. mutizam kao govorna fobija – neka djeca se previše boje svojega glasa, posebno pri samom razvoju govora zbog čega odbijaju pričati s drugima (često popraćeno ritualiziranim ponašanjima),
3. reaktivni mutizam – najčešća vrsta mutizma koja se veže uz promjenu socijalne situacije koja kod djeteta izaziva određenu vrstu traume zbog koje se dijete povlači u sebe i pokazuje anksiozne znakove,
4. pasivno-agresivni mutizam – ovakva vrsta mutizma je česta kod djece koja žele izbjeći određene situacije ili postići ono što žele, a karakterizirana je upotrebom šutnje kao sredstva manipulacije i pokazivanja neprijateljskog stava prema određenim osobama.

Selektivni mutizam – uzroci

Čini se da samo 20 do 30% djece sa selektivnim mutizmom ima i neke popratne govorne poteškoće, no većina djece pokazuje znakove anksioznosti. Već od najranije dobi, djeca koja su sklona razvoju selektivnog mutizma pokazuju strah od odvajanja, nesigurnu privrženost, poteškoće sa spavanjem i hranjenjem, manjak emocionalnih ekspresija i slične neobične promjene u ponašanju.

Djeca sa selektivnim mutizmom najčešće imaju očuvanu sposobnost govora, no u anksioznim, napetim i nepoznatim situacijama dolazi do pojave mutizma.

Mnogi roditelji se preplaše da im djeca zbog toga zaostaju u razvoju, ali to mišljenje je potpuno pogrešno. Naime, nema nikakvih dokaza da je selektivni mutizam na bilo koji način povezan sa zaostajanjem u razvoju.

Međutim, u praksi se pokazalo da je čak 90% djece sa selektivnim mutizmom imalo razvijenu socijalnu anksioznost o kojoj više možete pročitati ovdje.

Iako to nije potpuno potvrđeno, djeca koja razviju selektivni mutizam češće dolaze iz obitelji etničkih manjina, dvojezičnih obitelji ili pak obitelji u kojima je već netko imao problem s ovom vrstom poremećaja. Međutim, drugi dokazi o bilo kakvoj genetskoj predispoziciji nisu pronađeni.

Iako se može pojaviti selektivni mutizam kod odraslih, takva pojava je zaista rijetkost, a najčešće je uzrokuju promjene u okolini, odnosno socijalne situacije koje predstavljaju traumu, strah, nelagodu i stres. Selektivni mutizam kod starijih osoba može biti uzrokovan određenim demencijama i oštećenjima moždanih područja za govor.

Ponekad se selektivni mutizam krivo naziva efektivni mutizam, no riječ je o nazivu kojega ljudi često krivo shvate i upotrebljavaju te nije ni na bilo koji način povezan sa selektivnim mutizmom iako ga neki navode kao drugi naziv za selektivni mutizam.

Selektivni mutizam – simptomi

Kada je u pitanju selektivni mutizam, značenje samog poremećaja je lako odgonetnuti prema samom imenu. Naime, djeca prestaju pričati samo u određenim situacijama, a to su obično anksiozne situacije u kojima se osjećaju preplašeno, napeto, nelagodno, posramljeno itd.

Većina djece sa selektivnim mutizmom pokazuje sljedeće simptome prema kojima se može prepoznati da je riječ o ovoj vrsti poremećaja:

• očuvana sposobnost govora, no izostajanje komunikacije u određenim situacijama,
• strah od određenih socijalnih situacija koje uključuju nove, nepoznate osobe (npr. u parku, vrtiću),
• naglo prestajanje govora zbog promjene situacije u kojoj se dijete nalazi (npr. polazak u školu),
• izostajanje govora pri pojavi straha od određenih ljudi ili objekata,
• normalno komuniciranje u poznatom i ugodnom okruženju (npr. u obitelji),
• razumijevanje svega što im se govori, ali odbijanje davanja verbalnog odgovora (u nekim situacijama dijete može dati neverbalni odgovor kimanjem glave, ali ponekad nema ni toga).

