Iako niskokalorične zaslađivače ili sladila ponekad smatraju modernim sastojcima, ona se koriste već više od stoljeća. U Europi i diljem svijeta, niskokalorični zaslađivači, kao i drugi prehrambeni aditivi, prolaze stroge postupke procjene.

Europska agencija za sigurnost hrane utvrđuje prihvatljive razine dnevnog unosa i razmatra nove dokaze o svim sigurnosnim problemima koji se pojave. Zahvaljujući takvim zaštitnim mjerama, javnost može biti uvjerena u to da su niskokalorični zaslađivači sigurni.

U nastavku članka pronađite sve o umjetnim zaslađivačima i zamjenama za šećer. 

Niskokalorični zaslađivači – što su?

Niskokalorični zaslađivači su sastojci koji su mnogo puta slađi od šećera saharoze. Kao primjere mogu se navesti acesulfam-K, aspartam, saharin, steviol glikozide i sukralozu, koji su između 150 i 600 puta slađi od saharoze, i neotam koji je između 7000 i 13000 slađi (Tablica 1).

Intenzitet slatkoće niskokaloričnih zaslađivača ovisi o njihovoj prirodnoj snazi zaslađivanja i koncentraciji u kojoj se koriste.

Što se tiče kalorijskog sadržaja, mogu imati od nula do četiri kilokalorije po gramu, ali to u praksi znači vrlo malo kalorija zbog toga što se proizvodima trebaju dodati iznimno niske koncentracije sladila da bi se postigla ista slatkoća kao i sa saharozom. 

Sladila se obično nalaze u:

• bezalkoholnim napitcima,
• desertima i punilima za deserte,
• mliječnim proizvodima,
• slatkišima,
• žvakaćim gumama,
• napitcima od tople čokolade,
• pakiranjima za samozaslađivanje napitaka i jela.

Dijele se na:

• umjetna (intenzivna) sladila,
• zamjene za šećer.

Najpoznatija umjetna sladila se nalaze u Tablici 1. u kojoj je prikazana usporedba okusa između tih sladila i saharoze te njihovi pridruženi E brojevi prema kojima ih možete pronaći na pakiranjima hrane. 

Tablica 1:  Primjeri niskokalorična sladila

Ime	Snaga zaslađivanja u usporedbi sa saharozom	Datum otkrića	Koristi se u EU od
Acesulfam-K (E950)	150-200 puta slađi	1966.	1983.
Aspartam (E951)	150-200 puta slađi	1965.	1983.
Ciklamat (E952)	30-50 puta slađi	1937.	1954.
Neotam	7000-13000 puta slađi	1990.	2010.
Saharin (E954)	300-400 puta slađi	1879.	1887.
Steviozidi	200-300 puta slađi	1901.*	2011.
Sukraloza (E955)	400-600 puta slađa	1976.	2000.

*Stevija je opisana 1901. g., kada je dobila i ime.

Uz umjetna sladila se koriste zamjene za šećer. 

To su najčešće šećerni alkoholi polioli, poput:

• maltitola,
• izomalta,
• sorbitola,
• ksilitola,
• laktitola.

Imaju oko 40% manje kalorija nego šećeri. Iznimka je eritritol, sladilo s nula kalorija i intenzitetom slatkoće sličnim šećeru koje je u Europi odobreno 2006. godine. 

Polioli se u proizvodima ne koriste samo kao zamjenski izvor slatkoće, nego također preuzimaju brojna funkcionalna svojstva šećera, uključujući:

• osjećaj u ustima,
• boju,
• strukturu,
• svojstva zadržavanja vlage.

Sladila – povijest upotrebe

Niskokalorični zaslađivači dostupni su već više od stoljeća. Saharin je 1879. godine otkrio Constantin Fahlberg, kemičar koji je radio na Sveučilištu John Hopkins u Sjedinjenim Državama, a intenzivno se koristio za vrijeme nestašica šećera, npr. tijekom Prvog svjetskog rata.

Iako su u nekim zemljama, nakon 1945. godine zaslađivali bezalkoholna pića kombinacijom saharoze i saharina, dijetalna i lagana pića nisu postala popularna do ranih 1980-ih, kad je predstavljen aspartam.

