Autizam je neurobiološki razvojni poremećaj (mozga) koji se najčešće manifestira unutar prvih 30 mjeseci života, odnosno unutar prve tri godine života.

Vrlo je složen poremećaj zbog svog nastanka i manifestacije.

Poremećaj se javlja u periodu kada dijete postaje svjesno svoje okoline i samog sebe. Stanje je koje se javlja u ranom djetinjstvu, a traje cijeli život, odnosno nije “izlječivo” jer nije bolest.

Broj djece s dijagnozom autizma je u stalnom porastu. Definicija autizma se znatno proširila, tako da danas autizmom često nazivamo i stanja koja ranije nisu bila dijagnosticirana kao autizam.

Pojam autizam u psihijatriju uvodi Eugen Bleuler 1911. godine, a autistični poremećaj prvi opisuje američki psihijatar Leo Kanner 1943. i naziva ga infantilnim autizmom (zbog simptoma i dobi u kojoj se pojavljuje).

Devedesetih godina prošlog stoljeća smatralo se kako je autizam poremećaj kojeg uzrokuju emotivne smetnje cijele obitelji. U doslovnom prijevodu bi to značilo da dijete nije steklo nikakvu socijalnu interakciju ili se povuklo “u sebe” (granice svijeta koje je samo kreiralo koje do dana današnjeg nisu poznate niti znanstvenicima koji su cijeli svoj rad posvetili istraživanju autizma) prije nego je nastala bilo kakva socijalna interakcija. 

Poremećaj iz autističnog spektra zahvaća gotovo sve psihičke funkcije.

Vrste autizma

Autizam zapravo pripada skupini pervazivnih razvojnih poremećaja. Oni su poremećaji rane dječje dobi i zahvaćaju više područja psihomotoričkog razvoja. U pervazivne razvojne poremećaje (poremećaje iz autističnog spektra) ubrajamo autizam, Aspergerov sindrom, Rettov sindrom, dezintegrativni poremećaj u djetinjstvu (Hellerov sindrom) i atipični autizam.

Tri glavna područja ljudskog razvoja koja su promijenjena zbog poremećaja su: govor, komunikacija i socijalna interakcija.

Do danas nije u potpunosti jasno što je uzrok razvoju autizma zbog čega se autizam javlja već u prvim mjesecima života te zašto se djeca koja su se sasvim normalno razvijala (prvih mjeseci ili godinu dana) iznenada povlače u nama sasvim nepoznat svijet – ostat će misija budućih istraživanja.

Bitno je naglasiti kako promjene ne moraju biti vidljive nakon rođenja, već se mogu pojaviti u svega nekoliko tjedana tijekom 2. ili 3. godine života. Premda su djeca inače vrlo svojeglava i nezainteresirana, bolje rečeno ”očarana” svijetom koji moraju upoznati, autističnu djecu ipak je nakon nekog vremena lako uočiti.

Osobe kojima je dijagnosticiran neki od poremećaja iz spektra autizma suočit će se s mnogim izazovima na gotovo svim područjima života.

Ono što u ovom tekstu nastojimo iskazati nije diskriminacija prema djeci s autizmom ili njihovim roditeljima, već skretanje pozornosti na kompleksnost poremećaja koji je potrebno prepoznati i kontinuiranim metodama i terapijama pokušati ostvariti napredak.

Prvi znakovi autizma

Dijete:

• ne pruža kontakt očima (npr. kod hranjenja, ali i zamjetno izbjegava očni kontakt s roditeljima i drugim ljudima u svojoj okolini),
• može pokazivati privrženost samo jednoj osobi (npr. majci, ocu, sestri, bratu ili nekoj drugoj osobi s kojom se osjeća sigurno),
• javljaju se velike teškoće u druženju i igranju s drugom djecom,
• se teško navikava na obavljanje nužde,
• ne reagira na svoje ime ili na glas bliske osobe (ponaša se kao da je gluho),
• ne koristi nikakve pokrete za komuniciranje,
• ne započinje maženje niti reagira na maženje,
• ne imitira pokrete i izraze lica roditelja (ne uzvraća mimikom lica, ne odgovara osmijehom),
• ne pokazuje interes ili sreću pri interakciji s drugima,
• ima jak otpor prema učenju (posebice njemu apstraktnih pojmova i shvaćanja),
• nema straha od stvarnih opasnosti ili ne uspijeva samo procijeniti situaciju (npr. ne boji se pretrčati cestu prepunu automobila, ali se boji ili je iznimno agresivno u prostoru koji je za njega bezopasan),
• nerazumljiv govor (može se javiti govor vlastitim jezikom te, eventualno, bezrazložno ponavljanje istih riječi bez poante ili neprimjereno situaciji),
• jednak odnos prema ljudima, životinjama i stvarima – dijete koje pati od autizma jednako percipira sve pred sobom i jednako se odnosi prema svemu,
• neuobičajena vezanost za objekte ili dijelove objekta (npr. zanima i okupira ga samo kotač autića, a ne cijeli autić kao igračka).

Navedeni znakovi se ne moraju javiti kod sve autistične djece. Manifestacija simptoma ovisi o autističnom poremećaju od kojeg dijete pati. 

U prošlom desetljeću je došlo do naglog porasta dijagnoze autističnog spektra ponašanja, djelomice i zbog promjena dijagnostičkih mjerila. 

Kasniji znakovi autizma

• nesposobnost stvaranja prijateljstva i bliskih odnosa,
• nesposobnost igranja u društvu (može biti nepredvidivo nasilno), 
• ponavljajuća ponašanja (npr. mlataranje rukama, dodirivanje nekog dijela tijela) i neuobičajena upotreba jezika (npr. vrištanje i čudni zvukovi),
• prevelika okupiranost određenim objektima i aktivnostima, 
• nemogućnost obavljanja nekih rutina (može satima sjediti potpuno mirno i u neobičnom položaju).

