Industrijski onečišćivači

Kako im ime i govori, industrijski onečišćivači su spojevi koji mogu dospjeti u ljudski organizam putem zraka, vode ili kontaminirane hrane. To su najčešće spojevi nastali umjetno, ljudskim utjecajem, ili npr. teški metali koji se mogu osloboditi prirodno, erozijom tla ili vulkanskim erupcijama.

U nastavku pronađite više o utjecaju industrijskih onečišćivača na ljudsko zdravlje.

Teški metali

Teški metali su oni koji imaju gustoću veću od 5 grama po centimetru kubnom.

Svi ovi metali se prirodno u malim koncentracijama nalaze u ljudskom tijelu gdje su bitni za pravilno odvijanje svih životnih procesa, ali u velikoj koncentraciji mogu djelovati toksično. Prirodno potječu od erozije tla ili ispiranja stijena, ali u okoliš dospijevaju i ljudskim utjecajem:

• kroz kanalizacijske odvode,
• iz industrijskih postrojenja,
• putem pesticida i insekticida,
• rudarstvom.

Najčešće ih se može naći u otpadnoj vodi, a to su:

• Arsen – jedan od najtoksičnijih teških metala koji djeluje letalno po ljude i životinje, a trovanje se najčešće može dogoditi zbog unosa kontaminirane vode, onečišćene industrijskim otpadom ili pesticidima. Manje količine arsena će uzrokovati povraćanje, srčane palpitacije i oslabljen imunološki sustav. Duža izloženost arsenu dovodi do nastanka karakterističnih lezija na koži, teških oštećenja mozga, tumora te bolesti srca i pluća.
• Kadmij – danas se najčešće nalazi u duhanskom dimu, baterijama, legurama i nastaje kao sekundarni produkt u proizvodnji cinka. Prije se koristio za proizvodnju limenki i boja za zidove, a danas se smatra sedmim najtoksičnijim metalom. U tijelu i biljkama se može nakupljati godinama, a uzrokuje oštećenja jetre i bubrega.
• Krom – ispušta se u prirodu kroz odvode u industriji i gnojiva, koristi se kao pigment za razne boje te se ispušta kod gorenja ugljena i nafte. Toksičan je za biljke i životinje, a oštećuje DNA i proteine u stanicama te se smatra karcinogenim.
• Aluminij – toksičan je u određenim oblicima koji nastaju najčešće u tlu pri dodiru s kiselim kišama pri čemu dođe do ispiranja tla, isušivanja, trovanja biljaka i propadanja usjeva. Može dospjeti u mikroorganizme, vodene životinje i biljke, a kod ljudi je štetan za kosti, matične stanice i živčani sustav.
• Olovo – ekstremno toksičan teški metal koji se prije nalazio u bojama za zidove i igračkama, a danas se najčešće ispušta iz vozila, baterija, cijevi i goriva. Toksičan je za ljude i za okoliš. Akutna izloženost uzrokuje: umor, gubitak apetita, glavobolje, halucinacije i vertigo; a duža izloženost: oštećenja mozga, bubrega, slabost mišića, deformacije pri rođenju djece i smrt.
• Živa – koristi se za: izradu toplomjera, barometara, pirometara, fluorescentnih lampi, u industriji papira i baterijama. Toksična je za ljude i životinje, a kako je bioakumulativna, s vremenom se može nakupljati npr. u vodenim organizmima jer je u vodi i u moru ima najviše. Može dovesti do oštećenja mozga, živčanog sustava, bubrega i mišića, a akutna izloženost dovodi do oštećenja pluća, povraćanja, proljeva, osipa na koži i povišenog krvnog tlaka.

Hrana koja je dostupna na tržištu te voda, koja je odobrene kvalitete, moraju biti strogo kontrolirane i proći testiranja kako bi se utvrdilo da nemaju više od dopuštene koncentracije ovih tvari. Te koncentracije se određuju znanstvenim istraživanjima o utjecaju i sigurnosti na zdravlje.

Dioksini

Dioksini su danas vjerojatno jedni od najraširenijih i najutjecajnijih skupina onečišćivača, a to su poliklorirani spojevi nastali industrijom koju je stvorio čovjek. Nastaju uslijed:

• spaljivanja komunalnog otpada i šumskih požara,
• proizvodnje bojila,
• proizvodnje pesticida.

To su veoma hlapljivi spojevi koji se nalaze većinom u zraku, ali se mogu prenositi svim putevima: tlom, vodom i životinjama. Trenutačni efekt od niskih koncentracija dioksina nije skroz primjetan, ali oni su nevjerojatno toksični kroz duže razdoblje jer se nakupljaju u masnom tkivu.

