Cervikobrahijalni sindrom – uzroci, simptomi i liječenje

1 komentara
4 min čitanja

Kreni Zdravo

Cervikobrahijalni sindrom je nespecifični pojam kojim se objedinjuje skupina simptoma: bol, utrnulost, slabost te oticanje u području vrata i ramena. Poznat je i pod imenom “thoracic outlet syndrom” te podrazumijeva stanje u kojem dolazi do senzacija u velikom vratno-ručnom spletu živaca.

Riječ “sindrom” označava grupu simptoma koji se obično pojavljuju zajedno, ali za koje nema jasnog ili poznatog objašnjenja.

S obzirom na to da za cervikobrahijalni sindrom ne postoji jedinstveno objašnjenje, liječnici imaju različite definicije ovoga sindroma. Neki koriste pojam “cervikobrahijalni sindrom” kako bi opisali simptome za koje sumnjaju da potječu od iritacije korijena vratnog živca.

Drugi liječnici rezerviraju pojam za one čiji simptomi mogu nastati kao posljedica nedijagnosticiranog sindroma gornjeg torakalnog otvora. Nekada se termin koristi za sinonim sindroma miofascijalne boli u vratu i/ili ramenima za koje se vjeruje da nastaju u mišićima.

Ukratko – cervikobrahijalni sindrom je posljedica iritacije ili kompresije korijena živaca C4 – C8 (cervikalnih), najčešće zbog prolapsa kralježničkog diska, teških degenerativnih promjena ili povreda.

Cervikobrahijalni sindrom – uzroci

Najčešći uzrok ovog sindroma je kompresija živčanog spleta neke susjedne strukture (vratno ili prvo rebro ili ključna kost) što pak može biti uzrok krive adaptacije posture (držanja tijela) u muskulaturi ramenog obruča ili pak prijelom koji nije zarastao.

Protrakcija glave u gornjem dijelu vratne kralježnice ili ekstenzija glave u donjem dijelu vratne kralježnice izaziva kompresiju na korijen živca – također može uzrokovati ovaj sindrom. Ako je prisutna degeneracija i okoštavanje malih i većih zglobova kralježnice, isto tako se mogu pojaviti bol, utrnulost, slabost i oticanje istog područja.

Cervikobrahijalni sindrom – simptomi

Pojedinci se mogu žaliti na:

bol i umor koji se šire u podlakticu, ramena i vrat;
bol koja se pojačava s aktivnošću i ublažuje odmorom;
bol koja se pojačava noću (remeti se san);
osjećaj oticanja u rukama;
osjećaj da nosite rukavice kada ih nemate;
osjećaj trnaca u rukama, posebice u prstima;
glavobolju;
parestezije (poremećen osjet) u dijelovima ruke;
težinu ili ukočenost gornjeg dijela tijela.

Cervikobrahijalni sindrom – rizična skupina

Ti se pojedinci najčešće bave zanimanjima ili obavljaju aktivnosti koje uključuju kontinuirani rad rukama s ponavljanjem istih radnji (prenaprezanje). To je rad na računalu, pisanje, manipuliranje malim predmetima i premještanje objekata na pokretnoj traci.

Također, može biti riječ o poslovima koji uključuju podizanje ili spuštanje predmeta, kao i zadatke koji zahtijevaju zadržavanje vrata u istom položaju dulje vrijeme.

Liječnici na temelju povijesti bolesti i fizikalnog pregleda mogu procijeniti dijagnozu.

Cervikobrahijalni sindrom – dijagnoza

Za pravilno postavljanje dijagnoze ovog sindroma potrebno je učiniti fizikalni pregled kod specijalista (inspekciju, palpaciju, pokretljivost vratnog dijela kralježnice):

Na pregledu se ruke, ramena i vrat mogu činiti “normalnima” na prvi pogled, ali u slučaju ovog sindroma budu bolni na dodir (palpaciju).

Osim boli, osoba osjeća i krutost u vratu koja mu otežava kretanje. Pojedinci mogu imati loše držanje sa zaobljenim ramenima te pognutom glavom i vratom. Podizanje ruku može biti posebno bolno.

Promatranje moguće asimetrije gornjeg dijela prsnog koša, uključujući ključnu kost, može otkriti abnormalnosti koje ukazuju na prethodni prijelom ili anatomsku manu.

Na testu fizičkog stresa mogu se stimulirati neki pokreti koji će proizvesti simptome kojih nema u stanju mirovanja.

Radiografske snimke nisu obavezne, no koriste se da bi se isključili drugi uzroci. Pomoću rendgenske snimke vratne kralježnice mogu se otkriti ozljede kralježnice (hernija diska ili ozljeda korijena vratnog živca). Koriste se magnetna rezonanca ili CT.

Elektrodijagnostički testovi kao što je elektromiografija (EMG) koriste se za otkrivanje ili isključivanje oštećenja živaca. Ozljeda krvnih žila ili tromboza detektira se konvencionalnom angiografijom ili venografijom. Doppler ultrazvučni pregled upotrebljava se za prepoznavanje prekida protoka krvi u ruci.

Cervikobrahijalni sindrom – liječenje

Liječenje je konzervativno i simptomatsko. Cilj je smanjiti te ukloniti bol i postojeće simptome, održavati pokretljivost zglobova ramenog obruča i vratne kralježnice te poboljšanje kvalitete života.

Bolovi i poremećaji spavanja olakšavaju se lijekovima. Koriste se:

analgetici (paracetamol),
nesteroidni antireumatici (ibuprofen, nimesulid),
mišićni relaksatori (diazepam).

Neko vrijeme se može koristiti kratki ovratnik na vratu za potporu mišićima. Ne preporučuje se nošenje ovratnika duže od 4 dana. Potrebno ga je skidati postepeno kako ne bi došlo do smanjenja snage vrata mišića.

Fizikalna terapija (električna stimulacija, korekcija držanja, vježbe snage i izdržljivosti) može ublažiti ili smanjiti simptome. Vrlo važnu ulogu igra i mirovanje te relaksacija mišića vratne kralježnice, no što kraći period.

Pojedinci trebaju povećati dnevnu aktivnost, osobito vježbe istezanja vrata i ramena. Spinalna manipulacija u kombinaciji s kontinuiranim povećanjem fizičke aktivnosti može biti od pomoći.

Fizikalna terapija i udlage koriste da bi se izbjegli bolni položaji zglobova.

Ispravljanje držanja također može biti važan cilj fizikalne terapije.

Ergonomske promjene na radnom mjestu omogućuju pojedincima sa sindromom da rade udobnije. Koljena bi trebala biti lagano iznad razine kukova. Preporučuje se korištenje stolica s naslonjačima za ruke. Izbjegavajte držanje telefona između uha i ramena kada razgovarate.

Istežite se što češće ako radite za stolom. Podižite i spuštajte ramena. Također, istežite ramena i lopatice zajedno, a zatim ih opustite.

Izbjegavajte spavanje na trbuhu jer je ta pozicija izuzetno naporna za vratnu kralježnicu.

Oporavak od cervikobrahijalnog sindroma može biti potpun, djelomičan ili vrlo ograničen. Ako je uzrok sindroma nespecifičan, liječenje će biti manje fokusirano, a samim time će i ishod biti neizvjestan.

Bolji ishod očekuje se kada je dijagnostička obrada sveobuhvatna, a dijagnostički nalazi specifični za objektivno provjerljivi poremećaj.