Kod svih slučajeva prisutna su klinička obilježja na 3 područja:

1. poremećaji u razvoju socijalnih kontakata i u interakciji,
2. oštećenje (verbalne i neverbalne) komunikacije,
3. sužen repertoar interesa i ponašanja.

Kako prepoznati autizam?

Uzroci autističnih poremećaja nisu potpuno razjašnjeni. Radi li se o jedinstvenom uzroku, ili više njih, još nije jasno. No većina stručnjaka koji se bave ovim problemom smatra da je riječ o više uzroka.

Važno je znati da niti jedan od gornjih znakova ponašanja sam po sebi nije znak autizma. Također, nije lako odrediti npr. koliko je smijeha normalno, a koliko premalo.

Neki znakovi ponašanja mogu biti uzrokovani drugim problemima (neodazivanje na ime može biti uzrokovano problemom sa sluhom).

Autizam češće zahvaća dječake nego djevojčice. 

Najbolje što možete napraviti sumnjate li na autizam kod djeteta je da posjetite liječnika.

Autizam – test

Postoje stručni testovi koji mogu dati detaljniju sliku o tome radi li se o autizmu ili nekom drugom problemu.

Obično će vas pedijatar uputiti psihijatru na daljnju obradu.

Više o autizmu doznajte u članku: Autizam kod djece – kako ga prepoznati, uzroci i liječenje!

Autističnu djecu nije lako testirati. Na testovima inteligencije obično postižu bolji uspjeh na zadacima koji zahtijevaju neko izvođenje, nego na verbalnim zadacima te usprkos zaostajanju u mnogim područjima, na nekim pitanjima mogu pokazivati rezultate koji odgovaraju njihovoj dobi. Pomoću testa inteligencije pod vodstvom iskusnog ispitivača često se može predvidjeti ishod.

Intelektualno funkcioniranje autistične djece je različito i kreće se od prosječne inteligencije do inteligencije s intelektualnim teškoćama. Na testovima inteligencije postižu lošije rezultate na dijelovima na kojima se ispituje govor i govorne funkcije nego na neverbalnim testovima.

Autistična djeca vide, čuju i osjećaju, ali te utiske teško sklapaju u smislenu cjelinu pa se stoga povlače u “vlastiti svijet” u kojem nalaze sigurnost. Zato imaju poteškoća u izražavanju svojih osjećaja, želja, potreba, sposobnosti i problema s kojima se svakodnevno susreću, a što se odražava na njihovo ponašanje.

Autizam kod djece – terapija

Autizam nije moguće izliječiti, međutim brojnim terapijskim metodama on se može kontrolirati i naučiti neki obrasci ponašanja koji su “normalni”.

Čim se postavi dijagnoza, obično se dogovara detaljni razgovor sa specijalistima (dječji psihijatar, neurolog, logoped, psiholog i otorinolaringolog). Što više pažnje, ohrabrenja i njege posvetite djetetu, veći su izgledi za kakav takav pomak.

Znanstveno je dokazano da se ranim prepoznavanjem te ciljanom ranom intervencijom značajno može poboljšati životni ishod osobe s autizmom.

Veliki je korak ako dijete učini ono što ste od njega tražili ili vas nešto upita. Premda se stanje već sljedeće minute može promijeniti, ipak je dijete pokazalo određenu razinu socijalne interakcije – što znači da bi uz rad s terapeutima trebalo i moglo postići i više. 

Premda vam se situacija (pogotovo kada su djeca iznimno mala) čini potpuno beznadnom – neka djeca se kroz brojne tretmane gotovo potpuno uklope te odrastu kao razmjerno savjesni i “normalni” članovi zajednice.

Kada kažemo “normalni”, to ne znači da su djeca s autizmom manje vrijedna ili nisu normalna, već da je njihova komunikacija drukčija – većini društva nezamisliva i nerazumljiva.

Autistično dijete može biti prosječno ili čak iznadprosječno inteligentno – ponekad se autistična djeca ”otvaraju” kreativnim radom ili slaganjem nekakve konstrukcije. 

Međutim, u nekim slučajevima potrebna je doživotna skrb, primjerice kod Rettovog sindroma.

U rehabilitaciji autistične djece mogu se koristiti psihoterapija, bihevioralna terapija, terapija zajednice, grupna terapija te drugi tretmani i terapije, poput likovne i glazbene terapije, terapije igrom ili kineziterapije.

 Rehabilitacija se sastoji od nekoliko važnih zahtjeva:

• kompleksnost (medicinska, socijalna, profesionalna rehabilitacija),
• kontinuiranost (mora postojati intenzivno razdoblje provođenja rehabilitacije),
• timski rad (suradnja stručnjaka u rehabilitaciji djeteta).

Autizam se ne liječi lijekovima, već se ciljano radi na prilagođavanju ponašanja i shvaćanja svijeta oko sebe prema društveno prihvatljivim vrijednostima.

Autizam – video

Pronašli smo i dokumentarni film o autizmu koji možete pogledati:

Moglo bi vas zanimati:

• Autizam kod djece – kako ga prepoznati, uzroci i liječenje,
• Aspergerov sindrom – kako ga prepoznati?,
• Rettov sindrom – uzroci, simptomi i liječenje,
• Psihološko testiranje – svrha psihološke procjene i karakteristike testova,
• Kognitivno-bihevioralna terapija – kome je potrebna, kako se provodi i gdje ju potražiti.

• aspergerov sindrom
• autizam
• djeca
• rettov sindrom