Prosocijalno ponašanje kod djece predškolske dobi predstavlja vrstu ponašanja kakvu bi svaki roditelj želio da njegovo dijete usvoji od svojih najranijih dana života.

Međutim, svojim vlastitim primjerom je važno poticati djecu na prosocijalno ponašanje, kako unutar vlastite obitelji tako i s drugim ljudima. Koliko je to važno i zahtjevno, saznajte u nastavku teksta.

Što je prosocijalno ponašanje?

Prosocijalno ponašanje definira se kao voljno ponašanje kojemu je glavni cilj pružanje pomoći drugima putem verbalne ili fizičke potpore. Glavno obilježje ovakve vrste ponašanja su pozitivne posljedice koje su obično rezultat postupaka kao što je pružanje pomoći osobi u nevolji, suosjećanje, suradnja s drugima, ljubaznost prema drugima, žrtvovanje itd.

Prosocijalno ponašanje je usmjereno na druge ljude, što ujedno znači da je u njegovoj podlozi najvažnija karakteristika altruizam. Već godinama se vode rasprave o tome koliko je prosocijalno ponašanje uzrokovano unutarnjim, odnosno vanjskim čimbenicima.

Ono što je zaključeno jest da je prosocijalno ponašanje pod utjecajem brojnih izvanjskih i unutarnjih čimbenika osobe, od genetske strukture do svakodnevne okoline.

Prosocijalno ponašanje kod djece predškolske dobi

Djeca ponašanje uče putem tzv. socijalnog učenja, odnosno promatrajući druge i usvajajući od njih određene vrste ponašanja na različite načine. Stoga je važno vlastitim primjerom potaknuti dijete na prosocijalno ponašanje te nesebično pomaganje ljudima oko sebe.

Međutim, da bi se to moglo potaknuti, dijete treba imati razvijene određene sposobnosti, a prvenstveno mora biti sposobno sagledati situaciju iz tuđih cipela, odnosno zauzeti tuđe stajalište te mora biti empatično, tj. moći doživjeti emocije koje osjećaju drugi.

Ove sposobnosti se razvijaju između druge i treće godine života. Prvo se počinje javljati empatija iako su neka istraživanja pronašla podatke da se empatija može uočiti već kod novorođenčadi.

Naime, jedno istraživanje je donijelo zanimljive rezultate koji su pokazali da su bebe plakale na plač drugih beba, ali nisu plakale kada su čule snimku vlastitog plača. Zahvaljujući ovim i sličnim studijama, utvrđeno je da se ove sposobnosti mogu javiti i prije druge godine te da se usvajaju od prvog dana života.

Kako poticati prosocijalno ponašanje kod djece?

Kada je u pitanju prosocijalno ponašanje, najvažnija je stabilna emocionalna regulacija kod djece koja se može poticati na različite načine. Način na koji roditelji pomažu djetetu u regulaciji emocija utječe na stil djetetove samoregulacije.

Naime, kada roditelji ne uspijevaju regulirati stresna iskustva beba koje ih još ne mogu regulirati same, to može dovesti do toga da se strukture mozga zadužene za ublažavanje stresa ne razvijaju na odgovarajući način što rezultira anksioznim, reaktivnim temperamentom djeteta.

Laički rečeno, ako roditelji ne znaju ili odbijaju reagirati na djetetove najosnovnije potrebe u prvim mjesecima života, ne mogu očekivati pravilan i stabilan razvoj emocija djeteta u budućnosti. Odgovaranjem na djetetove potrebe stvarate temeljnu podlogu za poučavanje emocionalne regulacije i prosocijalnog ponašanja. Više o emocionalnoj regulaciji kod djece saznajte ovdje.

Nadalje, roditelji također trebaju biti oprezni kada dijete poučavaju izražavanju emocija. Često se događa da djecu poučavaju socijalno prihvatljivim načinima izražavanja emocija što dovodi do situacija u kojima potiču obuzdavanje negativnih emocija ili ih pak potpuno negiraju. Takva djeca ne znaju regulirati negativne emocije, a činjenica je i da dječaci češće dobivaju ovakav tretman od roditelja zbog čega danas imamo žene kao emocionalno ekspresivne i muškarce kao emocionalno kontrolirane pojedince.

