3. Sigurnost

Postoje mnoge polemike vezane za sigurnost upotrebe umjetnih sladila i zamjena za šećer što posebice utječe na mišljenje javnosti.

U nastavku donosimo pregled najaktualnijih stavova i znanstvenih podataka o sigurnosti takvih zaslađivača.

Sladila – prihvatljivi dnevni unos (ADI), regulativa i odobrenja

Svi niskokalorični zaslađivači koji se koriste u proizvodnji hrane u Europi podvrgnuti su strogim ispitivanjima sigurnosti. Odobrenje i upotreba niskokaloričnih zaslađivača, kao i svih drugih prehrambenih aditiva, usklađeni su na razini Europske unije (EU) i uređeni prema preporukama koje izdaje EFSA.

Tijekom procjene sigurnosti koju vrši EFSA, utvrđuje se prihvatljivi dnevni unos (ADI) za svako niskokalorično sladilo. ADI je smjernica za količinu niskokaloričnog sladila koju neka osoba može sigurno svakodnevno konzumirati tijekom cijelog svog životnog vijeka.

Izračunava se kao dio (obično stoti) količine koja se pokazala sigurnom na modelima u kojima su sudjelovale životinje. Studije potvrđuju da ljudi zapravo uvijek unose manje količine niskokaloričnih zaslađivača od količine koja je utvrđena kao prihvatljivi dnevni unos ili ADI.

Prehrambeni aditivi, nakon što ih Europska komisija odobri, dobivaju E broj (E označuje Europu). Prema tome, E broj znači da je aditiv odobren i da je siguran za ljudsku konzumaciju.

To pomaže nadići jezične granice na raznolikom tržištu poput Europske unije. Svi odobreni niskokalorični zaslađivači imaju E brojeve u rasponu od E900 do E999.

Umjetni zaslađivači – tvrdnje o štetnom utjecaju na zdravlje

U posljednjih nekoliko desetljeća, s vremena na vrijeme javljale su se tvrdnje o tome da su niskokalorični zaslađivači povezani s nizom štetnih utjecaja na zdravlje.

U medijima i na Internetu katkad se prenose nepotvrđene vijesti na temelju glasina zbog kojih neki potrošači nisu sigurni jesu li niskokalorični zaslađivači sigurni. EFSA je dužna razmatrati nove dokaze o sigurnosti sastojaka hrane i, ako je potrebno, izmijeniti mišljenje o zaslađivačima.

EFSA-ina preporuka Europskoj komisiji ostaje nepromijenjena. Korištenje odobrenih niskokaloričnih zaslađivača u hrani i piću, ako se unose u granicama prihvatljivog dnevnog unosa, ne predstavlja nikakvu opasnost za ljudsko zdravlje.

Postoje tvrdnje kako su niskokalorični zaslađivači možda vezani za pojavu raka kod ljudi. Međutim, strogo kontrolirane studije ne potkrepljuju takve navode.

Na primjer, grupa talijanskih znanstvenika proučavala je unose niskokaloričnih zaslađivača kod pacijenata s različitim vrstama raka. Podaci su prikupljani tijekom razdoblja od trinaest godina kod gotovo 9000 slučajeva i uspoređeni su s kontrolnim podacima.

Nakon što su u obzir uzeti i drugi faktori, kao što je pušenje, rizik od nastanka raka nije povezan s unosom niskokaloričnih sladila. Štoviše, kad je upotreba niskokaloričnih zaslađivača razvrstana prema vrsti zaslađivača (npr. saharin, aspartam, itd.), nije utvrđena nikakva znatnija povezanost s bilo kojom vrstom raka.

Najčešće korišteni niskokalorični zaslađivači su saharin i aspartam. U sigurnost saharina posumnjalo se nakon što su studije na životinjama provedene početkom 1970-ih naizgled pokazale da ovaj zaslađivač povećava stopu učestalosti raka mokraćnog mjehura.

Kasnije laboratorijske studije dokazale su da je takav utjecaj specifičan za mužjake štakora i da se ne odnosi na ljude. Dakle, epidemiološke studije nisu pokazale nikakvu znatniju vezu između konzumacije saharina i raka mokraćnog mjehura, čak ni kod ljudi koji konzumiraju velike količine.

Istraživanja iz proteklih 25 godina ne potkrepljuju hipotezu o tome da saharin uzrokuje rak kod ljudi.

Aspartam

Osobe koje pate od rijetke genetske bolesti poznate kao fenilketonurija (PKU), koja pogađa jednu osobu na 10000, trebaju izbjegavati aspartam.