Ponekad djeca koriste selektivni mutizam kako bi na neki način manipulirala s drugima. Iako to ne mora biti uvijek slučaj, češće se javlja kod malo starije djece koja vide da mutizmom uspijevaju dobiti ono što žele.

Na primjer, moguće je da djeca pokazuju selektivni mutizam kada ne žele jesti određenu vrstu hrane i toliko dugo ustraju u tome dok roditelji ne ponude nešto drugo za jesti. Međutim, treba biti oprezan s procjenom ovakve vrste mutizma zato što ponekad roditelji nisu svjesni da dijete s njima manipulira.

Svakako bi bilo dobro da pratite djetetove promjene u ponašanju ako pokazuje znakove selektivnog mutizma jer se dijete ponaša drugačije u različitim situacijama, ovisno o onome što želi dobiti ili postići, a ponekad je u pitanju samo strah ili preplašenost.

Selektivni mutizam – dijagnoza i liječenje

Selektivni mutizam se najlakše prepoznaje prema izvještajima roditelja koji prvi uoče da nešto s djetetom nije u redu. Ako dijete kod kuće normalno komunicira, a u školi ili vrtiću pokazuje znakove mutizma, reakcija odgajatelja i učitelja je nužna kako bi se pomoglo djetetu stoga ni na koji način ne biste smjeli ignorirati simptome mutizma.

Liječenje selektivnog mutizma je itekako moguće, a čini ga multidisciplinarni tim sastavljen od logopeda, psihologa ili psihijatara. U suradnji sa stručnim timom je nužna pomoć roditelja, odgajatelja ili učitelja, odnosno osoba koje provode s djetetom najviše vremena.

Naravno, kao i kod svih vrsta poremećaja i bolesti, prognoze za oporavak su puno bolje ako se s liječenjem krene na vrijeme, odnosno odmah nakon postavljanja dijagnoze.

Liječenje se temelji na logopedskim vježbama komunikacije te psihološkim vježbama postepenog uklanjanja straha od situacija koje djetetu izazivaju nelagodu, strah i anksioznost. Osim toga, edukacija roditelja o djetetovom poremećaju je nužna kako bi znali kako s djetetom raditi kod kuće.

Uz to, potrebno je informirati odgajatelje ili učitelje o poremećaju mutizma kod djeteta kako bi se znali prema njemu odnositi u prisutnosti druge djece te mu pomoći u liječenju simptoma.

Selektivni mutizam – logoped

Kada je u pitanju selektivni mutizam, logoped je najbolja opcija za liječenje. Osim privatnih logopeda, pomoć uvijek možete potražiti u Centru za rehabilitaciju na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu u Zagrebu.

U centru postoji stručni tim koji Vam može pomoći za postavljanje dijagnoze i tretmana liječenja za dijete, a pritom i Vas educirati o najboljim načinima liječenja selektivnog mutizma kod kuće.

Svoj dolazak u Centar ERF-a možete dogovoriti ponedjeljkom i četvrtkom (od 15 do 17 h) te utorkom, srijedom i petkom (od 8 do 10 h) na broj 01 245 7560 ili na e-mail centar.info@erf.hr.

Selektivni mutizam – pomoć

Nakon savjetovanja sa stručnjacima, vjerojatno ćete dobiti i upute kako pomoći djetetu u rješavanju problema selektivnog mutizma. Naime, ono što definitivno ne smijete raditi je tjerati dijete da govori zato što postoji velika vjerojatnost da nakon takvih reakcija nikada neće niti progovoriti.

Djetetu trebate biti podrška u svim situacijama, a posebno u onima u kojima se osjeća uplašeno, anksiozno i neugodno jer su upravo to glavni uzroci pojave selektivnog mutizma. Osim toga, pokušajte ga postepeno suočavati s takvim situacijama.