U ranoj dobi ovakav tretman može rezultirati pojavom agresivnosti, posebno kod dječaka. Djevojčice su u nešto drugačijoj poziciji zato što ih majke više potiču na suosjećanje s drugima i brigu o njima. Ukratko, adekvatnim poučavanjem emocionalne regulacije od prvih mjeseci života, roditelji djecu uče prosocijalnom ponašanju.

Takva djeca uspješnije izražavaju svoje emocije, jasno izražavaju drugima što i zašto žele, sklona su kompromisima i pomaganju drugima te prilagođavaju svoje ponašanje potrebama drugih. Kada djeca ne znaju kako izraziti emocije i uspješno ih regulirati, javlja se agresivno ponašanje (u verbalnom ili fizičkom obliku) te socijalno povlačenje.

Koji se problemi mogu pojaviti kod usvajanja prosocijalnog ponašanja?

Važno je naglasiti da postoje određeni čimbenici koji značajno utječu na to hoće li se osoba prosocijalno ponašati u određenoj situaciji ili ne. Čak i u situacijama u kojima su djeca adekvatno podučavana prosocijalnom ponašanju, postoje razni situacijski činitelji koji mogu utjecati na to hoće li dijete ipak zauzeti drugu stranu.

Naime, ako u određenoj opasnoj situaciji postoji mnogo ljudi, dokazano je da će to utjecati na pojavu prosocijalnog ponašanja. U pitanju je tzv. fenomen pasivnog promatrača kojega obilježava prebacivanje odgovornosti na druge ljude te smanjena učinkovitost prosocijalnog reagiranja.

Drugim riječima, ako dijete u vrtićkoj skupini od 20 djece ipak ne pomogne djevojčici u nevolji, moguće je da je smatralo da će to učiniti njegovi vršnjaci što ne opravdava izostanak pomoći, ali ga objašnjava. No, sada kada za taj fenomen znate, nema razloga da drugi put ne postupite prosocijalno i ne odlučite čekati reakciju drugih.

Osim toga, postoje brojni drugi čimbenici koji utječu na prosocijalno ponašanje:

• ako je nejasno da nekome treba pomoć ili ako je nevolja u kojoj se netko nalazi nerealna ili nejasna, moguć je izostanak pružanja pomoći,
• fizički uvjeti u kojima se pojedinac nalazi uvelike ovisi o tome hoće li pomoći drugoj osobi (npr. ako je žrtva predaleko od pomagača ili ako je na putu do nje previše prepreka koje treba proći),
• ako osoba ne traži pomoć izravno već na neke nejasne neizravne načine, to će utjecati na pojavu prosocijalnog ponašanja,
• izrazito je važan i stupanj potrebe osobe koja se nalazi u nevolji, odnosno ako netko zaključi da je osoba sama sebi kriva za situaciju u kojoj se nalazi, manje je vjerojatno da će joj pružiti pomoć,
• ako pomaganje podrazumijeva prevelik rizik, ulaganje i veću žrtvu, prosocijalno ponašanje se rjeđe javlja izravno te u takvim situacijama češće nastupa neizravno (npr. pozivanjem policije ili hitne pomoći).

Zašto je važno poticati prosocijalno ponašanje kod djece?

Ako se vodimo primarnim instinktima osobe, jednostavno je zaključiti da ljudi u situacijama u kojima mogu birati način i posljedice svojega ponašanja, uvijek teže izbjegavanju boli, neugode i patnje. Znajući tu činjenicu, jasno je da djeca to žele za sebe, ali je važno da to isto znaju napraviti i za druge ljude.

Stoga je važan razgovor o emocijama i pružanju pomoći onima koji su u nevolji kako bi izbjegli te negativne emocije. Nesebično dijeljenje s drugima te poticanje na ljubazne geste djecu može naučiti kako uvijek pružiti pomoć osobama u nevolji te svim nesretnim ljudima, a to je ujedno jedna od glavnih ljudskih vrednota.

Kada bi svako dijete od početka svojega života promatralo roditelje koji svakodnevno jedni drugima pokazuju prosocijalne geste te ujedno sa svojim djetetom pričaju o važnosti istih, brojne svađe i ratovi bi prestali.

• djeca
• ponašanje
• predškolska dob

Učitaj više izvora