Aspartam sadrži dvije aminokiseline, a jedna od tih aminokiselina zove se fenilalanin.

Fenilalanin je esencijalna aminokiselina, što znači da ju je potrebno redovito unositi. Osobe koje pate od fenilketonurije ne mogu u potpunosti metabolički razgraditi fenilalanin i moraju se pridržavati posebnog načina prehrane koji im osigurava normalan rast i razvoj.

Većina bjelančevina sadrži fenilalanin, dok aspartam sadrži tek manje količine fenilalanina. Bez obzira na to, proizvodi zaslađeni aspartamom označeni su kao izvor fenilalanina.

Za osobe koje ne boluju od fenilketonurije, fenilalanin je normalan i bitan dio prehrane.

Umjetna sladila – stavovi potrošača

Prema internetskoj anketi iz 2009. godine koja je za potrebe korporacije Tate & Lyle provedena u pet europskih zemalja, potrošači žele zdravu hranu, ali ne žele pristati na kompromis što se okusa tiče.

Istraživanje je provedeno na  ispitanicima u dobi od 18 do 65 godina iz:

• Francuske,
• Njemačke,
• Italije,
• Španjolske,
• Ujedinjenog Kraljevstva.

Više od polovice ispitanika izjavilo je da žele zdrave proizvode koji im mogu pomoći da održavaju zdravu tjelesnu težinu, iako je samo 20% reklo da bi pristalo na kompromis što se okusa tiče ako to znači da će proizvod biti zdraviji.

U tom kontekstu, ukusni proizvodi s niskokaloričnim sladilima mogu odigrati korisnu ulogu i pomoći ljudima da smanje unos kalorija.

U anketi o rizicima koju je EFSA naručila 2010. godine, Eurobarometer je prikupio mišljenja više od 26000 potrošača starijih od 15 godina iz 27 država članica.

Na pitanje o tome što ih konkretno brine, ispitanici su naveli mnogo raznovrsnih tema, međutim, ni jedan se problem nije posebno istaknuo. Samo je 9% potrošača navelo da prehrambeni aditivi možda predstavljaju rizik (u usporedbi s 19%, koliko ih je spomenulo prisutnost kemijskih proizvoda, pesticida i toksičnih tvari, što je bio najčešći odgovor).

Slično tome, u studiji koju je 2012. godine naručila Agencija Ujedinjenog Kraljevstva za standarde na području hrane, ispitanici, njih 2141, govorili su o tome brinu li ih neki problemi vezani za hranu.

Aditive je spomenulo 28% ispitanika; međutim, kad su trebali detaljnije navesti što ih točno muči, nijedan nije spomenuo niskokalorične zaslađivače.

EFSA podvrgava strogoj procjeni sve niskokalorične zaslađivače, kao i sve druge prehrambene aditive odobrene u EU. Te procjene iscrpno razmatraju dokaze iz svih znanstvenih studija i ažuriraju se kad se objave relevantne nove studije.

Na taj način, nezavisna tijela jamče sigurnost odobrenih niskokaloričnih zaslađivača a, u slučaju aspartama, to jamstvo sigurnosti temelji se na više od dvjesto studija.

Prema tome, niskokalorični zaslađivači vrijedan su i siguran sastojak kojim se potrošačima osigurava mogućnost da odaberu hranu i pića s različitim razinama kalorijskog sadržaja.

Budućnost niskokaloričnih zaslađivača

Razvoj novih zaslađivača traje i danas. Advantam je jedan od novih niskokaloričnih zaslađivača.

Dobiva se iz kombinacije aspartama i vanilina, sastojka vanilije. Korištenje advantama kao prehrambenog aditiva odobreno je u skladu s dobrim praksama proizvodnje u Australiji i Novom Zelandu.

Američka agencija za hranu i lijekove i Europska agencija za sigurnost hrane također razmatraju mogućnost da se advantam koristi kao prehrambeni aditiv.

Zbog rigoroznog regulatornog okvira za procjenu i izdavanje odobrenja, ljudi mogu biti sigurni da su niskokalorični zaslađivači sigurna sastavnica naše prehrane.

Izvjesno je da će udio hrane i pića s niskokaloričnim zaslađivačima u europskoj prehrani i dalje rasti zbog čega će ljudi koji žele unositi manje kalorija i održavati zdravu tjelesnu težinu imati veću mogućnost izbora.

Tekst se nastavlja na idućoj stranici 1 2

• sladila
• stevija
• zaslađivači

Učitaj više izvora