Žuta groznica je akutna virusna infekcija, koju prenose pojedine vrste komaraca koje obitavaju na područjima Afrike i Južne Amerike, a prijeti širenjem na područje Europe.

Virusu žute groznice slični su virus dengue (denga groznica – najrasprostranjenija virusna bolest koju prenose komarci), virus Zapadnog Nila te virus japanskog encefalitisa. 

U blagim slučajevima, žuta groznica uzrokuje povišenu tjelesnu temperaturu, glavobolju, mučninu i povraćanje, no ona može postati i ozbiljna uzrokujući probleme sa srcem, jetrom i bubrezima, kao i krvarenje.

U otprilike 50% slučajeva, žuta groznica uzrokuje smrt.

Specifičnog lijeka za žutu groznicu nema, no preventivno cijepljenje prije putovanja u područje visokog rizika može vas zaštititi od ove vrlo opasne i potencijalno smrtonosne bolesti.

Žuta groznica – uzroci 

Žuta groznica je uzrokovana virusom iz roda Flavivirus. 

Do prijenosa žute groznice dolazi prilikom ugriza inficiranog komarca (Aedes ili Haemagogus).

Virus žute groznice je prvi ljudski virus uspješno izoliran u laboratorijskim uvjetima.

Razlikujemo dva osnovna tipa bolesti i jedan koji je nedavno opisan: 

• Gradski tip bolesti: javlja se u obliku epidemije, nastupa nakon ugriza komarca Aedes aegypti, navedena vrsta komarca je zaražena dva tjedna ranije prilikom hranjenja na osobi koja je već zaražena virusom.
• Prašumski tip bolesti: bolest se javlja kao endemija (ponavljajuća bolest na ograničenom području), virus prenose šumski komarci koji su se virusom zarazili hraneći se na divljim primatima.
• Intermedijarni tip bolesti (“ciklus savane”): nedavno opisani tip bolesti, trenutno najučestaliji način prijenosa bolesti u Africi kod osoba koje žive ili rade na granicama s džunglama.

Od žute groznice najčešće obolijevaju ljudi i majmuni. Virus se prenosi i s jedinke na jedinku. Nakon ugriza komarca, virus ulazi u krvotok i cirkulira te se zadržava u žlijezdama slinovnicama. 

Godišnje se u svijetu zabilježi oko 200 000 slučajeva žute groznice. Najveća zastupljenost oboljelih je u Africi – 90%.

Žuta groznica – simptomi

Infekcija može biti od asimptomatske – bez ikakvih simptoma (u 5 do 50% slučajeva) do hemoragične groznice – odnosno teške sustavne bolesti (groznica, vrućica, žutica) sa smrtnošću od 50%.

Inkubacija kod žute groznice traje od 3 do 6 dana nakon zaraze ovim virusom, što znači da u tom periodu nećete moći primijetiti bilo kakve znakove ili simptome. Nakon toga, virus ulazi u akutnu fazu, u nekim slučajevima u toksičnu fazu koja može biti opasna po život.

Smrtonosni slučajevi su češći kod dojenčadi i osoba starije životne dobi. 

Akutna faza žute groznice

Početak je nagao, s vrućicom od 39 do 40 °C, groznicom, glavoboljom, omamljenošću i mialgijama (bolovi u mišićima).

Nakon što virus žute groznice uđe u akutnu fazu, mogu se pojaviti sljedeći simptomi:

• groznica,
• glavobolja,
• bolovi u mišićima, a osobito u leđima i koljenima,
• mučnina i povraćanje,
• opstipacija (zatvor),
• prostracija (stanje iscrpljenosti),
• gubitak apetita,
• vrtoglavica,
• crvenilo očiju, lica ili jezika.

Ovi simptomi obično se poboljšaju i nestanu u roku od nekoliko dana. U 15% slučajeva su se simptomi vratili teži nego prije, uz žuticu i krvarenje na oči, nos i usta. Gotovo 50% oboljelih umire u posljednjoj fazi bolesti (trećoj) u roku od 10 dana. 

Toksična faza žute groznice

Iako simptomi mogu nestati u roku od nekoliko dana nakon akutne faze, neke osobe s akutnom žutom groznicom mogu prijeći u toksičnu fazu.

Tijekom toksične faze, akutni simptomi se mogu vratiti, a uz njih pojaviti i oni opasni po život.

