Senzorna integracija je proces primanja i obrade osjetilnih informacija koje u mozak dolaze iz naših osjetila kao što su vid, sluh, dodir, okus, njuh ili kretanje. Ova neurobiološka aktivnost omogućava našem mozgu da sve primljene informacije iz okoline obradi na pravi način tako da one imaju određeni smisao kako bismo na njih mogli odgovoriti nekom aktivnošću.

Zamislite kako ste upravo stigli pred zgradu u kojoj živite nakon dugog dana na poslu. Žureći u svoj stan, odlučite ne čekati lift jer mu treba cijela vječnost da stigne do prizemlja pa krenete stepenicama. Penjući se tako prema svojemu stanu, krivo procijenite visinu zadnje stepenice i spotaknete se. Pri padu ste brzo reagirali i dočekali se na ruke te ih, srećom, samo malo ogrebali. Izbjegli ste veću katastrofu. Kako ste to uspjeli?

Naša žurba prema stanu i brzo kretanje stepenicama prekinuto u trenutku kad smo se spotaknuli, bilo je važnije od svih ostalih informacija o kojima smo u tom trenutku razmišljali. Naš mozak je shvatio da gubimo ravnotežu i da postoji mogućnost opasnog udarca glavom o pod, stoga je brzom reakcijom poslao poruku rukama da se ispruže prema naprijed i ublaže pad.

Upravo smo na ovom primjeru objasnili što je senzorna integracija – primanje informacija, njihova obrada i priprema odgovora.

Kada se javljaju poteškoće sa senzornom integracijom?

Rani i predškolski odgoj do dobi od 7 godina je ključan za razvoj senzorne integracije zato što mozak u tom vremenu uspostavlja najviše živčanih veza. Poremećaj senzorne integracije može biti prisutan kada i ne postoje vidljiva oštećenja mozga.

Međutim, nitko nema savršenu integraciju osjeta te se uvijek mogu javljati poteškoće na ovom području. One uglavnom usporavaju djecu u njihovim aktivnostima, bilo da riječ o učenju ili igranju s prijateljima. Dolazi do problema u ponašanju upravo zbog toga što mozak nije u stanju pravilno obraditi i organizirati tijek senzornih informacija, odnosno način koji osobi daje do znanja o njegovim aktivnostima u okolini.

Poteškoće se također mogu pojaviti:

• zbog prijevremenog rođenja,
• kod djece s oštećenom motorikom, cerebralnom paralizom, autizmom ili poremećajem pažnje (ADHD),
• kod djece s oštećenjem sluha, vida, jezika ili govora,
• kod djece s intelektualnim poteškoćama.

Kako se manifestira poremećaj senzorne integracije?

Ovaj poremećaj se ne manifestira direktno i stoga promakne mnogim stručnjacima, ali i roditeljima. Disfunkcija senzorne integracije nastaje kada živčani sustav ima problema s integriranjem informacija iz okoline. Mozak može raditi dobro, primati osjetila i slati ih dalje, ali negdje postoji zastoj. Prije svega, važno je naglasiti da senzorna integracija nije bolest, nego poremećaj.

Najvažnije je uočiti promjene u djetetovom ponašanju i uvidjeti postoje li neke važne razlike. Treba naglasiti da zaista svatko može pokazati određene probleme sa senzornom integracijom i nepravilnom obradom osjetnih informacija, ali ne mora značiti da je upravo riječ o ovom poremećaju i da je potrebna terapija.

Važno je procijeniti koliko snažno određeni simptomi stvaraju negativne obrasce ponašanja te je li zaista potrebna pomoć stručnjaka.

Simptomi poremećaja senzorne integracije

Najčešći simptomi poremećaja senzorne integracije kod djece su:

• česte i neobične promjene raspoloženja u dobi malog djeteta,
• neusklađenost pokreta (nedostatna ravnoteža, strah od visine),
• nedostatak osjećaja za opasnost i često ozljeđivanje,
• neosjetljivost na zvukove,
• nedostatak samokontrole i impulzivnost,
• kašnjenje govora, zaostajanje u razvoju govora, jezika ili motoričkih aktivnosti,
• neobično niska ili visoka razina aktivnosti (hiperaktivnost),
• poteškoće u učenju,
• prekomjerna ili nedovoljna osjetljivost na pokret ili dodir,
• emocionalne i socijalne poteškoće,
• isključivanje i povlačenje u sebe.

Kako pomoći djetetu sa senzornom integracijom?

