Ovim riječima i frazama indirektno manipuliramo ponašanjem druge osobe, a pri tome “peremo ruke” od preuzimanja odgovornosti za svoje (loše) ponašanje.

“Nije da se hvalim, ali ja sam…”

Ovom smo rečenicom osobi dali do znanja da ćemo se početi hvaliti, no ne želimo da nam ona to “da do znanja”.

Umjesto ove fraze, bolje je govoriti o našim postignućima na način da damo drugoj osobi do znanja da želimo navesti sebe kao primjer (u kontekstu razgovora koji vodimo).

“Da je netko drugi na tvom mjestu, ja bih mu rekao/napravio/učinio…!!!”

Ovako dajemo osobi indirektno do znanja kako smo ljuti i što bi joj nažao učinili, da nismo “pristojni”. Umjesto ove fraze, bolje je otvoreno reći osobi da nas je uvrijedio njen postupak ili su nas zaboljele njene riječi i zatražiti od osobe da to više ne čini.

“Reći ću ti nešto, ali se nemoj ljutiti/uvrijediti/praviti scene…”

Ovu frazu često koristimo kada ćemo osobi s kojom razgovaramo reći nešto što znamo da joj se (uopće) neće svidjeti i da će povrijediti njene osjećaje, no umjesto preuzimanja odgovornosti za to, mi se manipulativno “ogradimo”, tako što unaprijed tražimo od te osobe da (ne) reagira na određeni način!

Ako smo nekoga uvrijedili ili naljutili, barem toj osobi možemo dati toliko dostojanstva da nam to pokaže. Nije lijepo, nije ugodno, ali je fer! Isto bismo i sami od te osobe očekivali, zar ne?

“Nemoj mi samo reći da…”

Slično kao i u prethodnom primjeru, osobi smo “zabranili” da kaže nešto što mi ne želimo čuti! Kao što ne bismo ni mi voljeli da nam netko određuje i naređuje što ćemo reći, nije fer ni da isto tražimo od našeg sugovornika.

“Ti si kriv/a za…”

Koliko god možda osoba i snosila krivicu za ono što se dogodilo, uvijek se trebamo potruditi da upitamo sebe jesmo li mi na neki način doprinijeli situaciji koja se dogodila. Prebacivanjem krivice na drugu osobu, lišavamo sebe bilo kakve odgovornosti (što je uvijek lakši način nego se suočiti sa istinom i priznati svoje greške).

• manipuliranje
• prijateljstvo
• razgovor