Ovi simptomi mogu uključivati:

• žutilo kože i žutilo očiju (žutica),
• bolove u trbuhu i povraćanje, 
• oliguriju (smanjenu potrebu za mokrenjem), 
• krvarenje iz nosa, usta i očiju,
• disfunkciju srca, 
• usporenje pulsa,
• zatajenje jetre i bubrega, 
• tešku prostraciju (stanje krajnje iscrpljenosti),
• uznemirenost i razdražljivost,
• disfunkciju mozga (delirij, konvulzije i komu).

Toksična faza žute groznice može biti potencijalno kobna. 

Kada posjetiti liječnika?

Posjetite vašeg liječnika četiri do šest tjedana prije putovanja u područje u kojem su poznati slučajevi žute groznice.

Prije putovanja u neku zemlju, educirajte se o tome koje namirnice biste trebali izbjegavati te postoje li poznati slučajevi neke druge bolesti ili virusa koji zahvaća lokalno stanovništvo.

Obratite se vašem liječniku koji će procijeniti je li vam potrebno cijepljenje. Liječnik će vam pružiti i opće smjernice o zaštiti zdravlja tijekom putovanja. 

Hitnu medicinsku pomoć trebate potražiti ako ste nedavno putovali u područje visokog rizika od žute groznice, a kod vas su se razvili ozbiljniji simptomi ili znakovi bolesti. Liječnika trebate kontaktirati i u slučaju da su se kod vas razvili samo blagi simptomi.

Mogućnost imunizacije, odnosno cijepljenja, prisutna je već gotovo 70 godina te je zaslužna za smanjenje broja oboljelih od ove bolesti.

Jedna doza ovog cjepiva dovoljna je za cjeloživotnu zaštitu. 

Žuta groznica – dijagnoza i liječenje

Žutu groznicu je teško dijagnosticirati u ranim fazama bolesti. Dijagnoza žute groznice se postavlja klinički, a virus je moguće potvrditi tek 6 do 10 dana nakon početka bolesti.

Teže oblike bolesti moguće je zamijeniti s malarijom ili čak oblicima virusnog hepatitisa.

Korištenjem lančane reakcije polimerazom (iz krvi), moguće je dobiti najraniji dokaz postojanja infekcije. Uzima se KKS (kompletna krvna slika), kao i pretraga urina, testovi jetrenih funkcija i osnovne serološke pretrage.

Na žalost, ne postoji antivirusni lijek koji je učinkovit u liječenju žute groznice. Kao rezultat toga, liječenje se sastoji prvenstveno od medicinske skrbi u bolnici, što uključuje:

• dodatak tekućine i kisika,
• uklanjanje boli lijekovima (poput paracetamola),
• održavanje odgovarajućeg krvnog tlaka,
• nadomještanje izgubljenih količina krvi, 
• dijaliza u slučaju zatajenja bubrega, 
• kako bi se napravila zamjena krvnih proteina koji poboljšavaju zgrušavanje, pojedince se može podvrgnuti transfuziji krvi ili plazme. 

U slučaju da imate žutu groznicu, kako bi se izbjeglo širenje zaraze drugima – nužna je zaštita od komaraca. Najveći problem žute groznice je nedostatak informacija o potencijalnom uzročniku te o mogućnostima liječenja.

S druge strane, u zemljama u kojima se pojavljuje, sudeći po stopi cijepljenosti stanovništva, epidemija žute groznice posljedica je needuciranosti lokalnog stanovništva, ali i loših medicinskih uvjeta u kojima ne samo da nije moguće preventivno utjecati na bolest, nego nije moguće niti spašavati živote kada bolest uzme maha.

Žuta groznica – cijepljenje i cijena

U Hrvatskoj se provodi cijepljenje odraslih osoba i djece protiv žute groznice (neobaveznim programom cijepljenja) te se izdaje potvrda o cijepljenju. Žuta groznica je jedina bolest za koju je potrebno imati Međunarodno uvjerenje o cijepljenju.

Međunarodno uvjerenje o cijepljenju počinje vrijediti 10 dana nakon cijepljenja, a samo cijepljenje je potrebno obaviti minimalno 10 dana prije putovanja u neko od područja. Cijena cjepiva je 280 kuna. 

Žuta groznica cjepivo – nuspojave:

• povišena tjelesna temperatura, 
• glavobolja, 
• mialgija (bol u mišićima), 
• astenija (kronična iscrpljenost organizma), 
• osip, 
• urtikarija (stvaranje lezija na koži), 
• limfadenopatija (abnormalnost u broju limfnih čvorova), 
• ukočenost vrata.

Vrlo rijetko, mogu se javiti neurološki poremećaji kao što su: 

• meningitis, 
• encefalitis, 
• meningoencefalitis.

• gradski tip bolesti
• virus