Iako je to zadaća psihologa putem kognitivno-bihevioralne terapije, Vi također možete pomoći na način da dijete postepeno približavate izvoru straha. Ako se boji polaska u školu, možete nekoliko mjeseci prije početka u školu šetati u blizini škole, školskog parka i igrališta gdje dijete možda može upoznati djecu s kojima će možda biti u razredu.

Pritom je važno djetetu naglašavati pozitivne strane škole koja, iako je često popraćena stresom i strahom, ipak predstavlja mjesto upoznavanja novih prijatelja, učenja zanimljivih lekcija i provođenja vremena u zabavnim aktivnostima.

Također, ako je dijete u strahu od neke određene osobe, pokušajte s njim nasamo razgovarati određeno vrijeme, a onda uvesti osobu s kojom dijete uopće ne razgovara. Nakon nekoliko minuta, ta osoba može izaći iz prostorije, a ovo možete ponoviti više puta tjedno, ovisno o mogućnostima i djetetovom prihvaćanju ove vježbe.

Neki stručnjaci savjetuju komuniciranje putem telefona ili videopoziva s osobama s kojima dijete inače ne razgovara. U nekim slučajevima se to pokazalo korisno kod djece sa selektivnim mutizmom nakon čega su se lakše opustili u komunikaciji s tom osobom kada su je srela uživo.

Nadalje, s djetetom možete koristiti crteže kako biste potaknuli riječi. Ova vrsta aktivnosti je zanimljiva većini djece, a može poslužiti kao odličan materijal za vježbu. Dopustite djetetu da bude kreativno te mu pomozite u stvaranju likovnih sadržaja koje poslije možete komentirati, stvarati priče i nove verbalne vježbe.

Obavezno informirajte odgajatelje i učitelje o poremećaju kojega ima Vaše dijete kako bi se izbjegle neugodne situacije u razredu s drugom djecom. Ponekad je potrebno prilagoditi vrstu ispitivanja djeci koja imaju problema sa selektivnim mutizmom, a podrška i razumijevanje od strane odgajatelja i učiteljice će itekako puno pomoći da se dijete osjeća ugodno, smireno i prihvaćeno.

Sve navedeno može pomoći Vašem djetetu, ali morate biti jako strpljivi i pratiti hoće li dijete prihvatiti način na koji provodite vježbe. Djeca ponekad zahtijevaju od Vas mnogo truda i rada prije nego prihvate način na kojim im želite pomoći.

Budite i Vi opušteni i dajte djetetu vremena i ljubavi. Imajte na umu da postoji komunikacija i neverbalnim putem te da će dijete nekad reagirati i na običan osmijeh ili zagrljaj koji će možda potaknuti riječi.

Selektivni mutizam – iskustva

Ako želite iskustva iz prve ruke za selektivni mutizam, forum je odlično mjesto razmjene informacija s ljudima koji su već upoznati s ovakvom vrstom poremećaja. Jedan odličan forum koji vam možda može pomoći možete pronaći ovdje.

Kada je u pitanju selektivni mutizam, knjiga je također dobra opcija kako biste se mogli bolje upoznati s onim kroz što dijete prolazi. Jedna takva je od autorice Marije Krmek, a nosi naziv Selektivni mutizam. Knjigu možete potražiti u gradskim knjižnicama.

Također, postoji još jedna zanimljiva knjiga pod nazivom Specijalna potreba autorice Lade Vukić, a može Vam biti od koristi za razumijevanje mutizma. Cijena knjige je 59 kuna, a možete je potražiti u svim većim knjižarama ili na internetu.

• anksioznost
• logopedija
• mutizam
• pasivno-agresivni mutizam
• psihologija
• reaktivni mutizam
• selektivni mutizam
• simbiotički mutizam
• socijalna anksioznost
• zdravlje djece

Učitaj više izvora