U Kini postoji velika povezanost između prehrane i tradicionalne medicine. Kinezi su vjerojatno najsnažniji zagovornici „Ono si što jedeš“ filozofije.

Donosimo vam njihov pogled na zdravu  prehranu:

Hrana je lijek, lijek je hrana

Za razliku od zapadne medicine, uloga hrane i lijekova u tradicionalnoj kineskoj medicini se preklapa. Na primjer, lubenica je hrana, ali također može imati medicinski učinak tijekom vrućih dana zbog svojih hidratantnih svojstava.

Drevni klanovi iz Kine, koji datiraju iz 2200. godine prije Krista, su počeli otkrivati različite zdravstvene vrijednosti bilja. Tijekom vremena s razvojem kineske filozofije, stvorene su i različite medicinske teorije.

Međutim, postoje i neke namirnice koje se smatraju više “lijekom” nego “hranom”, kao na primjer ginseng.

Hrana ima svoju narav

U tradicionalnoj kineskoj medicini, hrana je podijeljena (“Siqi”) na: hladnu, svježu, neutralnu, toplu i vruću. Hrana nije određena svojom stvarnom temperaturom, nego učincima na tijelo osobe nakon konzumiranja. Kada osoba neprestalno jede jednu vrstu hrane, to stvara neravnotežu u tijelu. Dakle, jedan od ključeva kineske medicine je da naše tijelo “neutralno”.

Namirnice koje su tople i vruće ugrijat će tijelo (npr. govedina, kava, đumbir, ljute papričice i pržena hrana),  dok će hladna i svježa hrana (salata, sir, zeleni čaj) osvježiti organizam.  Ulje, riža, svinjetina i većina ribe spadaju pod neutralne namirnice.

Hrana je više od okusa

Slično kao na zapadu, i u Kini se okusi dijele na: kiselo, gorko, slatko, pikantno i slano. U tradicionalnoj kineskoj medicini, svaki zalogaj šalje signale odgovarajućim organima. Kisela hrana odlazi u jetru i pomaže zaustaviti znojenje i ublažava kašalj; slana hrana odlazi u bubrege i čisti tijelo; gorka hrana ide u srce i tanko crijevo; začinjena hrana odlazi u pluća i debelo crijevo i pomaže stimulirati apetit; slatka hrana ide u želudac i slezenu i pomaže „podmazivanju“ tijela.

Prema tome, važno je da svaki okus bude ravnomjerno zastupljen u prehrani.

Jedite prema godišnjem dobu

Sezona i doba godine je još jedan faktor kada je u pitanju izbor hrane. Na primjer, proljeće je često vlažno i kišno u Kini, što znači da trebamo hranu koja može smanjiti vlagu u našem tijelu, kao što su kukuruz, bijeli grah i luk.

Ljeto je vruće, stoga trebamo hranu koja će nas ohladiti, kao što su lubenice i krastavci. Jesen je suha, što znači da trebamo hranu poput graška i meda. Zima je hladna, tako da je potrebna hrana koja zagrijava tijelo.

Tradicionalna kineska praksa nalaže da je nabolje hraniti se isključivo sezonskim namirnicama. Sličan koncept također postoji i u zapadnom svijetu.

Pronalaženje zlatne sredine

Na kraju dana, što se smatra zdravim, a što treba izbjegavati? U tradicionalnoj kineskoj medicini, svaka namirnica je hranjiva sve dok se konzumira umjereno. Kineska filozofija kaže: „Nikad nemojte ići u krajnosti“. Također je bitno da se konzumira hrana umjerene temperature.

Sve je u ravnoteži.

• ginseng
• uravnotežena prehrana