Dioksini djeluju štetno na:

• imunološki sustav,
• spolni i reproduktivni sustav,
• hormonalni sustav.

Dioksini su se nekoć koristili i u svrhe bioterorizma, što je pogođenu populaciju ostavilo s mnogim štetnim posljedicama te uzrokovalo neplodnost kod muške populacije i malformacije pri rođenju, čak i generacijama unaprijed.

Dioksini također djeluju kancerogeno, a ako se unesu u velikoj količini, djelovat će toksično na kožu. Od 80-ih godina prošlog stoljeća se zna za štetnost dioksina te su danas određene maksimalno dopuštene koncentracije u hrani i vodi.

Međutim, nemoguće ih je u potpunosti izbjeći jer se pretežno prenose i nalaze u zraku pa smo svi jednom u životu došli u kontakt s njima.

Policiklički aromatski ugljikovodici

Na unos PAH-ova ili policikličkih aromatskih ugljikovodika najviše utječe unos hrane koja je pripremljena nekim toplinskom procesom, poput pečenja, prženja i dimljenja.

To se posebno odnosi na dimljenje i prženje na roštilju te konzumaciju proizvoda dobivenih dimljenjem i sušenjem poput slanine, pršuta, kobasica i sličnog. Neka ulja također mogu sadržavati PAH-ove ako su se pokvarila oksidacijom, a ovi spojevi se nalaze i u dimu cigareta.

Kako nastaju PAH-ovi?

PAH-ovi su dokazano kancerogeni i posebno povezani s razvojem raka dojke i pluća. Kako biste ih izbjegli što više možete, smanjite:

• konzumaciju mesa s roštilja,
• konzumaciju mesnih prerađevina,
• pušenje.

Poliklorirani bifenili

Poliklorirani spojevi su zabranjeni za upotrebu još 1980. godine, ali su se proizveli u tolikim količinama da ih se danas ne možemo riješiti. Nalaze se u tlu, vodi i zraku, a mogu uzrokovati:

• rak pluća i jetre,
• promjene u hormonalnoj regulaciji,
• probleme s dojenčadi pri rođenju poput smanjene težine ili poremećaja u imunološkom sustavu.

Topivi su u mastima pa se najviše mogu nalaziti u ribi i raznim uljima. Hrana koja je dostupna na tržištu mora biti zdravstveno ispravna i smije sadržavati samo maksimalno dopuštene koncentracije polikloriranih bifenila, koje su određene raznim toksikološkim i citotoksičnim ispitivanjima.

Kako očistiti tijelo od toksina?

Detoksifikacija je toliko popularan izraz u zadnje vrijeme da se u potpunosti krivo koristi. Ljudski organizam ima nevjerojatnu moć da samostalno eliminira ili onesposobi toksine ako nisu u toliko velikim koncentracijama da izazivaju akutnu toksičnost.

Iako se često preporučuju razne dijete ili “tretmani” za detoksifikaciju, ne postoje nikakvi znanstveni dokazi da ijedan od tih tretmana djeluje. To se može objasniti činjenicom da svi toksini nisu univerzalni, imaju različite kemijske strukture, a prema tome i različit mehanizam djelovanja te pohrane u tijelu.

Neki toksini će se metabolizirati u jetri, neki će se izlučiti mokraćom, a neke će tijelo pohraniti u masnom tkivu ako ih ne može “preraditi”. Stoga, iako dijete ili neki pripravci ne mogu eliminirati toksine, može se pospješiti prirodni put eliminacije toksina iz tijela, upućuje nutricionist Gavin Van de Walle za zdravstveni portal Healthline.

Zato za detoksifikaciju slijedite ove upute:

• spavajte barem 6 do 7 sati dnevno,
• pijte dovoljno vode (3.7 litara za muškarce i 2.7 litara dnevno za žene),
• budite fizički aktivni,
• smanjite unos šećera i prerađene hrane,
• smanjite unos alkohola,
• smanjite unos soli,
• jedite hranu bogatu zdravim mastima i antioksidansima.

Ove upute se najviše odnose na održavanje tijela zdravim kako bi svi organi koji sudjeluju u procesu eliminacije toksina iz tijela bili zdravi i obavljali svoje funkcije.

Tekst se nastavlja na idućoj stranici 1 2

• bakterijski toksini
• detoksikacija
• dioksini
• fikotoksini
• industrijski onečišćivači
• mikotoksini
• mikrobni toksini
• policiklički aromatski ugljikovodici
• poliklorirani bifenili
• teški metali
• toksini

Učitaj više izvora