U Hrvatskoj postoje određeni programi i terapije koje pomažu djeci s disfunkcijom senzorne integracije. Na samom početku se izrađuje senzorni profil djeteta koji je temelj za tretman. Pomoću njega se utvrđuju točni simptomi kod djeteta i odgovarajući program.

Ciljevi ovakvih terapija su aktivno sudjelovanje djeteta u poboljšanju svojih vještina kroz igru. Svako dijete ima individualizirani pristup te se u potpunosti prilagođava njegovim potrebama. Uglavnom se radi o aktivnostima koje su bogate vestibularnim i taktilnim podražajima kako bi dijete koristilo svoje senzorne i motoričke vještine te ostvarilo interakciju s okolinom na pravilan način. Također se radi na njihovom samopoštovanju te se razvijaju govorne i kognitivne sposobnosti.

Vježbe za poboljšanje senzorne integracije

Sjednite za stol nasuprot djetetu i zajedno lupajte rukama određeni ritam naizmjenično koristeći obje ruke. Ovakva vježba stimulira propriocepciju, a uz lupanje ritma bi bilo dobro verbalizirati određene udarce (npr. bim, bam, tip, tap itd.).

U ovoj vježbi, najvažniji rekviziti su štipaljke za rublje. Lijevom i desnom rukom naizmjenično redajte plastične štipaljke za rublje na traku ili konopac. Ova vježba također služi za poboljšanje propriocepcije, zato što dijete mora pritisnuti štipaljku kako bi je otvorilo i stavilo na traku, a uz to vježba koordinaciju oko – ruka. Važno je komunicirati s djetetom prilikom izvođenja vježbe kako bi lakše shvatilo što točno radi.

Dajte djetetu da nosi neki malo teži predmet (npr. vrećica s voćem) i hoda s njim po nekoj zadanoj putanji. Važno je da pritom ne ispusti predmet prateći putanju koja potiče organiziranost psihomotorike. Kako bi vježba bila zanimljivija, možete zajedno brojati korake.

Uzmite plastičnu kutiju dovoljne veličine tako da dijete može rukama dohvatiti sve što se u njoj nalazi. Napunite je nekim sitnim predmetima (npr. zrnima kukuruza). U to stavite neki predmet prilagođene veličine djetetu. Ako je dijete veće, predmet treba biti sitniji, a to mogu biti perlice, kockice, loptice i sl. Dijete treba pronaći skriveni predmet, a ako ne razumije igru, možete mu je prvo pokazati. Na ovaj način pružate taktilnu stimulaciju, a dijete vježba koordinaciju oka i ruke kako bi pronašlo predmet.  

Kvaliteta života djece i iskustva roditelja 

Kao što smo već spomenuli, senzorna integracija je poremećaj, a ne bolest. Isto tako, nitko nema savršenu senzornu integraciju, ali ako ste uočili kod svojeg djeteta ijedan navedeni simptom, potražite mišljenje stručnjaka. 

Klasične terapije za poboljšanje senzorne integracije, kao i vježbe koje s djetetom možete raditi kod kuće, uvelike mogu pomoći vašem djetetu. Cilj svih vježbi je bolje funkcioniranje mozga djeteta pružajući mu vestibularne, proprioceptivne i taktilne stimulacije. 

Poremećaj senzorne integracije ne znači odsutnost funkcioniranja mozga, nego samo lošije funkcioniranje. Svako prosječno dijete prima određene stimulacije putem obične igre. Međutim, djetetu s ovim poremećajem treba vodstvo u tim igrama kako bi živčani sustav bolje funkcionirao i mogao dati odgovor na stimulacije iz okoline.

Imajte puno strpljenja izvodeći vježbe za poboljšanje senzorne integracije i zasigurno ćete uočiti velik napredak kod djeteta! 

Udruge za poboljšanje senzorne integracije u Hrvatskoj

Ako ste kod svojega djeteta uočili bilo koji od navedenih simptoma poremećaja senzorne integracije, obratite se stručnjacima koji provode kvalitetne terapije u specijaliziranim udrugama za poboljšanje senzorne integracije.

Neke od tih udruga su: Korneo (kabinet za razvojnu podršku), Zvončići (udruga za djecu s teškoćama u razvoju), Hrabri korak, Domi (udruga za poboljšanje kvalitete života osoba s neurorazvojnim poremećajima), itd.

• djeca
• mozak
• osjet
• poremećaj senzorne integracije
• psihologija
• senzorna integracija
• živčani sustav