Tijekom zadnja tri desetljeća, prodaja niskokaloričnih bezalkoholnih pića u Europi porasla je za više od petnaest puta.

Ustvari, u nekim zemljama, niskokalorične verzije poznatih marki postale su najprodavaniji proizvodi. Niskokalorični zaslađivači koriste se u širokom rasponu prehrambenih proizvoda i napitaka iz niza razloga.

Potrošači žele imati kontrolu nad svojom tjelesnom težinom, a proizvođači nastoje ponuditi velik izbor razina kalorijskog sadržaja u svojim proizvodima.

Bolji okus niskokaloričnih zaslađivača još je jedan od razloga njihove raširene primjene. Iako su zaslađivači u početku imali nekih nedostataka u pogledu okusa, posebno ako su korišteni kao jedino sladilo u nekom proizvodu, novija sladila imaju bolje okuse.

Koriste se i mješavine zaslađivača zbog toga što često daju veću slatkoću od očekivane s obzirom na upotrijebljene količine pojedinačnih zaslađivača. 

Sladila – uloga u prehrani

Već od rođenja ljudi prepoznaju sladak okus i skloniji su mu nego drugim okusima. Smatra se da je to, kao i urođena nesklonost gorkim okusima, fiziološka prilagodba koja je prvim ljudima pomagala razlikovati moguće štetnu i moguće hranjivu hranu biljnog podrijetla.

Majčino mlijeko ima sladak okus ponajviše zbog toga što sadrži 7.2% laktoze (mliječnog šećera). U usporedbi s majčinim mlijekom, sok od jabuke i sok od naranče sadrže gotovo 10% šećera.

Studije pokazuju da je snažna sklonost slatkome izražena u djetinjstvu, ali slabi u kasnoj adolescenciji do odrasle dobi. Ljudi različite starosti već mnogo stoljeća zaslađuju hranu medom i voćem.

Kako je hrana pristupačne cijene i, iznad svega, vrhunske kvalitete postala široko dostupna u 20. stoljeću, u razvijenim zemljama praktički su nestali problemi vezani za nedovoljan unos kalorija u sklopu prehrane.

Istodobno, mnogi su aspekti ljudskoga života postali manje radno intenzivni, zbog čega znatan dio stanovništva danas unosi više kalorija nego što ih troši. To je osnovni razlog veće učestalosti slučajeva pretilosti i prekomjerne tjelesne težine, koji i sami uzrokuju dodatne zdravstvene posljedice, a i danas predstavljaju izazov.

U tom kontekstu, i s obzirom na urođenu želju ljudi za slatkim okusom, hrana i piće s niskokaloričnim zaslađivačima mogu dati koristan doprinos u prehrani.

Regulacija tjelesne težine

Uspješan gubitak tjelesne težine ovisi o tome da se u sklopu zdrave, uravnotežene prehrane stvori energetski deficit kroz kombinaciju manjeg unosa i većeg utroška energije.

Ako prehrana radi gubitka tjelesne težine uključuje ukusnu hranu i piće, ljudi će se lakše s uspjehom dugoročno pridržavati takvog načina prehrane, a mnogima će u tome znatno pomoći upravo zaslađeni proizvodi.

Prema tome, proizvodi u kojima je ukupan broj ili dio kalorija manji zahvaljujući niskokaloričnim zaslađivačima mogu biti praktično rješenje za potrošače koji vode računa o svojoj tjelesnoj težini, ovisno o tome za koliko je kalorijski sadržaj konačnog proizvoda manji.

Sve više znanstvenih dokaza ukazuje na to da niskokalorična hrana i pića pomažu ljudima u njihovim nastojanjima na području regulacije tjelesne težine.

Nedavna studija otkrila je da u gaziranim bezalkoholnim pićima, zamjena dodanih šećera zaslađivačima ima povoljne učinke na indeks tjelesne mase (BMI).

