U posljednje vrijeme društvene mreže igraju važnu ulogu u podizanju svijesti o autizmu. Sve više ljudi dijeli svoja osobna iskustva s dijagnozom i svakodnevnim životom s ovim neurorazvojnim poremećajem.

Istodobno, raste i zabrinutost zbog sve većeg broja dijagnoza autizma, osobito u SAD-u. No, je li doista riječ o “epidemiji” ili samo o boljoj dijagnostici i većoj osviještenosti? Stručnjaci objašnjavaju što stoji iza ovog trenda.

Autizam – epidemija ili napredak u dijagnostici?

Nedavna izjava američkog ministra zdravstva Roberta F. Kennedyja Jr.-a izazvala je brojne rasprave. Pozivajući se na novo izvješće američkog Centra za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC), Kennedy je autizam nazvao “epidemijom” i ustvrdio kako je “alarmantno u porastu”.

Prema spomenutom izvješću, jedno od 36 djece u SAD-u ima dijagnozu poremećaja iz spektra autizma, dok je 2021. ta brojka iznosila jedno od 44 djece.

Rast dijagnoza prvenstveno je rezultat bolje svijesti, proširenih dijagnostičkih kriterija i unaprijeđenih metoda probira, a ne stvarnog povećanja učestalosti, pojašnjava dr. David Cutler, specijalist obiteljske medicine, za Medical News Today.

Zašto se sve više dijagnosticira autizam?

Dr. Cutler ističe tri glavna razloga zbog kojih se danas češće postavlja dijagnoza autizma.

1. Širenje definicije autizma

S godinama se pojam autizma proširio. Prije se dijagnoza davala isključivo osobama s teškim teškoćama, no uvođenjem dijagnostičkog priručnika DSM-5 2013. godine, uvodi se naziv poremećaj iz spektra autizma (ASD). Time su i blaži oblici, poput bivšeg Aspergerovog sindroma, uključeni pod isti naziv, čime se broj dijagnoza povećao.

2. Rani probir i bolja dijagnostika

Od 2006. godine Američka pedijatrijska akademija preporučuje rutinski probir na autizam kod djece sa 18 i 24 mjeseca. Zahvaljujući tome, sve se više djece, čak i s blagim simptomima, dijagnosticira u ranom djetinjstvu.

3. Veća svijest i dijagnostičke zamjene

Roditelji, učitelji i zdravstveni djelatnici danas bolje prepoznaju znakove autizma, posebno kod skupina koje su prije bile zanemarene – djevojčica i pripadnika manjina. Također, neka djeca koja su ranije dobivala dijagnozu intelektualnih teškoća ili poremećaja u učenju, sada se svrstavaju pod autizam – proces poznat kao dijagnostička zamjena.

Jesu li okolišni čimbenici važniji od genetike?

Kennedy je u javnim istupima tvrdio da autizam “mora” biti uzrokovan okolišnim toksinima te umanjio važnost genetike. Međutim, brojna istraživanja pokazuju suprotno – genetika igra značajnu ulogu.

Primjerice, analiza studija blizanaca iz 2015. pokazala je da je nasljeđe najvažniji čimbenik rizika za autizam. Druga studija iz 2019. otkrila je da, ako jedno dijete u obitelji ima autizam, velika je vjerojatnost da će i drugo dijete biti autistično.

To ne znači da okolišni čimbenici nisu važni. Neka istraživanja upućuju na to da izloženost određenim kemikalijama, starija dob roditelja i komplikacije pri porodu mogu blago povećati rizik.

Više dijagnoza – više razumijevanja

Porast dijagnoza autizma ne znači da je autizam “epidemija”. Umjesto toga, on odražava naš sveobuhvatniji pristup razumijevanju i prepoznavanju autizma kod šire populacije. Zahvaljujući modernoj dijagnostici, veća je vjerojatnost da će i osobe s blažim simptomima dobiti podršku koju trebaju.

Povećanje broja dijagnoza odraz je napretka u razumijevanju, dijagnosticiranju i prihvaćanju autizma – ne nužno porasta samog poremećaja, zaključuje dr. Cutler. 

Pročitajte i ove članke:

• Javno su otkrili svoju dijagnozu: Ovih 7 slavnih osoba ima autizam
• Autizam kod odraslih: Mnogo je nedijagnosticiranih slučajeva! Evo kako ga prepoznati i živjeti s njime
• Najblaži oblik autizma: Psihologinja otkriva kako ga prepoznati i pomoći.

• autizam
• autizam u porastu

Učitaj više izvora