Nadalje, recenzija (u kojoj je proučeno šesnaest nasumice odabranih kontroliranih studija) je pokazala da, odabiru li se hrana i pića koji sadrže aspartam umjesto uobičajenih šećera, to rezultira smanjenjem kako unosa energije tako i tjelesne težine. Procijenjena stopa gubitka tjelesne težine za odraslu osobu tešku 75 kg iznosila je 0.2 kg tjedno.

Također, niskokalorični zaslađivači mogu potaknuti ljude da se pridržavaju određenog načina prehrane zbog toga što osiguravaju veći izbor i raznovrsnost.

Iako znanstveni dokazi ukazuju na to da niskokalorična hrana i piće pomažu ljudima u njihovim nastojanjima kad je riječ o regulaciji tjelesne težine, važno je istaknuti da niskokalorični zaslađivači sami po sebi nisu rješenje za pretilost zbog toga što ne smanjuju apetit.

Prema tome, važno je da niskokalorična hrana i pića budu dio uravnotežene prehrane i zdravog načina života koji uključuje redovitu tjelesnu aktivnost. Literatura potkrepljuje ovakav pristup.

Dijabetes

Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO), više od 346 milijuna ljudi diljem svijeta pati od dijabetesa, a najrašireniji je dijabetes tipa 2.

Prehrambeni savjeti za osobe koje pate od dijabetesa u skladu su s preporukama o zdravoj prehrani za širu javnost općenito.

Povratak na zdravu tjelesnu težinu, međutim, za dijabetičare je još važniji zbog toga što pomaže ublažiti veći rizik od zdravstvenih problema poput visokog krvnog tlaka i kardiovaskularnih bolesti kakvom su izloženi.

Studije su otkrile da korištenje niskokaloričnih zaslađivača može pomoći osobama koje pate od dijabetesa tipa 2 da održe zdravu tjelesnu težinu.

Proizvodi poput bezalkoholnih pića, jogurta, deserta i slatkiša s niskokaloričnim zaslađivačima igraju važnu ulogu u osiguravanju različitih kalorijskih sadržaja, što ljudima osigurava veći izbor namirnica sukladno odabranom načinu prehrane.

Organizacije kao što su Američka udruga dijabetičara i Dijabetes UK ističu kako proizvodi zaslađeni niskokaloričnim zaslađivačima mogu pomoći ublažiti žudnju za slatkim, a pritom ne ugrožavaju razine glukoze u krvi.

Također savjetuju dijabetičarima da provjere ukupni sastav proizvode i utvrde sadrži li neke druge glikemijske sastojke,  ali i da vode računa o stvarnom broju kalorija koje unose.

U medicinskim zajednicama rašireno je mišljenje da niskokalorični zaslađivači mogu povećati izbor kad je riječ o namirnicama. Ljudima koji pate od dijabetesa nude užitak hrane i pića slatkog okusa, a ne utječu na razinu glukoze u krvi.

Zdravlje zubi

Zubni karijes javlja se radi nedostatne oralne higijene koja uzrokuje fermentaciju ugljikohidrata u usnoj šupljini zbog prirodno prisutnih bakterija, što pak rezultira nastankom kiseline.

Slina može donekle neutralizirati kiselinu, ali, bez dobre zubne higijene, preostala kiselina uzrokovat će demineralizaciju zubi i nastanak karijesa.

Oralne bakterije, međutim, ne mogu metabolički preraditi niskokalorične zaslađivače u kiseline. Prema tome, oni ne doprinose kvarenju zubi. No, ako ste pojeli cijeli obrok, drugi sastojci u hrani mogu pogodovati kvarenju zuba što znači da oralna higijena ne prestaje biti važna.

Osim kao podrška dobrom zdravlju zubi, niskokalorični zaslađivači mogu se koristiti i za poboljšanje okusa zubnih pasti, vodica za usta i dodataka fluora, a to povećava njihovu upotrebu.

Ustvari, Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) potvrdila je tvrdnju kako žvakaće gume s niskokaloričnim sladilima pomažu održati mineralizaciju zubi i neutralizirati kiseline.

Tekst se nastavlja na idućoj stranici 1 2

• sladila
• stevija
• zaslađivači

Učitaj više izvora